Ako budem napadnut ili likvidiran, kriv je Bozanić!

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić zloupotrijebio je otvaranje 56. teološko-pastoralnoga tjedna na zagrebačkoj Šalati (26. siječnja 2016. godine) da bi me napao na brutalan način, ne libeći se služiti ni očitim lažima, ali i novim manipulacijama. Zlorabio je, kažem, govornicu jer je trebao govoriti o godini jubileja, odnosno godini milosrđa, ali se svom žestinom obrušio na mene zbog prenošenja pisama patrijarha Irineja papi Franji (Jutarnji list, 2. siječnja), a osobito zbog toga što sam ga (Nacional, 4. sječnja) demaskirao u uvredama Pape i vatikanske diplomacije u kojima je sudjelovao on osobno, ali i kao izdavač Glasa Koncila, o čemu sam već ovdje pisao https://www.autograf.hr/kako-je-bozanic-uvrijedio-papu/

Budući su Bozanićeve riječi prenijeli mnogi, pa i na HTV-u, a meni nitko nije dao priliku da se obranim (doduše, javio mi se novinar Slobodne Dalmacije Damir Šarac i uzeo od mene izjavu, ali uredništvo se odlučilo za cenzuru i izbacilo moj odgovor kolegi iz teksta), ne preostaje mi drugo nego da ovdje pokušam odgovoriti gospodinu Bozaniću, klevetniku.

Najprije ću citirati Bozanića in extenso (boldirani dijelovi teksta su moji da se vidi za što me Bozanić tereti):

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić zloupotrijebio je otvaranje 56. teološko-pastoralnoga tjedna na zagrebačkoj Šalati (26. siječnja 2016. godine) da bi me napao na brutalan način, ne libeći se služiti ni očitim lažima, ali i novim manipulacijama. Zlorabio je, kažem, govornicu jer je trebao govoriti o godini jubileja, odnosno godini milosrđa, ali se svom žestinom obrušio na mene zbog prenošenja pisama patrijarha Irineja papi Franji (Jutarnji list, 2. siječnja), a osobito zbog toga što sam ga (Nacional, 4. siječnja) demaskirao u uvredama Pape i vatikanske diplomacije

”Budući da smo ovdje okupljeni s raznih strana, i to u najvećem dijelu svećenici, osjećam danas potrebu obratiti se poglavito vama, draga subraćo u svećeništvu, svjestan da se ponekad i sami, glede kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca, susrećete sa zbunjujućim vijestima, napisima i mišljenjima. Nađete se i unutar rasprava koje su prožete nejasnoćama i razočaranjima, izloženi ste pitanjima vlastitoga srca, ali i svojih vjernika.

Zato vam želim skrenuti pozornost i potaknuti vas da uvijek razmišljate u svjetlu Evanđelja i da zaključujete snagom ljubavi prema Crkvi. Premda sam i sâm često prozivan; premda o meni možete pročitati grube neistine, one imaju druge ciljeve. Stoga vas ohrabrujem za svjedočenje istine kako bismo u ovim vremenima zajedno bili Crkva, dostojna Kristova imena i Stepinčeva zagovora.

Ne mogu biti ravnodušan prema istupima i ružnim optužbama u kojima se govori da sam ja, da su hrvatski biskupi, obmanjivali javnost, da nešto zlonamjerno prešućuju, da su uvrijedili Svetu Stolicu pa i samoga Papu. Bolno je to čuti i zato se obraćam vama, dragi svećenici, da se ne biste dali zavesti medijskim napadima i pridružili se duhu tako smišljenih propagandnih uradaka i tumačenja.

U Crkvi svatko ima svoj poziv i svoju odgovornost. Svjesni smo da i u njoj postoje prosudbe i postupci koje treba razmatrati, ali uvijek vođeni duhom crkvenosti i u ljubavi. U svojoj odgovornosti i u bratskoj otvorenosti mogu – posuđujući riječi blaženoga Alojzija – reći da si u tome pitanju nemam što predbacivati, baš kao što nema ničega što bi se moglo predbacivati Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Biskupi su na mjerodavnim instancama intervenirali usmeno i pisanim putem, a u svojoj odgovornosti obavještavali povjerene im vjernike i crkvenu javnost.

Kao potporu za napad na hrvatske biskupe uzimaju se navodni citati iz pisama srpskoga patrijarha Irineja papi Franji. Kažem “navodni”, jer mi nemamo uvida u ta pisma. Nije nam poznato i pitamo se kako je u javnost došlo nešto što je smatrano diskrecijskim odnosom Pape i Patrijarha. Ali time se ne trebamo zamarati.

Kao svećenici imamo zadaću pozivati na mir, na molitvu i na pouzdanje u Gospodina. Nama je jasno da se blaženomu Alojziju predbacuje njegova ljubav prema domovini i u konačnici mu se ne osporava zauzimanje za dobro, za ljude bilo koje rase i nacionalnosti. Previše je dokaza za to. No, ne može mu se oprostiti što je smatrao da hrvatski narod, poput drugih naroda, ima pravo na svoju državu.

I zato se kardinala Stepinca opetovano pokušava koristiti za političke ciljeve falsificiranjem činjenica, zastupanjem iskrivljenih tumačenja učinjenog i izgovorenoga te upornim ponavljanjem laži iz montiranoga procesa protiv njega. Blaženog Alojzija ne treba posebno braniti, jer o njemu svjedoči svetost njegova života, ali očekivati je da se i hrvatska država, zbog sadašnjosti i budućnosti same države, preko svojih institucija sustavnije posveti rasvjetljavanju cjelovite istine iz toga teškog razdoblja naše povijesti (…)

Kardinal Bozanić me tereti za niz teških radnji i de facto otvara sezonu lova na moju glavu, jer sam navodno izrekao ”grube neistine”, ”ružno optužio” kardinala i ”ostale hrvatske biskupe”, jer se bavim ”propagandom”, jer ne donosim istinite dijelove pisma patrijarha Irineja papi Franji (Bozanić ih naziva ”navodnima”), jer ”falsificiram činjenice”, jer zastupam ”laži iz montiranog procesa protiv Stepinca”, te, što je najopasnija optužba, jer želim ”neistinama razjediniti Crkvu, unijeti nepovjerenje prema biskupima, suprotstaviti hrvatske biskupe i Papu, unijeti nezadovoljstvo i tugu u hrvatski narod”, odnosno ”unijeti među hrvatske vjernike nepovjerenje prema Papi”

U potezima pak kojima smo svjedoci u društvu čitamo nakane koje su nam poznate, a one se svode na jednu – neistinama razjediniti našu Crkvu, unijeti nepovjerenje prema biskupima, suprotstaviti hrvatske biskupe i Papu, unijeti nezadovoljstvo i tugu u hrvatski narod. Treba također jasno reći kako sve to unosi gorčinu u srca naših vjernika. Hrvatski je puk osjetio neku vrstu nepravde, zadiranja u ono što je najsvetije. Mi to kao pastiri itekako osjećamo, osjećamo dušu svojih vjernika, napaćenu neistinama i gaženu u dostojanstvu. U svemu tome pozvani smo i dalje biti uz istinu u ljubavi, kristovski i stepinčevski.

U pokušaju razjedinjavanja Crkve u nas treba primijetiti, premda su prikriveni, pokušaje da se među naše vjernike unese nepovjerenje prema Papi. Zato pozivam sve vas, braćo i sestre, da – poput blaženoga Alojzija Stepinca – bez obzira što vam se predstavljalo, ne prestanete promicati zajedništvo s Petrovim nasljednikom, a vi, braćo svećenici, među vjernicima uvijek gajite iskrenu ljubav prema Svetomu Ocu…”.

***

Dakle, kardinal Bozanić me tereti za niz teških radnji i de facto otvara sezonu lova na moju glavu, jer sam navodno izrekao ”grube neistine”, ”ružno optužio” kardinala i ”ostale hrvatske biskupe”, jer se bavim ”propagandom”, jer ne donosim istinite dijelove pisma patrijarha Irineja papi Franji (Bozanić ih naziva ”navodnima”), jer ”falsificiram činjenice”, jer zastupam ”laži iz montiranog procesa protiv Stepinca”, te, što je najopasnija optužba, jer želim ”neistinama razjediniti Crkvu, unijeti nepovjerenje prema biskupima, suprotstaviti hrvatske biskupe i Papu, unijeti nezadovoljstvo i tugu u hrvatski narod”, odnosno ”unijeti među hrvatske vjernike nepovjerenje prema Papi”!!

To su teške optužbe na moj račun. Bozanić pokreće harangu protiv mene. Ovo nije prvi puta da mi se to događa. U sličnoj akciji sam udaljen iz društva tzv. katoličkih novinara (nakon što sam pokojnoga Živka Kustića i Bozanićeva urednika Ivana Miklenića prozvao za huškanja na Srbe i zbog veličanja ratnih zločina počinjenih nakon Oluje). Ukoliko mi se nešto dogodi, želim ovdje jasno kazati, odgovornim treba smatrati Josipa Bozanića.

O ovom divljačkom obračunu zagrebačkog nadbiskupa s mojom osobom, badava je reći, ne isplati se izvijestiti Hrvatsko novinarsko društvo te tu zatražiti pomoć, ni od ljudskopravaških aktivista, čak ni od srpskih udruženja, a da ne govorimo o antifašistima. Svi oni žive u perfektnom autizmu.

Bojim se da nema koristi upozoriti ni gospodina vatikanskog nuncija u RH, taj čovjek nema petlje ni da protestira zbog toga što ga Miklenić ne simpatizira, što se vidi na uređivačkoj politici Glasa Koncila.

Na Bozanićevo ”Eno vam tamo izdajnika Pilsela, udrite po njemu!” možda se ima smisla nadati da će netko od kolega (a ostalo ih je moralnih jako malo) iskazati koje slovo sažaljenja. A ne bih im zamjerio da izravno ne osude crkvenoga poglavara, premda su mnogima puna usta Košićevih ispada. Ali ne žalim se ja, poznajem hrvatsko licemjerje i okusio sam ga na vlastitom primjeru kada sam se suprotstavio, najprije Franji Tuđmanu i Gojku Šušku, koje smatram zločincima, Čičkovim marifetlucima, njegovoj samovolji, zatim Kustićevim i Miklenićevim monstruoznim konstrukcijama koje su ljude koštale života, pa nadalje širokoj galeriji mračnjaka koja se ovih dana nadopunjava djelima Karamarka, Košića, Bujanca i sličnih

Na Bozanićevo ”Eno vam tamo izdajnika Pilsela, udrite po njemu!”, možda se ima smisla nadati da će netko od kolega (a ostalo ih je moralnih jako malo) iskazati koje slovo sažaljenja. A ne bih im zamjerio da izravno ne osude crkvenoga poglavara, premda su mnogima puna usta Košićevih ispada. Ali ne žalim se ja, poznajem hrvatsko licemjerje i okusio sam ga na vlastitom primjeru kada sam se suprotstavio, najprije Franji Tuđmanu i Gojku Šušku, koje smatra zločincima, Čičkovim marifetlucima, njegovoj samovolji, zatim Kustićevim i Miklenićevim monstruoznim konstrukcijama koje su ljude koštale života, pa na dalje širokoj galeriji mračnjaka koja se ovih dana nadopunjava djelima Karamarka, Košića, Bujanca i sličnih.

No, da odgovorim gospodinu Bozaniću. Bozanić je jedina moja istinska novinarska pogreška: kada je izabran za nasljednika Franje Kuharića, na cijeloj drugoj stranici Novoga lista sam napisao panegirik kojem sam dao naslov ”Hrvatska će ga zavoljeti”. Priznajem, jako sam pogriješio. Ne zbog toga što ne bi bilo legitimno da ga ljudi vole, jer ja protiv hrvatskih zabluda i ne mogu odviše djelovati, a ako su ljudi slijepi ili mazohistički raspoloženi, preslab sam da bih mogao intervenirati. Pogriješio sam jer sam taj članak napisao ne na temelju činjenica, već motiviran očekivanjima.

Te 1997. u listopadu smatrao sam da Hrvatska zaslužuje dobro, da zaslužuje bolje i djelovao sam u dobroj vjeri, naivno, ali u dobroj vjeri.

Međutim, pokazalo se da je Bozanić loš čovjek, da je zločest, da je kukavica, da je licemjeran. Da je gori od ove nakupine koja vlada.

Jesam li ja napisao ustaškom ministru Andriji Artukoviću da, eto, ako baš ne mogu putovati u prvoj klasi, Židovi u logore ne odu baš u vagonima za stoku? Ne. Bilo je ovako: to je Stepinčeva sramota! Kada kažem da je Alojzije Stepinac ”blagoslovio” ustašku politiku prema Židovima (i Srbima i Romima), pozivam se na građu koju imamo na raspolaganju unatoč nastojanjima postulatora kauze dr. Jurja Batelje da se o tome ne piše i ne govori te unatoč klevetama Bozanića da se te stvari izmišljaju i krivotvore.

Kao što Batelja nije mogao ušutkati Slavka i Ivu Goldsteina koji su vrlo korektno ustanovili da u najmanju ruku o Stepinčevoj židovskoj politici treba govoriti kao o ”ambivalentnoj stvari”, jer već raniji dokumenti (kao što je Stepinčevo pismo ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću od 23. travnja 1941.) pokazuju da se Stepinac ”načelno ne protivi donošenju rasnih zakona koje naziva ‘protužidovskima’, već samo nekim njihovim aspektima i rigoroznosti provedbe” (vidi ”Katolička crkva, nadbiskup Stepinac i Židovi” u ”Holokaust u Zagrebu”, Novi Liber i ŽOZ, Zagreb, 2001., str. 566), tako ni Bozanić ne može zataškati da je Stepinac mrzio pravoslavne i smatrao da su Srbi i Hrvati dva svijeta koji se neće ujediniti ”dok je jednoga od njih u životu. Duh bizantizma je nešto tako grozno da je samo Svemogući i Sveznajući Bog u stanju parirati intrigama i podvalama tih ljudi” (Dnevnik Alojzija Stepinca, 27. III. 1941., Danas, Zagreb, 14. kolovoza 1990., str. 67).

Ma koliko bili bijesni Bozanić i drugovi na patrijarha Irineja i braću episkope, pokrenut je proces koji je u Božjim rukama (ako Bozanić uopće vjeruje u Boga, u što zaista ponekad sumnjam), u kojem bi se, kako sam otkrio pišući u Nacionalu (4. siječnja) o sadržaju pisma kardinala Državnog tajnika Pietra Parolina predsjedniku HBK Želimiru Puljiću (to ih je tek raspištoljilo), to sada više nije sporno, kanonizacija jednoga dana trebala dogoditi (mada se ona ne bi dogodila da se proces beatifikacije odvijao sada, a ne u doba Ivana Pavla II., jer bi papa Franjo zaustavio proces Stepinca kao što je zaustavio proces Pija XII.!!), ali ne prije nego što Zagreb i Beograd budu sposobni ”zajedno čitati povijest” (što se ponavlja u velikom članku vatikanskog dnevnika L’Ossservatore Romano, o čemu ću uskoro pisati).

Gospodin Bozanić je kriv i za nešto još važnije: suodgovoran je za ovu sumanutu eskalaciju mržnje prema Srbima u Hrvatskoj kojoj svjedočimo. Odgovoran je i za mržnju prema mitropolitu Porfiriju Periću kojem licemjerno dolazi na slavu gdje drži slovo da bi prešutio pozive na njegov linč. Zagrebački nadbiskupe, kardinale Josipe Bozaniću, ti si velika sramota hrvatskog naroda i Katoličke crkve, ti si problem, a ne rješenje

Ne, dakle, prije nego što budu voljni dovesti do pomirenja Hrvata i Srba (o čemu je govorio papa Ivan Pavao II. u Zagrebu u rujnu 1994., što je pak Glas Koncila stao žestoko prešućivati) i ne prije nego što se stvori, kako piše kardinal Parolin nadbiskupu Puljiću, ”klima što je više moguće bez tenzija i polemika”!

Gospodin Bozanić je kriv i za nešto još važnije: suodgovoran je za ovu sumanutu eskalaciju mržnje prema Srbima u Hrvatskoj kojoj svjedočimo. Odgovoran je i za mržnju prema mitropolitu Porfiriju Periću kojem licemjerno dolazi na slavu gdje drži slovo da bi prešutio pozive na njegov linč.

Zagrebački nadbiskupe, kardinale Josipe Bozaniću: ti si velika sramota hrvatskog naroda i Katoličke crkve, ti si problem, a ne rješenje.

Ti bi se ponašao isto kao i Stepinac, koji je dao sav crkveni autoritet kako bi se podržala zločinačka politika NDH. Ne, možda bi bio čak i gori, jer je Stepinac bio osoba nedorasla situaciji, dok si ti jedan moralni propalitet. Znaš da lažeš i opet lažeš.

Uživaj u godini milosrđa.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora