Grubiša kaže da je osnovna zadaća diplomacije očuvanje mira

Damir Grubiša, “Diplomacija iza kulisa: komparativna analiza jedne profesije”, Fraktura, Zaprešić, 2026.

Kad smo prije tri ljeta knjigu politologa Damira Grubiše “Povijest europskog ujedinjenja” (Srednja Europa, 2023.) preporučili “za plažu” mislili smo to, naravno, bez ironije. Ta opsežna studija političke povijesti EU-a, u fizičkom smislu “debela knjiga” kakvu žurnali uglavnom ne uvrštavaju na top liste, pisana je posebno komunikativnim stilom kojim se ozbiljna tema spektralno otvara i strukturno zapliće, stvarajući u imaginaciji čitatelja dvojaki učinak: analitičke koncentracije za historijski i osjećaja grotesknog prepoznavanja ahistorijskog momenta pripovijesti.

Uostalom, iz suvremene vizure običnih građana, suptilnost zajedljivosti i puzajuće okrutnosti političkih smicalica velikih igrača EU-a moguće je dokraja shvatiti jedino ako, kao u dalekom ogledalu, (pre)poznajete recidive historijski incestuoznih komplikacija iz korijena te jedinstvene političke i ekonomske zajednice europskih država, stvorene da osigura trajni mir, gospodarsku suradnju i slobodu kretanja na zajedničkom kontinentu.

Na ponovno zadovoljstvo čitatelja, nova knjiga istog autora “Diplomacija iza kulisa: komparativna analiza jedne profesije” (Fraktura, 2026.), nastavlja u sličnom stilskom tonalitetu. Pa i za oktavu više, sukladno raskošnoj i razigrano “životnoj” temi.

Kako naslov knjige sugerira, autorovo bogato diplomatsko iskustvo sjedinjuje se s temeljnim postulatima analitičkih tračnica komparativne politike. Grubiša je redoviti profesor u mirovini Fakulteta političkih znanosti i Američkog sveučilišta u Rimu, široj javnosti poznatiji kao iskusni diplomat najprije na poziciji direktora Kulturno-informativnog centra SFRJ u New Yorku, a onda i kao hrvatski veleposlanik u Italiji (od 2012. u vladi Zorana Milanovića do 2017. kad je opozvan i razriješen dužnosti u prvoj godini prvog mandata Andreja Plenkovića), Malti i pri FAO-u, Organizaciji za prehranu i poljoprivredu UN-a.

Na koji literarni način i kakvom metodologijom komparativne politike Grubiša bordiža u ovoj knjizi, vrijedi provjeriti. Najkraće rečeno: analitičku liniju uspijeva, superiorno i diskretno, držati na nižem registru od onoga pripovjednoga gdje čitatelja s izraženim smislom za autoironiju vodi kroz kompliciranu problematiku.

A što je problematika, kakav je žanr? Kako je autor istaknuo na zagrebačkoj promociji knjige, nije riječ o memoaristici iako ju diplomati poput njega (gotovo) u pravilu objavljuju. Nevolje s diplomacijom, odnosno njezinom “pravom prirodom” (što je uvijek iza kulisa), počinju već pri pokušaju definicije tog posla. Grubiša kaže da “bez pretjerivanja ima onoliko definicija o diplomaciji koliko i autora” pa nas odmah “baca lavovima”, u ralje te zavodljive profesije što je u povijesnom smislu nastala kao čudnovat spoj onog najboljeg i najgoreg u ljudskoj komunikaciji.

Kontradiktornost ćudi te profesije ujedno je i njezina najveća literarna kvaliteta i naravno da su svi klišeji, sve negativne predrasude i različiti bulevarski tračevi o “kurvinskoj” naravi diplomacije ne samo historijski posve točni, nego i u detaljima daleko premašuju pop kulturne proizvode na kojima smo, posebice u hladnoratovskom špijunskom žanru, inficirani.

Što se tiče odnosa diplomacije kao profesije prema kojoj je Grubiša nesmiljeno kritičan (s diplomatskom mjerom za fini sarkazam koju je nemoguće imitirati) i istovremeno ozbiljno afirmativan u ideji intelektualnog poštenja; i “tvrdih” činjenica u političkoj konstelaciji koju javnost poznaje, ishod je jasan. Tim gore po činjenice: diplomacija kao vječiti plutajući označitelj visoke politike uvijek pobjeđuje kao “nevina u ludnici”.

Naravno, lako je izreći ovako jednostavnu dijagnozu: užitak ove knjige je i čitateljska usporedba (stvarnih) anegdota iz visokih i niskih diplomatskih krugova s poznatim filmskim motivima, mitskim filmskim špijunskim junacima, političkim tračevima i aferama što su u medijskom svijetu odjeknule kao bura u čaši vode, a zapravo su imale učinak uragana stišanog intervencijom lukavih diplomata s nevjerojatnim ishodima.

Knjiga počinje prologom o naravi profesije (gdje je priče vrijedno najviše ono što se za službenu politiku “nije dogodilo”), a struktura je izvedena u pet dijelova. O koordinatama diplomatskog posla (od temeljnih pojmova poput diplomatskog imuniteta i njihovih zloupotreba do opasne strane profesije i “nezakonitog braka” diplomacije i špijunaže); alatima i pseudoalatima diplomatske struke (ili gastro i enodiplomaciji što je specifičan bizarluk na koji smo na ovim prostorima posve navikli); portretima specifičnosti diplomatskih navika i kultura “velikih” i “malih” protagonista na svjetskoj političkoj sceni; izgradnji domaće diplomacije kao case study i historijskom flashbacku o jugoslavenskoj diplomaciji “između Partije i profesije”.

Naravno, svako poglavlje funkcionira kao autonomno polje pa je ovu, pripovjednim ritmom dinamičnu (opsežnu na gotovo pet stotina stranica ili jednostavno “debelu”) knjigu moguće, čak i poželjno, čitati gdje god ju otvorite. Dobro razmislite, sjetite se, želite li avanturu početi poglavljem “Izgradnja nove diplomacije: case study Hrvatske” s naslovom “Putovi i stranputice jednog tegobnog početka”. Šalimo se, to je najzabavniji dio.

Sve protagoniste uglavnom znate, ali valja provjeriti vlastitu memoriju u ime šireg plana, u slici ponavljajuće tragikomičnog uzorka i kronologiji od nultog datuma nove države do suvremenih neizvjesnosti u imenovanjima veleposlanika. Ili da krenete od kraja knjige, povijesnom distancom hladnije baždarenih događaja o jugoslavenskoj diplomaciji: od revolucionarnih početaka preko svjetske afirmacije do rasapa države, s posebnim (izvrsnim) portretom najpoznatijeg diplomata ovih prostora Ive Andrića.

U nekim je situacijama diplomatski posao (bio i ostao) povod za dionizijske bakanalije, a negdje (nama vrlo blisko) okidač je za nacionalističko-kokošarske ucjene jer su gastrodiplomacija i “uloga vinove loze u povijesti diplomacije” doista discipline pozamašnog opusa.

Grubiša vješto pripovijeda anegdote iz privatne diplomatske karijere, gdje kao u apsurdističkim prizorima talijanske komedije niže crtice iz neglamurozne svakodnevice jednog veleposlanika u Rimu: uvijek s malom distancom, kao da je pola koraka izvan totala. Anegdotalna priroda poglavlja o (inventivnim) zloupotrebama diplomatske profesije, kriminalu i zločinima, špijunaži između fikcije i fakata “zove” na prepričavanje.

Od iskustveno bližih političkih motiva “protjerivanja diplomata”, “rata priopćenjima” i slično zamorne prtljage diplomatske terminologije, do historijskih zgoda i nezgoda špijunsko-diplomatskih afera iz vremena Jugoslavije, koje djeluju kao loš filmski zaplet.

U najopćenitijem smislu pojma, diplomatska profesija očito podrazumijeva kleš političkog konformizma, špijunaže, bolje ili lošije analitike – i komičkog oduška. Ali nije to puka eskapistička priča. U ključu profesionalizacije te, u nas zapuštene profesije, a u prvom redu u ime razuma protiv politike militarizacije, Grubiša je uvjeren da je osnovna zadaća diplomacije očuvanje mira. Ukratko, odlična knjiga za plažu.

(Prenosimo s portala Novosti gdje je kritika naslovljena: Od očuvanja mira do plaže).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vlaho Bogišić: ''Krleža je mjera protustaljinističkog koncepta ljevice''
    •  Iz epicentra holokausta

> Svi tekstovi ovog autora