novinarstvo s potpisom

Vedran Limić
Kada sam dviiljadite bio na studijskom putovanju u Ameriku vidio sam puno toga i naučio jedno jako važno pravilo. Idemo redom.
Domaćin nam je bio NPR radio ili vam ga nacionalni javni radio koji se puno lipo vata s jedne na drugu obalu. Nedaleko od Massachusetts Institute of Technology (MIT) univerziteta smistija se ti lipo sređen govorni radio. Njih tridesetak stalno zaposlenih u radnom vrimenu sedam dvadeset četiri osmišljava organizira i realizira govorne emisije koje se u dvadeset četiri ure tri-četiri puta, ne više, prekidaju nekin glazbenim brojem, sve ostalo je čista parlatina.
Na prvu bi se dalo zaključit kako je to sadržajno teška pilana. Kad ono prc. Njima slušanost stalno raste. Naravno jer ni jedna jedina emisija, dakako uživo, ne može počet ako na bilo koju temu domaćin nema makar jednoga koji je za nešto i isto toliko onih koji su kontra toga istoga. Pravila igre se znaju.
Nakon minute parlatine mikrofon se gasi i pali se onome drugome. A kad se u programu uživo uključe i slušatelji onda eto ti općeg, ka struna napetog, britkog i pametnog pičvajza u eteru. Cipa se samo argumentima jer se nema vrimena za lamentiranje.
A tema ka i u životu beskonačno puno. Zabranjenih nema. Pa ako te ne zanima zašto je u porastu alkoholizam kod mladih Apaši Indijanaca ili ima li senator Idahoa pravo branit preskupu cijenu krumpira, najavni jingle sljedeće emisije u kojoj će se cipat neki Joe iz Republikanske stranke i neka Mary iz Demokratske stranke oko upitnih prava na školovanje Afroamerikanaca iz geta velikih gradova sigurno će te zanimat.
I u toj radijskoj košnici svi nešto rade, zuje, lete, telefoniraju, organiziraju, montiraju, preslušavaju, arhiviraju i nema praznog hoda ni milimetra. Usput svak svakoga vidi jer je cila redakcija ostakljena tako i da oćeš nemaš se di ka linčina sakrit.
A ako slučajno odeš u njihov veliki dnevni boravak onda te na zidu dočeka velika naljepnica na kojoj piše: ”Ako nemaš što radit potraži posao, a ako ga ne nađeš ti si ovdje suvišan. Broj kadrovske sobe je 13”.
Upravo ova naljepnica me svojom porukom najviše naučila za cili misec koliko sam proveo u Americi. Ima bit da je ona polipljena u svim ustanovama jer bilo di da san doša svi letaju, trče, zuje… jednom riječju rade. A ako ne radiš znaš di ti je kadrovska služba.
E da umalo san zaboravija svi ovih tridesetak moraju na kraju miseca podnijet izvještaj rada i ako ti supervizor nađe praznog hoda onda ti je prazniji ček. Pa ti sad vidi šta ćeš.
Ja znam šta ću. Ja bih i da mi uvedemo ovo isto pravilo ne bismo li natirali našu preglomaznu administraciju na rad i da ukinemo nerad za koji su puno lipo plaćeni. Idem odmah u glavu.
Evo nedavno su javile vijesti kako neki saborski zastupnik u prošloj godini u saboru nije izustio ni jedno jedino slovo i za taj hm muk primao je mjesečno najmanje 4.000 eura plus dodaci. E sad, ne znam podnose li saborski zastupnici mjesečne izvještaje svog rada, a ako imaju tu obavezu živo me zanima šta je taj lola u njemu napisao.
A takvih saborskih zastupnika naših interesa ima kao u priči. A priča bi bila posve drugačija kada bi ono američko pravilo s pravom i nasušnom potrebom uveli u sve naše institucije koje svi mi krvavo plaćamo. Ako bi ga na svim nivoima uveli nastao bi pomor ako ne i masakr administracije.
Općinica à la Dekanovec koja broji ne više od 2.000 svita sa svih sedam vijećnika i svim odborima à la: odbor za financije i proračun, odbor za statut i poslovnik ili savjet za zaštitu potrošača ili povjerenstvo za procjenu šteta od prirodnih nepogoda općine Dekanovec ili povjerenstvo za javna priznanja itd. bi se momentalno ugasila i svela na mjesnu zajednicu.
Jebalo vas povjerenstvo za javna priznanja, da vas jebalo! A dekanoveca u Republici Hrvatskoj ima kao u priči.
I da se razumimo kada bi po sistemu: koliko suvislog ekonomski opravdanog i samoodrživog rada toliko i love, administrativna metla bi se poprilično umorila za pomest sav nepotrebni prenapuhani višak uhljeba u 428 općina, 28 gradova, 20 županija plus Grad Zagreb.
Ako se neko osjeća prozvanim jer nema šta napisat u izvještaju rada neka sam ode u kadrovsku službu na vratima stoji broj 13!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































