Bankarska Udba

Najprije nisam obraćao pozornost na zahtjeve službenika Zagrebačke banke da provedu ”dubinske analize” mojih računa u toj Banci (u Zagrebačkoj banci imam poslovni račun kao registrirani slobodni novinar, te devizni i tekući kao i većina građana).

S obzirom na godišnji promet na mojim računima pojam ”dubinska analiza” jednostavno je smiješan. U zadnje vrijeme, međutim, sve više čitatelja javljalo se izražavajući zabrinutost zbog ”Udbaških saslušavanja” u poslovnim bankama prilikom tih famoznih ”dubinskih analiza”, pa sam odlučio ipak analizirati o čemu se točno radi.

Pokazalo se da sve banke u Hrvatskoj, zlorabeći postupak utvrđivanja tzv. FATCA statusa za račun američkih poreznih vlasti, na zakonski dvojben način usporedno provode ”dubinske analize” bankovnih računa građana koji zbog zanemarivo malog prometa na računima uopće ne zanimaju američke porezne vlasti.

Prema ”obvezama FATCA-e” banke bi trebale skupljati podatke o fizičkim osobama s računima na kojima je godišnji promet veći od 50 tisuća US dolara, te pravnim osobama s prometom većim od 250 tisuća US dolara godišnje (vidjeti: Prezentacija FATCA i njena primjena u Hrvatskoj na web stranici Porezne uprave Ministarstva financija).

Javno pitanje Zagrebačkoj banci, ali i svim ostalim bankama, je za koga zapravo skupljaju podatke kada ”Udbaški saslušavaju” vlasnike računa, fizičke osobe s prometom manjim od 50 tisuća US dolara godišnje, odnosno pravne osobe s godišnjim prometom manjim od 250 tisuća US dolara?

Da bih se pobliže upoznao s tim što točno rade u bankama u okviru ”postupka utvrđivanja tzv. FATCA statusa”, izvrgnuo sam se dva puta ”saslušanjima”. Jedanput na prvome katu poslovnice Zagrebačke banke na uglu Jurišićeve i Palmotićeve ulice u Zagrebu i drugi put 15. lipnja 2015. u 13 sati i 17 minuta na šalteru 14 u poslovnici iste banke – Gradska štedionica i s ozbiljnim izrazom na licu odgovarao na pitanja službenika

Da bih se pobliže upoznao s tim što točno rade u bankama u okviru ”postupka utvrđivanja tzv. FATCA statusa”, izvrgnuo sam se dva puta ”saslušanjima”. Jedanput na prvome katu poslovnice Zagrebačke banke na uglu Jurišićeve i Palmotićeve ulice u Zagrebu i drugi put 15. lipnja 2015. u 13 sati i 17 minuta na šalteru 14 u poslovnici iste banke – Gradska štedionica i s ozbiljnim izrazom na licu odgovarao na pitanja službenika.

Prvo što sam zaključio je da ni službenici Zagrebačke banke koji su me ”saslušavali” zapravo nisu točno znali što rade.

Jednome sam rekao, zezajući se, da na poslovnom računu u idućem razdoblju očekujem promet veći od milijun eura (na tom računu nemam honorara od lipnja 2013. godine).

A drugome službeniku iste banke rekao sam da na tekućem računu u idućem razdoblju očekujem barem 500 tisuća kuna prometa.

Ni jedan službenik Zagrebačke banke mi, naravno, nije povjerovao, no ja sam ih uvjeravao da se nadam tolikom prometu, ali da je drugo pitanje koliko su ta moja očekivanja realna.

Ne znam što su službenici napisali, jer me to nije ni zanimalo.

Ipak, kao novinar profesionalno sam obavezan upoznati javnost s bankarskim blefiranjem. Tim prije što su neki čitatelji vidno zabrinuti zbog ”saslušavanja u bankama”.

Načelno, čim se netko poziva odjednom na više izvora prava, odnosno propisa, a da ne precizira na koje odredbe točno i u koju svrhu, osnovano je sumnjati u stvarne motive i namjere. U ovom slučaju u stvarne namjere bankara.

Prvo što sam zaključio je da ni službenici Zagrebačke banke koji su me ”saslušavali” zapravo nisu točno znali što rade. Jednome sam rekao, zezajući se, da na poslovnom računu u idućem razdoblju očekujem promet veći od milijun eura (na tom računu nemam honorara od lipnja 2013. godine). A drugome službeniku iste banke rekao sam da na tekućem računu u idućem razdoblju očekujem barem 500 tisuća kuna prometa. Ni jedan službenik Zagrebačke banke mi, naravno, nije povjerovao. No ja sam ih uvjeravao da se nadam tolikom prometu, ali da je drugo pitanje koliko su ta moja očekivanja realna. Ne znam što su službenici napisali, jer me to nije ni zanimalo

Evo kako su formulirali poziv na ”saslušavanje” klijenta u Zagrebačkoj banci:

”Banka prikuplja obvezne podatke na temelju Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (NN 8/08) i pripadajućih provedbenih propisa, međunarodnih standarda te u skladu s obvezama koje će za banke proizlaziti iz međudržavnog sporazuma koji je Republika Hrvatska zaključila sa SAD-om u cilju provedbe zakona SAD-a pod nazivom FATCA (Foreign Account Tax Compliance Act)”.

Općenito se najprije 2015. godine poziva na Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma iz 2008. godine!?

Uzgred, pisao sam prije nekoliko godina o tom problematičnom zakonskom tekstu kojim je, među ostalim, propisano da su odvjetnici doušnici i da, protivno načelima povjerljivosti između klijenta i odvjetnika, moraju dostavljati Ministarstvu financija podatke o poslovima svojih klijenta.

Potom se u pozivu na ”saslušavanje” opet općenito poziva i na ”pripadajuće provedbene propise”. Neki su tzv. ”pripadajući provedbeni propisi” u proteklih šest ili sedam godina prestali vrijediti, doneseni su i neki novi, pa je pitanje Zagrebačkoj banci na koje točno misli ”pripadajuće provedbene propise” u svom nedorečenom pozivu klijentima na ”Udbaška saslušavanja”?

Poziva se dalje i na ”međunarodne standarde”, a da nije navedeno na koje se to standarde misli; da li, primjerice, na međunarodne računovodstvene, revizorske ili možda na one bonitetne ili neke standarde domaće kompromitirane Porezne uprave Ministarstva financija za koje ni klijenti ni službenici banki još i ne znaju?

Poziva se naposljetku i na ”obveze koje će za banke proizaći” iz zakona SAD FATCA (naglašavam: za banke, a ne i za klijente).

Odlučio sam ”u skladu s propisima RH o zaštiti podataka” javno i ovim tekstom zabraniti Zagrebačkoj banci i njenim inozemnim vlasnicima, Poreznoj upravi Ministarstva financija i eventualno IRES-u (američkim poreznim vlastima) da na bilo koje načine koriste moje osobne podatke ili bilo koje informacije o meni bez obzira na to kada i kako su do njih došli

Svjesno ću izbjeći naklapanja na temu primjene zakona jedne države na teritoriju druge države, jer ta druga (država) je zapravo već odavno bankrotirala, pa su naklapanja o tome besmislena.

Naposljetku sam letimice pogledao što su bankari (da ne budu svi ”biseri” isključivo iz jedne banke, pogledao sam i upitnike PBZ-a i HPB-a) još smislili. Zanimale su me posebno napomene na kraju tih upitnika pod naslovom: ”Pristanak na obradu osobnih podataka i potpis”.

Taj naslov podrazumijeva da se dobrovoljno pristaje ”na obradu osobnih podataka”, što se potvrđuje i vlastoručnim potpisom.

Proturječno tom naslovu pri dnu se klijentima banaka ipak neodređeno prijeti:

”Potvrđujem da sam upoznat i o mogućim posljedicama uskrate davanja podataka (npr. nemogućnosti ugovaranja tražene financijske usluge koja podliježe FATCA-i statusu i izvještavanju poreznih vlasti RH i/ili SAD).”

U istim proturječnim napomenama se zatim ipak spominje: ”u skladu s propisima RH o zaštiti podataka dajem izričitu privolu za sve radnje vezano za prikupljanje, spremanje, korištenje, obradu, organiziranje i stvaranje baze, te uvid i prijenos odnosno razmjenu osobnih podataka i informacija sadržanih u ovom dokumentu s ostalim pravnim subjektima isključivo u svrhu provođenja FATCA (Foreign Account Tax Compliance Act), kao što su Banka i povezane banke grupe kojoj Banka pripada u zemlji i inozemstvu, uključivo i ugovornom izvršitelju obrade podataka Banke itd.”

Pa jednostavnije je da sve podatke ”zaštićene propisima RH“ klijenti objave, primjerice, oglasima u medijima. Dakako, o svojem trošku, kao što plaćaju bankarima ”uslugu” prikupljanja podataka za račun – američkih poreznih vlasti.

Javno povlačim i sve dosad potpisane suglasnosti koje su u Zagrebačkoj banci službenici iznudili od mene ne upoznavši me s mojim pravima prema ”propisima RH o zaštiti podataka”. Pretpostavljam da će Zagrebačka banka, kao i svi ostali korisnici prikupljenih podataka, bez obzira na ovu moju zabranu i uskraćivanje prava na korištenje mojim podacima, i dalje raditi što hoće jednako kao i prije, unatoč ”propisima RH o zaštiti podataka”

Nakon svega odlučio sam, ”u skladu s propisima RH o zaštiti podataka”, javno i ovim tekstom zabraniti Zagrebačkoj banci i njenim inozemnim vlasnicima, Poreznoj upravi Ministarstva financija i eventualno IRS-u (američkim poreznim vlastima) da na bilo koje načine koriste moje osobne podatke ili bilo koje informacije o meni, bez obzira na to kada i kako su do njih došli.

Javno povlačim i sve dosad potpisane suglasnosti koje su u Zagrebačkoj banci službenici iznudili od mene ne upoznavši me s mojim pravima prema ”propisima RH o zaštiti podataka”.

Pretpostavljam da će Zagrebačka banka, kao i svi ostali korisnici prikupljenih podataka, bez obzira na ovu moju zabranu i uskraćivanje prava za korištenje mojim podacima, i dalje raditi što hoće jednako kao i prije, unatoč ”propisima RH o zaštiti podataka”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora