Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (7)

(Opaska uredništva: U rubrici Feljton donosimo završnu riječ tužitelja Ante Nobila i njegove šefice, Ivanke Pinter Gajer, na suđenju ustaškom dužnosniku Andriji Artukoviću u travnju i svibnju 1986. Pinter Gajer je izrekla i napisala uvod koji je imao političkih ocjena i kraj, a Nobilo je napisao i pročitao sredinu koja je bila analiza samog postupka protiv Artukovića).

Nema sumnje da je optuženi Andrija Artuković i po svojoj funkciji i po svojim ovlaštenjima kao ministar unutrašnjih poslova obavljao jednu od najodgovornijih funkciji u tzv. ”NDH”, koja je po svom karakteru najuže bila vezana na nastale posljedice kao posljedice sistematskog terora ograničavanja prava, provođenje genocida i uništavanje ljudskih života.

U svojoj obrani optuženi Andrija Artuković pokušao je da otkloni od sebe odgovornost tvrdeći da određeni postupci kao i njihove posljedice ili nisu proizlazile iz njegove funkcije i njegovih ovlaštenja, odnosno da za njih uopće nije znao.

Ovlaštenja optuženog kao ministra unutrašnjih poslova bila su jasna i nedvojbeno određena.

Na osnovu Zakonske odredbe u državnoj vladi NDH od 25. lipnja 1941. godine objavljenoj u Narodnim novinama br. 59 od 25. lipnja 1941. godine, a pročitanoj u toku dokaznog postupka, nesporno proizlazi da pitanje javnog reda i poretka i javnog ćudoređa, te rasne politike, državljanstva i drugi poslovi spadaju u nadležnost Ministarstva unutrašnjih poslova.

Zakonska odredba o osnivanju Ravnateljstva za javni red i sigurnost za NDH od 4. svibnja 1941. godine objavljenoj u Narodnim novinama br. 21 od 7. svibnja 1941. godine, a pročitanoj u toku dokaznog postupka, donio je i potpisao ministar unutrašnjih poslova, tj. optuženi Andrija Artuković.

Ovom odredbom Ravnateljstvo za javni red i sigurnost spada kao posebni odjel pod Ministarstvo unutrašnjih poslova, te je podređeno izravno ministru unutrašnjih poslova. U paragrafu 2. ovo Ravnateljstvo za javni red i sigurnost vrši vrhodni nadzor nad radom redarstvenih oblasti, u ovim granama redarstvene službe, kao i vrhodni nadzor nad redarstvenim službenicima svih trupa.

Prema provedbenoj naredbi o organizaciji ovo ravnateljstvo ima, između ostalog, opći odjel u koji spada Odsjek za upravu logora, te Odjel za javnu sigurnost, koji ima Odsjek za političko redarstvo ili Odsjek za političke predmete.

Tek je Odredbom o ustaškoj nadzornoj službi objavljenoj u Narodnim novinama br. 111 od 26. kolovoza 1941. godine osnovana Ustaška nadzorna služba, ali provedba ove zakonske odredbe povjerava se ustaškom nadzornom zapovjedniku, koji će, kako stoji u paragrafu 7. ”u suglasju s Ministarstvom unutrašnjih poslova propisnicima odrediti ustrojstvo, način rada ove službe”. Ovu odredbu uz Antu Pavelića potpisao je i Andrija Artuković.

Zakonskom odredbom o ukidanju Ustaške nadzorne službe od 21. siječnja 1943. godine, ova se služba ukida, a svi poslovi redarstveno obavještajne i obrambene struke povjeravaju se i prenose u djelokrug rada Ministarstva unutrašnjih poslova, glavnog Ravnateljstva za javni red i sigurnost.

Optuženi Andrija Artuković u svojoj obrani negira bilo kakva saznanja i postupke u vezi rješavanja rasnog pitanja. Pokušava da otkloni svako učešće u rješavanju vjerskih i rasnih ograničenja.

Nedvojbeno je međutim utvrđeno, i to iz pismenih dokaza, da je niz zakonskih odredbi koje kreiraju nakaznu rasnu politiku u NDH u odnosu na Židove, Rome, a zatim vjersku netoleranciju prema Srbima, upravo kreirao i provodio optuženi Andrija Artuković.

Na njegov prijedlog kao ministra unutrašnjih poslova donose se zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, te o rasnoj pripadnosti.

Ove odredbe čine osnovu za donošenje niza provedbenih odredaba i naredaba po optuženom Andriji Artukoviću, na osnovu kojih se u praksi provode ove zakonske odredbe.

Tako optuženi donosi odredbu o zabrani uposlenja arijskih osoba u nearijskim kućanstvima, zatim temeljem toč. 5. Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti propisuje Naredbu o ustrojstvu i djelokrugu rada rasno-političkog povjerenstva, koje isključivo djeluje i radi u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova.

Jedan od zadataka rasno-političkog povjerenstva bio je izrađivanje prijedloga i nacrta Zakona, zakonskih odredaba i naredaba, koje zasijecaju područje rasne biologije, rasne politike i rasne higijene ili eugenike.

Nadalje, optuženi u svojstvu ministra unutrašnjih poslova propisuje Naredbu o promjeni židovskih prezimena i označavanju Židova i židovskih tvrtki koja je objavljena u Narodnim novinama od 4. lipnja 1941. godine.

Svoj program, svoje stavove i svoja opredjeljenja, optuženi je u odnosu na rasnu politiku nesporno jasno i nedvojbeno izrazio u svom govoru održanom pred hrvatskim državnim saborom dana 22. veljače 1942. godine, kad je između ostalog rekao: ”Hrvatski narod, obnovivši svoju narodnu Nezavisnu Državu Hrvatsku, nije mogao drugačije postupiti nego da svoje narodno i državno tijelo očisti od svojih otrovnih štetočina i proždrljivih nametnika Židova, komunista i slobodnih zidara. Nezavisna Država Hrvatska kao ustaška, nalazeći se u stanju samoobrane od svih nezasitnih i otrovnih nametnika – odlučnim i zdravim zahvatom riješila je tzv. ‘židovsko pitanje’, da bi sačuvala ne samo sebe i svoj narod, nego i ono što je hrvatskom narodu najljepše i najplemenitije.

Ovaj potrebit zahtjev čišćenja nalazi svoje opravdanje ne samo s moralnog, vjerskog i društvenog gledišta, nego i s narodno-političkog gledišta, jer je međunarodno židovstvo udruženo s međunarodnim komunizmom i slobodnim zidarstvom nastojalo, a još i danas nastoji uništiti hrvatski narod. – Ustaška Hrvatska u ovome pitanju mora biti odlučna: Jer je u smislu ustaških načela i ustaškog ustava, zadaća ustaškog pokreta braniti da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj uvijek i svuda vlada samo hrvatski narod i da on jedini bude potpuni gospodar svih stvarnih i moralnih dobara u svojoj zemlji”.

Ovako jasni stavovi optuženog Andrije Artukovića imao je nedvojbeno za posljedicu da su se vrlo brzo već dana 22. svibnja 1941. godine ispostavile naredbe kojim su Židovi morali nositi židovski znak, zatim da se Židovi i Srbi moraju za osam dana iseliti iz sjevernog dijela Zagreba, zatim da Židovi po rasi ne smiju suradnjom utjecati na izgradnju narodne i arijske kulture, te konačno da su Židovi uz Rome i Srbe, po uzoru na rasnu politiku u nacističkoj Njemačkoj odmah po stvaranju tzv. NDH bili hapšeni i protjerivani u koncentracione logore.

Obrana optuženog da nije znao za postojanje nekih koncentracionih logora, da je samo čuo za logore Jasenovac, Kerestinec i Slano na Pagu, da nije znao tko je u logore upućivan, da nije znao za mučenja i ubijanja po logorima, zatvorima i stratištima najobičnija je farsa.

(Nastavlja se).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (6)
    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (5)
    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (4)
    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (3)
    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (2)
    •  Zločini Andrije Artukovića u službi NDH (1)

> Svi tekstovi ovog autora