Deklaracija o ljudskom bratstvu (2)

MUSLIMANSKO-KATOLIČKA DEKLARACIJA O LJUDSKOM BRATSVU PRIHVAĆENA U ABU DHABIJU 4. VELJAČE 2019.

Neke prethodne geste muslimanske uleme i Sv. Stolice

Jednina u arapskom alim znači znanstvenik, učenjak, a u množini ta imenica glasi ulema. To su ”oni koji su priznati kao učenjaci ili autoriteti u vjerskim znanostima, posebno imami važnih džamija. Sudci i profesori na fakultetima i univerzitetima, i generalno, skup učenjaka kompetentnih da odlučuju o vjerskim pitanjima”^[i].

Poziv Drugog vatikanskog sabora na uspostavu dijaloških odnosa s muslimanima radi vjere u Boga jedinoga i abrahamske baštine koju njeguju zajedno sa Židovima i kršćanima (NAE 3; LG 16) među bošnjačkim teolozima oduševljeno je prihvatio profesor Husein Đozo (1912.-1982). Na otvaranju Fakulteta islamskih nauka u studenom 1977. u Sarajevu pozvao je profesore da pružaju stručnu naobrazbu budućim predvoditelja muslimanskih dežmata koji će svoje vjernike podržavati u zalaganju da budu u svojim životnim prilikama dosljedni vjernici.

Posebno je to činio po svojim člancima u ”Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva” i vjerskim novinama ”Prepororodu”^[ii]. Drugi znanstvenik i vjerski poglavar muslimana u BiH otvoren za dijalog s kršćanima bio je profesor Ahmed Smajlović (1938.-1988.) koji je sudjelovao na Seminaru muslimansko-kršćanskog dijaloga u Tripoliju 1. do 5. veljače 1976. i o tome pisao na bosanskom^[iii]. Na tome seminaru katoličku delegaciju predvodio je kardinal Sergio Pignedoli koji je od 1973. do 1980. bio predsjednik Papinskog tajništva za odnose s nekršćanima. Iz tog seminara izrastao je Rimski protokol od 18. ožujka 1976. o uspostavi Permanentnog Islamsko-kršćanskog odbora za dijalog^[iv].  

Dr. Smail Balić (1920.-2002.) bio je bošnjački intelektualac i politički izbjeglica u Austriji koji je nastupao na međureligijskim skupovima zalažući se za dijalog i tvrdeći da je islam miroljubiva religija koja u biti prihvaća pluralizam i demokraciju. Te stavove unio je u natuknice o svojoj vjeri u ”Leksikonu religija”^[v]. 

Pravi stres u odnosima kršćana i muslimana prouzročila je skupina od 19 terorista koji su 11. rujna 2001. oteli četiri aviona te dva od njih naveli na rušenje Trgovačkog centra na Manhattanu, New York. U sve četiri smišljeno nanesene nesreće poginulo je 2.985 osoba. Prema službenoj američkoj istrazi teroristi su bili aktivisti Al-Qaide na čelu s Osamom bin Ladenu koji je to u prvim danima zanijeka ali je priznao 2004^[vi].

Osobno sam susreo neke muslimane koji tvrde da je to podvala američkih i izraelskih tajnih služba, a indijski liječnik koji je popularni propovjednik islama poziva se na izjave nekih američkih znanstvenika pri iznošenju uvjerenja da napad na tornjeve u New Yorku nisu izvršili muslimanski teroristi^[vii].

Predstavnici islamskih institucija i vlada prihvatili su dokaze da su ovaj teroristički napad u Americi 2001, kao i kasnije počinjene u Londonu u srpnju 2004 i Madridu u ožujku 2005. počinili vehabijski usmjereni muslimanski pojedinci. To je dalo povod UN i EU da zakonski definiraju što je kažnjivi terorizam a muslimanskim institucijama prigodu da pojasne razlike između ispravno shvaćenog džihada i zločinačkog ubijanja nevinih u ime islama^[viii].

Ondašnji reis IZ u BiH dr. Mustafa Cerić izdao je god. 2005. Deklaraciju europskih muslimana (A Dedclaration of European Muslims) kojom osuđuje terorističke napade ekstremista u New Yorku, Londonu i Madridu, traži od europskih država da ugrade znoj muslimana koji žive i rade u Europi te zove muslimane Europe da izbjegavaju tribalizam i grade muslimanske strukture.

Predstavnici muslimanskih organizacija, njih 400 iz 28 zemalja Europe, potpisali su 15. siječnja 2008. ”Povelju muslimana Europe”^[ix]. Profesor Fikret Karčić, u intervju-u Irfanu Redžoviću za ”Dane” 25. 1. 2008. ovako je sažeo tu povelju: ”Zapravo se želi naglasiti značaj islama u svijetu i njegovih ljudskih, duhovnih i civilizacijskih potencijala. Mislim da su pisci povelje željeli ukazati na značenje islama koje je izvan vrlo često usko definiranog pravnog koncepta i nastoje podcrtati duhovne, ljudske i civilizacijske potencijale koji, između ostaloga, zahtijevaju uspostavljanje odnosa suradnje s Evropom i sa Zapadom”^[x]. 

Papa Benedikt XVI. za vrijeme apostolskog pohoda Njemačkoj držao je 12. rujna 2006.  u Regensburgu predavanje profesorima i studentima fakulteta gdje nekoć predavao: ”Vjera, razum i univerzitet – sjećanja i refleksije”. Iz novinskih izvještaja poznato je da pripravljeni tekst nije dao na konzultaciju svojim savjetnicima. Dva dana prije planiranog održavanja novinari su dobili tekst uz napomenu da ne citiraju prije održavanja. Neki od njih odmah su ukazali Papinim neposrednim suradnicima na mogućnost da govor podigne veliku buru kod muslimana. Odgovor je glasio kako je prekasno za ikakvo mijenjanje.

Benedikt XVI. naveo je izjavu bizantinskog cara Maunela II. Paleologa iz god. 1391. da je Muhamed ”zapovjedio širiti mačem vjeru koju je propovijedao” te da bi ”bilo protivno Božjoj naravi ne djelovati razumski”. U nastavku je Papa govorio o tri faze dehelenizacije kršćanstva: reformacija s načelom sola Scriptura, liberalna teologija 19. st. koja je tražila Isusa čistog čovjeka, suvremena inkulturacija koja uvažava iskustvo kulturnog pluralizma. Po Papinu uvjerenju za dijalog kultura nužna je otvorenost razuma i vjere, jer je bit teologije u razumnosti vjere.

Dok je Papa bio još na putu, muslimani Europe i svijeta uputili su oštre proteste. Papa je kasnijim tumačenjem pokušao ublažiti duhovnu štetu obrazlažući da je to bilo samo navođenje jednog teksta iz 14. stoljeća, ne njegovo osobno mišljenje. U Sarajevu su reis dr. Mustafa Cerić i ondašnji dekan Fakulteta islamskih nauka dr. Enes Karić dali mudar osvrt, naglasivši da su bosanski muslimani slobodno prihvatili islam, trpjeli za svoju vjeru pod komunističkim režimom i odbacuju takvu insinuaciju o Muhamedu. Upozorili su ipak da ne bi bilo razborito organizirati nasilne proteste u BiH zbog ovog incidenta.

Mi katolički Sarajlije sjećamo se da žestokih protesta nije bilo u smislu eventualnog bacanja kamenja na zgradu Apostolske nuncijature u glavnom gradu naše države. Papa je pozvao 25. rujna 2006. ambasadore muslimanskih zemalja u Rimu želeći ojačati povjerenje između Svete Stolice i muslimanskih zajednica u svijetu. Bio je pozvan i ambasador BiH pri Sv. Stolici, uz objašnjenje da su muslimani u ovoj zemlji relativna većina, ali ona ostaje sekularna država. 

Kad se smirila bura oko Papina govora u Regensburgu, skupina od 38 muslimanskih učenjaka uputila mu je 12. listopada 2006. otvoreno pismo, uljudno mu skrećući pozornost na dijelove njegova govora koje smatraju krivim tumačenjem islama i ponizno prihvaćajući slabosti muslimanskih vladara i pojedinaca koje su se dogodile tokom povijesti u zemljama s većinom muslimanskih stanovnika^[xi].

U Amanu je od 4. do 7. rujna održana konferencija u okviru koje je Murad Wilfried Hofmann održao izlaganje ”Razlike između muslimanskog i kršćanskog poimanja božanske ljubavi – Differences between the Muslim and the Christian Concepts of Divine Love”. Kao europski intelektualac obraćenik na islam koji relativno dobro pozna kršćanstvo, zaključio je da je u islamu neprimjereno govoriti o Božjoj ljubavi prema ljudima, a pravilnije bi bilo ogovoriti o Božjoj blagosti, sućuti, milosrđu, dobroti. Također ni ljubav prema bližnjemu ne izriče točno muslimanski stav, jer bi primjerenije bilo govoriti o bratstvu svih ljudi. Ljubav prema neprijateljima bila bi nerealna i ljudski nedostiživa^[xii]. 

Unatoč ovakvoj analizi europskog muslimanskog intelektualca,  Kraljevski institut za islamsku misao u Amanu (The Royal Aal al-Bayt Institut for Islamic Thought) organizirao je pripravu i objavljivanje otvorenog pisma 138 muslimanskih teologa kršćanskim vjerskim poglavarima 13. listopada 2007. s engleskim  naslovom: ”A Common Word between Us and You – Zajednička riječ između nas i vas”^[xiii].

Autori dokumenta u naslovu citiraju kur’ansku izreku u 3,64 te nude suradnju kršćanima, oslanjajući se na učenje Kur’ana i Biblije o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Dokument ima tri dijela: 

I.Ljubav prema Bogu u Kur’anu i u Bibliji kako je shvaćaju muslimani;

II.Ljubav prema bližnjemu u islamu i u Bibliji;

III.”Dođite na zajedničku riječ našu i vašu”, gdje su muslimani i kršćani potaknuti na suradnju u izgrađivanju pravednog mira, jer je u pitanju zajednička budućnost čovječanstva.

Na ovu inicijativu pozitivno su reagirali predstavnici anglikanaca, pravoslavaca i protestanata. Papinsko vijeće za međureligijski dijalog prihvatilo je s katoličke strane zadaću da povremeno organizira s muslimanskim partnerima iz ovoga kruga Katoličko-muslimanski forum. Na prvom zasjedanju Foruma nastupio je i dr. Mustafa Cerić koji je prigodom prijema sudionika kod pape Benedikta 6. studenog 2008. govorio o potrebi iscjeljenja i povjerenja, unatoč tragediji koju su doživjeli bosanski muslimani^[xiv].

Pod vodstvom američke vojske međunarodne snage izvršile su invaziju na Irak god. 2003. u nakani da sruše režim diktatora Sadama Huseina koji navodno skuplja oružje opasno za međunarodnu zajednicu. Sadam je pripadao manjinskom stanovništvu od 20% sunita, dok su 60% Iračana šijiti. 

Već prve godine toga rata selafijski džihadisti počeli su u samoubilačkim napadima na šijitske džamije, civile i iračke državne institucije borbu za Islamsku državu Iraka i Levanta koja se takvom proglasila u travnju 2013. Kad se građanski rat u Siriji pretvorio u sektaški, Islamska država se proširila i učvrstila tako da je jedno vrijeme obuhvaća područje od grada Rake na sjeveru Sirije do predgrađa Bagdada na jugu Iraka, što je udaljenost od oko 500 km. Abu Bakr al-Baghdadi proglasio se emirom te terorističke države.

Međunarodne snage suprotstavile su se vođama te države. Pučanstvo koje se našlo pod okupacijom Islamske države postalo je izloženo bičevanju, sakaćenju, obezglavljivanju i razapinjanju. Žrtve ovakvih kazni bile su razložno odabrane ili po slobodnom nahođenju vehabijskih skupina. Najčešće žrtve su šijiti, sunitski rivali, zarobljeni vojnici i ”nemoralne” žene^[xv].

Iračka i američka vojska slomila ih je u Iraku, a krajem ožujka 2019. došlo je do masovne predaje posljednjih skupina Islamske države u Siriji te je tako ISIL izgubio i Bogu kao posljednje uporište u Siriji.

Preko 120 muslimanskih vjerskih poglavara i čelnika institucija uputili su 24. rujna 2014.  otvoreno pismo vođi ISIL-a Abu Bakr al-Baghdadiju, u kojem su na početku svoje poruke kratko iznijeli u 24 teze, a zatim ih na oko 20 stranica obrazložili citatima iz Kur’ana i islamskih izvora. Oni su svjesni da glavnog naslovnika ne mogu obratiti, ali mogu drugim muslimanima pokazati da je terorizam u ime islama iskrivljivanje primjera i učenja proroka Muhameda^[xvi].

Evo tih sažetih teza (executive summary):

1.U islamu je zabranjeno izdavati fetve bez svih potrebnih znanstvenih propisa. I tada fetve trebaju slijediti teorije kako su definirane u klasičnim tekstovima. Također je zabranjeno citirati stih kur’anskog teksta – ili dio stiha – radi postavljanja pravila bez uvažavanja svega što Kur’an i Hadis uče u vezi s time. Drugim riječima, postoje stroge subjektivne i objektivne prethodne odredbe za fetve pa se ne smiju ”čupkati” kur’anski stihovi za zakonske odredbe bez uzimanja u obzir cijelog Kur’ana i Hadisa.

2.Zabranjeno je u islamu izdavati ikavke zakonske odredbe o bilo čemu bez dobrog poznavanja arapskog jezika.

3.Zabranjeno je u isalmu odviše pojednostavljivati šeriatske stvari i ignorirati usvojene islamske znanosti.

4.Znanstvenici se u islamu mogu razlikovati u bilo čemu, osim u temeljima religije koje svi muslimani trebaju poznavati.

5.Zabranjeno je u islamu ignorirati stvarnost suvremenog razdoblja, kada se izvode zakonske odredbe.

6.U islamu je zabranjeno ubijati nevine.

7.U islamu je zabranjeno ubijati poslanike, ambasadore i diplomate, a to znači da je zabranjeno ubijati novinare i njihove pomoćnike.

8.Džihad je u islamu obrambeni rat. Nije dopušten bez opravdanog razloga, ispravne svrhe i ispravnih pravila ponašanja.

9.Zabranjeno je u islamu nekoga proglasiti ne-muslimanom, osim ako  osobno izjavljuje da ne vjeruje.

10.U islamu je zabranjeno ikako ozljeđivati ili mučiti – kršćane ili nekoga od ”Naroda Pisma”.

11.Obvezatno je pripadnike Jazida smatrati narodom Pisma.

12.U islamu je zabranjeno ponovno uvođenje ropstva. Ono je dokinuto univerzalnim konsenzusom.

13.Zabranjeno je u islamu ljude prisiljavati na obraćenje.

14.Zabranjeno j u islamu uskraćivati ženama njihova prava.

15.Zabranjeno je u islamu uskraćivati djeci njihova prava.

16.Zabranjeno je u islamu propisivati zakonske kazne (hudud) bez provođenja ispravnih postupaka koji garantiraju pravdu i milosrđe.

17.U islamu je zabranjeno mučiti ljude (torture people).

18.U islamu je zabranjeno unakaziti pokojnike.

19.U islamu je zabranjeno pripisivati Bogu zla djela Ψ.

20.U islamu je zabranjeno razarati grobove i svetišta Proroka i Drugova.

21.Oružani ustanak zabranjen je u islamu iz bilo kojeg razloga osim zbog izrazite nevjere vladara i onih koji ne dopuštaju ljudima da obavljaju molitve.

22.Zabranjeno je u islamu proglašavati kalifat bez konsenzusa svih Muslimana.

23.U islamu je dopuštena lojalnost vlastitoj naciji.

24.Nakon smrti Proroka, mir bio nad njim, islam ne traži ni od koga da emgirira bilo kamo.

Očito je da su znanstvenici vjernici, koji su sastavili ovaj dokument te ga potpisali vlastitim imenom i mjestom službe, imali na umu konkretna zlodjela i teške prekršaje ISIL-ovaca ne samo nad pripadnicima islamskih naroda nego i nad kršćanima i Židovima.

Na inicijativu marokanskog kralja Muhameda VI. i Foruma islamskih društava sa sjedištem u U. A. E. organizirana je 25. do 27. siječnja 2016. Konferencija o religijskim manjinama u muslimanskim zemljama s namjerom da sudionici doprinesu povijesnom oživljavanju Medinske povelje, uvažavajući globalne i međunarodne ugovore i primjere dobre prakse za djelovanje u pluralnom društvu. Cilj je konferencije bio doprinijeti legalnoj podlozi za kontekstualno građanstvo i zaštiti manjina, probuditi dinamizam u muslimanskim društvima i potaknuti osnivanje širokog pokreta za zaštitu religijskih manjina u muslimanskim zemljama^[xvii].

Deklaraciju je potpisalo više od 250 muslimanskih vjerskih poglavara, državnika i znanstvenika. Prisustvovali su i članovi progonjenih religijskih manjina, kao kaldejci katolici iz Iraka.

Sudionici su usvajanjem Deklaracije kao muslimanskih čelnici željeli odgovoriti na progone religijskih manjina od strane ISIL-a, kao što su kršćani i Jezidi. U usvojenom i potpisanom tekstu ističu da to čine o 1400. godišnjici Medinske povelje kao ustavnog ugovora između Proroka Muhameda i stanovnika Medine koja je zagarantirala religijsku slobodu  svima, bez obzira na vjeru.

Sržni dio glasi: ”Ovim izjavljujemo čvrsto pristajanje uz načela koja su izražena u Medinskoj povelji čiji uvjeti su sadržavali niz načela ustavnog i kontraktualnog građanstva, kao slobodu kretanja, pravo na vlasništvo, obvezu međusobne solidarnosti i obrane, kao i načela pravde i jednakosti pred zakonom.”

Ciljevi Medinske povelje nude prikladan okvir za nacionalne ustave u zemljama s većinom muslimanskih stanovnika. Povelja Ujedinjenih nacija sa srodnim dokumentima, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima sukladni su s Medinskom poveljom, uključujući promatranje javnog reda.

Uviđajući nadalje da duboko razmišljanje o različitim krizama koje pritišću čovječanstvo naglašava neizbježnu i hitnu potrebu suradnje među svim religijskim skupinama, ovim tvrdimo da se takva suradnja temelji na dokumentu ”Zajednička Riječ” koji traži ”da takva suradnja bude iznad međusobne tolerancije i poštovanja te da donosi punu zaštitu prava i sloboda svim religioznim skupinama na civiliziran način uz uzdržavanje od prisile, predrasuda i arogancije”.

______________________

^[i] Cyril GLASSÉ, ”Enciklopedija islama”, Libris, Sarajevo 2006, 597-598. Usp. Enes KARIĆ, ”Ulema i njezina uloga u historiji”, Ahmed MEHMEDOVIĆ, ”Leksikon bošnjačke uleme”, 5-16. On prevodi sa ”znalci vjere”.

^[ii] Više o njemu u ”Leksikonu bošnjačke uleme”, 155-156. O njemu je napisana i obranjena disertacija na njemačkom, Ibrahmi DŽAFIĆ, Der Korankommentar von Husein Djozo (19192-1987). Moderne Koraninterpretation in Bosnien, Tectum Verlag, Marburg 2008.

^[iii] Usp. Mato ZOVKIĆ, ”Dijalog uz svijest o razlikama u misli i praksi Dr. Ahmeda Smajlovića”, Zbornik fakulteta islamskih nauka u Sarajevu  13 (2009), 121-135.

^[iv] Usp. Documents and Researches of Seminar of the Islamic-Christian Dialogue, Tripoli 1-5 February 1976, Popular Office of Foreign Relations, Socialist People’s Lybian Arab Jamahiriya 1390-1981. Ovu knjigu vlada Libije izdala je najprije na francuskom. Za katoličko vrednovanje susreta usp. Maurice BORRMANS, ”Le séminaire du dialogue islamo-chrétien de Tripoli (Libyie) (1-6 février 1976)”, Islamochristiana 2 (1976), 135-170.

^[v] ”Leksikon temeljnih religijskih pojmova: židovstvo, kršćanstvo, islam”,  Prometej, Zagreb 2005. Ovo je prijevod drugo njemačkog izdanja iz god. 1996. Više o S. Baliću u ”Leksikonu bošnjačke uleme”, 71-72.  

^[vi] Služim se podatcima iz članka ”Napadi 11. rujna 2001.”, Wikipedia, 10 stranica (uvid 9. travnja 2019.)

^[vii] Dr. Zakir NAIK, ”Napad u New Yorku nije djelo muslimana”, u svojoj knjizi ”Islam u centru pažnje. Transkripti tribina i debata”, El-Kelimeh, Novi Pazar 2012, 436-438.

^[viii] Usp. Mato ZOVKIĆ, ”Nasilje muslimanskih ekstremista”, Riječki teološki časopis 16 (2008), 327-358. Fikret KARČIĆ, ”Terorizam: značenje, historija i veza s religijom”, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini LXIV (2002), br. 3-4, str. 253-283  ISTI: ”Značenje terorizma – odgovori muslimanskih ustanova”, Ondje, br. 5-6, str. 438-464.

^[ix] Muslims in Europe Charter, (internetski tekst od 5 stranica). Među pet uvodnih načela o cilju i potrebi dokumenta jedno glasi: ”Potreba da držimo vrijednosti međusobnog razumijevanja radeći za mir i dobrobit društva, umjerenost i međukulturalni dijalog,  daleko od svake naklonjenosti ekstremizmu i isključivosti”. Obuhvaća 26 članaka razdijeljenih u podnaslove: shvaćanje islama (čl. 1-13), muslimanska prisutnost u društvu: načela za muslimansku interakciju  (čl. 14-15), građanska pripadnost (citizenship – čl.17-22), islamsko pridonošenje Europi (čl. 23-26). Završava citatom: ”O ljudi! Mi smo vas sve stvorili od muškarca i žene, i učinili od vas narode i plemena – da biste mogli upoznati jedni druge” (K  49,13) .  

^[x] Irfan REDŽOVIĆ, ”Biti Evropljanin na muslimanski način. Intervju s profesorom Fikretom Karčićem”, Dani od 8. 2. 2008, str.36-38. Vuk BAČANOVIĆ, ”Muslimani mogu ujediniti Evropu”, Dani od 25. 1. 2008. na dvije stranice donosi prikaz Povelje muslimana Europe  izvukavši dijelove u kojima su evropski muslimani potaknuti na sudjelovanje u političkim institucijama svojih zemalja a cilj bi bio iskorjenjivati predrasude europskih starosjedilaca protiv islama i štititi vlastite pripadnike  od ekstremizma u zemljama koje nisu uređene  prema šerijatu.

^[xi] Engleski izvornik dobio sam ljubaznom uslugom djelatnika Papinskog vijeća za međureligijski dijalog 17. prosinca 2008. Dokument obuhvaća četiri stranice teksta plus dvije stranice imena i funkcija potpisnika.

^[xii] Usp. Friedmann EISSLER, Muslimische Einladung zum Dialog. Dokumentation zum Brief der 138 Gelehrten (“A Common Word“), Evangelische Zentralstelle für Weltanschauungsfragen, Berlin 2009, 7.

^[xiii] Moj komentar dokumenta i prijevod na hrvatski, u: Mato ZOVKIĆ, ”Pozitivna recipročnost u međureligijskim odnosima”, Napredak, Sarajevo 2015,  332-387. Dokument s popratnim izjavama preveden je i na bosanski: ”Zajednička riječ za nas i vas”, El-Kalem i CNS,  Sarajevo 2010.

^[xiv] Prijevod govora s engleskog koji završava potresnom molitvom što ju je reis molio i u Srebrenici, objavljen je u M. ZOVKIĆ, Op. cit., 387-390.

^[xv] Iz članka ”Islamska država” (četiri stranice), Wikipedia, (uvid 4. travnja 2019.)

^[xvi] Open Letter to Abu Bakr al-Baghdadi, engleski tekst dostupan na Google-u, uvid 30. travnja 2019.

^[xvii] Usp. internetsku natuknicu The Rights of Religious Minorities in Predominanlty Majority Muslim Communities: Legal Framework and a Call to Action Marrakesh, Marrocco (dvije stranice) i Marrakesh Declaration (dvije stranice). Uvid  2. travnja 2019.

 

(Nastavlja se).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Deklaracija o ljudskom bratstvu (1)
    •  Promicanje univerzalnog etosa

> Svi tekstovi ovog autora