novinarstvo s potpisom

Vedran Limić
– Mužuuuu!
– Jesam.
– Šta jesi?
– Pa bacija san smeće.
– Ma ne tooo, nego jesi li…
– Jesam i cviće san zalija i robu san stavija sušit.
– Ma nije ni to, nego jesi li…
– Nisan.
– Šta sad nisi?
– Nisan još odnija onu kutiju u podrum.
– A oćeš li ti mene pustit da ti do kraja kažen šta mene zanima?
– Ne zanima mene.
– Kako te ne zanima nešto kad nisan ni rekla šta.
– Zato šta tebe sigurno zanima nešta politički, a meni je politike na vrh glave.
– Aj ne drobi, nego reci mi je li ti vidiš šta se ovo događa?
– A di to? Je li u Gazi, Ukrajini, Americi, Europi ili Rusiji? Moraš bit precizna.
– Najpreciznije – u Hrvatskoj.
– Ali je pala vlada?
– Past će tebi kutlača na glavu ako se ne upristojiš i počneš normalno sa mnom razgovarat.
– Jebo ti ovu rodnu ravnopravnost kad samo žene smiju cipat muževe. Uostalom u ovu nenormalnu državu ti bi da samo ja budem normalan. Aj dobro, ajmo probat. A šta to moju samosvojnu ženu politikus zanima.
– Oću da znan tvoje mišljenje o ovim klečavcima.
– Pravo da ti kažem ne mislin ništa.
– Kako to?
– Pa ja njih ne znan. Nikad ni jednog nisan vidija jer kad oni mole ja spavan tako da ne znan ni koji su ni šta oće.
– Pa je li ti gledaš vijesti, čitaš novine, portale!? Jesi li ti uopće informiran?
– Nisam i nije me briga. Davno san pobiga od svega šta me nervira, a ako ćemo pošteno ne sićan se kad san zadnji put pročita neku vijest koja mi nije udrila u teški blues ili još teži bijes.
– Ajme šta si težak.
– Nisan, ljube, nego za stare dane čuvan ovo malo zdravih moždana šta mi je preostalo.
– Alo, noju, izvuci glavu iz pijeska i reci mi šta misliš o klečavcima! Ali budi ozbiljan.
– Aj dobro. Idemo redom. Ka prvo, oni sebe zovu molitelji tako da ih ja neću prekrštavat, imaju oni dovoljno križeva po sebi i u sebi. Ka drugo, je li to i takvo okupljanje zakonski zabranjeno? Ako nije, onda se tu nema šta govorit.
– A to šta oni govore to te ne zanima? To šta bi oni tili da in žene stoje za špakeron doma, da su čedne, pokorne svojim glavama obitelji i da in je muž bog i batina.
– Hmmm… pa sad…
– Šta hmćeš?! Je li ti to možda priželjkuješ da ja samo stojin doma i ni makac?
– Ja ka demokrata tebi to ne smin i ne želin branit. Ti si posve slobodna donosit samostalne odluke. Tako da samo i jedino ako ti želiš bit tako čedna, poslušna i pokorna, ti lipo stoj doma. Ja ti rič neću reć.
– Evo baš želim.
– Samo nemoj kasnije da san te ja na to natira.
– Bez brige. I sad ti moj meta mužjaku, glavo naše obitelji, skrbniku naš jedini, brižni mužu, aj se lipo obuci i ajde lipo u drogeriju kupit meni uloške i to dnevne troslojne s krilcima. Posli toga ajde u banku platit račune za struju, vodu, pričuvu i mobitele. Poslije toga ajde u DM-a i kupi tri kila Persila sad imaju akciju. Nakon toga ajde kod Mare šalturice i uzmi one nove stolnjake. Iza toga ajde kod Mate mesara. Obavezno ga pitaj je li mu žena Mandina izašla iz bolnice, bit će mu drago, a usput će ti dat najbolji komad mulama. A kad si već na pazaru svrati kod stare Luce uzet kilo i po špinata. Njen nije prskan. Posli toga ajde kod doktorice da ti proslijedi sljedovanje lijekova za ovi misec. Iza toga ajde…
– Fermaj malo, ženo!!!
– Ma di sad kad san tek počela?
– Evo san ja završija i da znaš šta se mene tiče možeš vanka i u bikiniju šetat.
– Bravo, mužu. Nego di si krenija s ton kutlačon?
– Iden klepat klečavce.
– Ali to je agresija.
– Ne nego samoobrana.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































