Bankrot Republike Hrvatske

U ispolitiziranoj i dijelom šovinistički ostrašćenoj hrvatskoj javnosti gotovo potpuno nezapaženi su pozivi stručne javnosti (objavljeni, između ostalih, i u biltenu Instituta za javne financije) da se napokon moraju usuglašeno i žurno početi provoditi ekonomske reforme.

Da bi političari izbjegli javnu raspravu i odgovornost zbog bankrota Republike Hrvatske, javnost iscrpljuju podvalama floskula o antifašizmu, registrima izdajnika, četničkim vikarima i sličnim budalaštinama.

Ne treba pritom zanemariti opasnosti od tih budalaština. Povijest nas uči da je svima koji su politički zlorabili vjersku i nacionalnu netrpeljivost radi osvajanja pozicije u vlasti u pravilu sve izmicalo kontroli.

Činjenica je, međutim, da upozorenja stručnjaka iz Instituta za javne financije da Hrvatsku ”iz ekonomske krize ne može izvesti ništa osim ozbiljnih, strukturnih reformi koje će voditi povećanju učinkovitosti javnog sektora i čitavog gospodarstva, fiskalnoj konsolidaciji, povećanju konkurentnosti, zapošljavanju, ekonomskom rastu” više nitko i ne sluša.

A u Institutu za javne financije, vjerojatno svjesni gluposti vodećih hrvatskih političara i manjeg dijela ostrašćene šovinističke javnosti, ublažili su ocjenu ekonomskog kolapsa Hrvatske.

Gostujući u HTV-ovoj emisiji ”Otvoreno”, pokušao sam u raspravi o tome tko su kandidati za nove ministre upozoriti da onaj tko je vjerovnik postavlja zahtjeve i da je gotovo svejedno dolazi li, primjerice, ministar financija iz Agrokora ili s Ekonomskog fakulteta. Bez obzira na osobne reference, ministar financija mora poslušno izvršavati zahtjeve vjerovnika kojima Hrvatska više ne može u roku platiti dospjele dugove

Prvo, Hrvatska nije u ekonomskoj krizi, nego je u bankrotu!

I drugo, o ekonomiji i javnim financijama u Hrvatskoj više suvereno ne odlučuju ni Vlada ni Sabor, pa se postavlja pitanje smislenosti upućivanja poziva za reforme Vladi i Saboru.

U četvrtak 21. siječnja 2016., gostujući u HTV-ovoj emisiji ”Otvoreno”, pokušao sam u raspravi o tome tko su kandidati za nove ministre upozoriti da onaj tko je vjerovnik postavlja zahtjeve i da je gotovo svejedno dolazi li, primjerice, ministar financija iz Agrokora ili s Ekonomskog fakulteta.

Bez obzira na osobne reference budući ministar financija će morati poslušno izvršavati zahtjeve vjerovnika kojima Hrvatska više ne može u roku platiti dospjele dugove.

Odustao sam od upozoravanja nakon što sam shvatio da u TV emisiji nazočni politički izmanipulirani kolege novinari, zaokupljeni kadrovskim smicalicama, uopće nisu svjesni da je Hrvatska bankrotirala.

Skupina ljudi predvođena Tihomirom Oreškovićem, koja očito nije imala niti ima vlastite programe i planove povećanja učinkovitosti javnog sektora, fiskalne konsolidacije, povećanja konkurentnosti i zapošljavanja, te ekonomskog rasta, zapravo će biti tek izvršitelji mjera prethodno dogovorenih u raznim financijskim i vjerovničkim međunarodnim institucijama i asocijacijama izvan Hrvatske.

Danas je jasno da suverene nacionalne ekonomske politike u Hrvatskoj nema praktično još od 1990. godine, nakon što su četiri člana iz ekonomskog sektora prve hrvatske Vlade premijera Stjepana Mesića podnijela ostavke: ekonomisti Mate Babić, Dražen Kalogjera, Stjepan Zdunić i Zdravko Mršić.

Od tada su sve vlade u Hrvatskoj u ekonomskom pogledu bile doslovce marionetske.

Nedavno sam u ovoj rubrici pisao o tome da Hrvatska trajno više nije u stanju podmirivati svoje (financijske) obveze.

Skupina ljudi predvođena Tihomirom Oreškovićem, koja očito nije imala niti ima vlastite programe i planove povećanja učinkovitosti javnog sektora, fiskalne konsolidacije, povećanja konkurentnosti i zapošljavanja te ekonomskog rasta, zapravo će biti tek izvršitelj mjera prethodno dogovorenih u raznim financijskim i vjerovničkim međunarodnim institucijama i asocijacijama izvan Hrvatske

A kada neki pravni subjekt trajno više ne može ispunjavati svoje financijske obveze, znači da je u bankrotu, a ne u ekonomskoj krizi (ne radi se, dakle, o privremenoj nelikvidnosti Republike Hrvatske koja se može brzo prevladati unovčavanjem raspoložive imovine, nego o nesolventnosti ili trajnoj nesposobnosti da se raspoloživim novcem podmire sve dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća – vidjeti definicije).

Premda se državu ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz nekog registra slično kao tvrtke iz trgovačkih registara, države itekako mogu stvarno financijski bankrotirati.

Hrvatska se odrekla dijela ekonomskog nacionalnog suvereniteta i znatnim dijelom ga prenijela na međunarodne asocijacije u koje se učlanila.

Europska unija, primjerice, ima svoja pravila vođenja javnih financija, osobito za zemlje članice tzv. eurozone za koju je Hrvatska tek nominirana.

Određena pravila koja je Hrvatska obvezna ispunjavati imaju i Svjetska banka, MMF, a sve su izraženiji i uvjeti međunarodnih vjerovnika jako prezadužene Hrvatske.

Postavljanjem pravila iz inozemstva praktično je u potpunosti suspendiran nacionalni ekonomski suverenitet ili, razumljivije rečeno, o malo toga se u hrvatskoj ekonomiji može samostalno odlučivati. Ostalo je samo manipuliranje ostrašćenim šovinizmom.

Hrvatska stvarno više nema vlada koje upravljaju nacionalnom ekonomijom, nema ni slobodne nacionalne ekonomije, a postojeće vlade, bez obzira na to koje su ih koalicije sakupile, u osnovi su ekonomski marionetske vlade koje samo izvršavaju ekonomske naloge iz inozemstva.

Dosljedno provodeći mjere međunarodnog ekonomskog konzaltinga i potpuno zanemarujući slobodnu vlastitu ekonomsku misao, Hrvatska je u proteklih četvrt stoljeća deindustrijalizirana, odnosno najprofitabilnija poduzeća su restrukturirana u postupcima tzv. pretvorbe i rasprodana, a dobit tih poduzeća više ne ostaje u Hrvatskoj.

Premda se državu ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz nekog registra slično kao tvrtke iz trgovačkih registara, države itekako mogu stvarno financijski bankrotirati. Hrvatska se odrekla dijela ekonomskog nacionalnog suvereniteta i znatnim dijelom ga prenijela na međunarodne asocijacije u koje se učlanila. Europska unija, primjerice, ima svoja pravila vođenja javnih financija. Određena pravila koja je Hrvatska obvezna ispunjavati imaju i Svjetska banka, MMF, a sve su izraženiji i uvjeti međunarodnih vjerovnika jako prezadužene Hrvatske

A i prihodi od gospodarenja prirodnim bogatstvima su iz Hrvatske preusmjereni u dividende (globalnih) korporacija, tako da više nema novca ni za mirovinsku i zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, kulturu i ostale javne potrebe stanovnika Hrvatske.

Zbog sve veće nezaposlenosti smanjena je i porezna baza, stanovništvo je prekomjerno zaduženo (lihvarskim) kreditima odobravanima mimo pravila o adekvatnosti (kreditnog) kapitala radi ubrzavanja potrošnje uvoznih dobara, a nedostatna sredstva za javne potrebe namicana su u proteklih 25 godina prekomjernim zaduživanjem u inozemstvu.

Hrvatska više ne može prihode od iskorištavanja nacionalnih dobara umjesto u dividende globalnim korporacija preusmjeriti u vlastiti gospodarski razvoj.

Vlada Tihomira Oreškovića ima jasnu zadaću zaštiti međunarodne kreditne vjerovnike i globalni ekonomski poredak od negativnog utjecaja potpunog ekonomskog kolapsa Republike Hrvatske.

Na to se u Hrvatskoj mora pristati nakon 25 godina neuspješne ekonomske politike.

Vlada Tihomira Oreškovića će pokušati nekako osposobiti prekomjerno zaduženu Hrvatsku za otplatu dugova pojačanim raubanjem svih prirodnih resursa.

Ponovimo, treba očekivati reforme usmjerene na osposobljavanje Hrvatske za otplatu međunarodnih kredita i najnužnije investicije u razvoj projekata od čijih profita bi se mogli brže otplaćivati krediti, uz istodobno smanjivanje troškova javne zdravstvene i mirovinske zaštite, obrazovanja, kulture, itd.

Recimo to još jednom jasno: moguća su samo dva reformska smjera.

Prvi, malo vjerojatan, je preusmjeravanje dijela prihoda od gospodarenja prirodnim resursima iz globalnih korporacija nazad u Hrvatsku radi ulaganja u novi gospodarski razvoj i prevladavanja novokolonijalnih vjerovničko-dužničkih odnosa, naravno, uz refinanciranje kreditnih obaveza.

S obzirom na sve izraženiju ekonomsku krizu u cijelome svijetu, sve nepodnošljiviju i u zemljama vjerovnicima, mali su izgledi za značajniji investicijski ciklus kojim bi se u Hrvatskoj potaknuo cjelokupni gospodarski razvoj.

Vlada Tihomira Oreškovića ima jasnu zadaću zaštiti međunarodne kreditne vjerovnike i globalni ekonomski poredak od negativnog utjecaja potpunog ekonomskog kolapsa Republike Hrvatske. Na to se u Hrvatskoj mora pristati nakon 25 godina neuspješne ekonomske politike. Vlada Tihomira Oreškovića će pokušati nekako osposobili prekomjerno zaduženu Hrvatsku za otplatu dugova pojačanim raubanjem svih prirodnih resursa

Izgledniji je puno suprotni reformski smjer, tzv. svođenje javne potrošnje u realne okvire, odnosno značajno smanjivanje financiranja mirovinske i zdravstvene zaštite, obrazovanja, znanosti, kulture i ostalih javnih potreba u bankrotiranoj Republici Hrvatskoj te pojačano iskorištavanje prirodnog bogatstva radi ubrzavanja otplate međunarodnih kredita.

Većinu dugova prezadužene siromašne zemlje neće moći otplatiti. A politika namjernog zaduživanja siromašnih zemalja definitivno čini upitnom obvezu vraćanja dospjelih neplaćenih međunarodnih kredita. S obzirom na namjerno zaduživanje radi zaustavljanja ili usporavanja gospodarskog rasta nerazvijenih zemalja, ne treba isključiti ni mogućnosti proglašenja bankrota u tim zemljama i moratorija na otplaćivanje nametnutih dugova.

Problem je, međutim, što političke stranke (uglavnom svugdje u svijetu, a ne samo u Hrvatskoj) nisu osposobljene za rješavanje (osobito ekonomskih) problema s kojima se moraju suočiti.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora