autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 16.07.2025.

Ana i Otto Raffai

Vodila je svoju zemlju kroz pandemiju i krize, suočena s terorizmom. Sabrana i s jasnim pogledom za ljude. Tako voditeljica emisije ”Kulturzeit” opisuje bivšu premijerku Novog Zelanda Jacindu Ardern. Po njoj se pročula u svijetu njena mala zemlja, Novi Zeland koja je postala poznata zahvaljujući njenom empatičnom političkom stilom.

Danas pišemo o Jacindi Ardern povodom izdanja njene autobiografije ”Diffent Kind of Power”, a s ciljem da podsjetimo kako je moguća, dapače kako je već postojala drugačija politika od one koja ne razlikuje između križa i mača.

Želimo podsjetiti da je moguća politika u kojoj nije potrebno cinično odgovarati na novinarska pitanja i vrijeđati svoje neistomišljenike koje liči na svađu pripitih u nekoj zabačenoj krčmi.

Možemo se pitati je li empatičnost u politici specifična osobina žena, odnosno trebamo li više žena političarki pa da politika postaje ljudskija. Jacinda Ardern na ovo pitanje odgovara niječno smatrajući da je pristojnost i ljudskost moguća svakom čovjeku i ne ovisi o rodnoj specifičnosti. Naprotiv, trebalo bi da je svi moćnici pokažu.

Možemo se složiti u načelu s tim mišljenjem, s time što mislimo da je ipak ženska osoba drugačije socijalizirana od muške, te se suosjećanje i pokazivanje vlastitih slabosti lakše prihvaća već u odgoju i pravi razlika kada se radi o djevojčicama nego li o dječacima.

No važnije nam je ovdje istaknuti: moguće je a tako je potrebno političko djelovanje koje se u javnosti pokazuje primarno kroz jasan pogled na ljude i kroz empatičnost. Zasićeni smo, umorni od mačoističkog pokazivanja nadmoći i dominacije, od uništavanja protivnika svim mogućim nasilnim sredstvima.

Jacinda Ardern je bila najmlađa premijerka kada je preuzela tu ulogu. Nakon šest godina službovanja, u travnju 2023. se povukla iz politike, na žalost mnogih koji su je smatrali ”političarkom koja daje nadu”. Vidjeli su u njoj političarku koja umije pružiti otpor trumpovskom načinu vladanja, a da ne odustaje od svog stila, politike koja pokazuje blizinu i suosjećanje.

Svoje odstupanje Ardern je objasnila: ”ne mogu više, nemam više snage, nemam rezerve više.” Time je sposobnosti da pruži otpor empatično dodala još jednu vrlinu, a to je sposobnost da autentično stane pred javnost i pokaže svoje granice. I da može otpustiti uzde moći i prepustiti nekom drugom da zemlju dalje vodi.

U svojoj biografiji priznaje da je na početku karijere smatrala da ljudskost i osjetljivost nisu osobine za političarku. Nema šanse da na taj način politički uspije. Sasvim suprotno je iskustveno saznala: ono što je smatrala slabošću, razvilo je u njoj kako kaže, specifičnu snagu, nutarnju snagu političarke. S 37 godina je postala premijerka i prihvativši tu svoju specifičnu snagu mogla je razviti nov politički stil: mogla je zaista prijateljski pristupati građanima i građankama koje su je izabrali. Mogla je ozbiljno uzeti i zauzimati se za interese svojih indigenih sugrađana. Je li to bilo prenaporno te je nakon 6 godina ostala bez snage?

U jednom od emisija predizborne kampanje dočekalo ju je pitanje: kako ćete biti premijerka, zar ne želite imati obitelj, djecu? Na što je ona spremno odgovorila: to je pitanje o kojem odlučuju isključivo žene, ali ne treba da zbog djece i obitelji budu isključene u napredovanju na poslu koje su izabrale.

Svojim primjerom je najjasnije pokazala koliko predrasuda leži u pitanju kako to žene mogu povezani posao, djecu, obitelj. Usred svog mandata Jacinda Ardern je rodila dijete i vrlo spretno u suradnji sa svojim partnerom povezala obaveze majčinstva (dojenje, čuvanje male bebe) i aktivnosti premijerke (govori, sjednice, putovanja). Pokazala je da se može – i biti majka i biti javna osoba.

Druga stepenica provjere njenih sposobnosti sigurno je bio teroristički napad 2019. na dvije džamije u kojem je ubijeno više od pedeset osoba. Ardern je jasno pokazala suosjećanje onima koji su izgubili svoje najmilije. Na njenu iskrenost oni su uzvratili povjerenjem. Nisu imali, kao što je to tako često, sumnju u je li iskrena u svom iskazivanju suosjećanja. Jacinda Ardern se pobrinula da gradi povjerenje prema njima: nakon atentata se borila za strože zakone vezano uz posjedovanje oružja.

Danas, kada u politici nije na cijeni suosjećanje, nego čini se vlada pravo jačega, kada nas zavode iluzijom da će u miljardama skupom naoružavanju biti naša sigurnost, podsjećamo i sebe i vas da je to samo jedna velika i skupa laža.

I dalje znamo i vjerujemo da bi trebalo biti sasvim drugačije vodeći se mišlju Jacinde Ardern: ”politika treba biti častan posao u službi ljudi” – treba biti najprije čovjek, a onda može i političar.

Takva vjera treba danas čovječanstvu.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: