Bez dijaloga i međuljudske solidarnosti nema društvenog napretka

U danima kada se milijuni vjernika okupljaju na najsvetijim mjestima muslimana kako bi obavili petu islamsku dužnost – hadž te na taj način pokazali dimenziju, strukturu, snagu i sliku svekolike zajednice muslimana koja se Ummetom zove, a koja predstavlja više od milijardu i petsto tisuća stanovnika ovoga planeta, prigoda je da se podsjetimo na univerzalne poruke koje su odaslane s tih svetih mjesta, a koje se ponavljaju i odjekuju već 1434. godine.

  

One su inspiracija muslimanima, odgajaju ih i vode kroz život. Arefat, mjesto gdje se muslimani okupljaju uoči Bajrama ima svoje posebnosti o kojima moramo promišljati baš onako kako je promišljao praotac svih ljudi, Adem a.s. Njegova spoznaja na tome mjestu upućuje na mnoge činjenice, a ponajprije da je bolje spoznati Boga danas nego sutra. Moramo se potruditi razumjeti vlastitu prolaznost, a Božju vječnost te ovozemaljsku (dunjalučku) prolaznost iskoristiti za onosvjetsku (ahiretsku) trajnost. Istodobno moramo shvatiti da smo grješni, ali isto tako i biti spremni preuzeti odgovornost i tražiti oprost od Uzvišenog Stvoritelja, kako je to onomad Adem a.s. učinio.

 

Poruka okupljanja svih hodočasnika na Arefatu u isto vrijeme, u istoj bijeloj odjeći (ihramu) ukazuje na jednakost bez obzira na rod, spol, boju kože, naciju, podrijetlo, dunjalučki položaj i slično. Iz toga proizlazi Božji princip bogobojaznosti (takwa) jer Svevišnji nam poručuje da su najodabraniji oni koji se Boga boje.

 

Naime, punu potporu za suradnju i komunikaciju s drugim i drukčijim nalazimo u vjeri islamu, pod pretpostavkom međusobnog upoznavanja i razumijevanja te razmjene dobara među ljudima i narodima. Pluralizam je prirodan tijek stvari i životna potreba na osnovi koje su ljudi sami po sebi različiti u jeziku, rasi, kulturi, vjeri, životnim navikama, što je zapravo, kozmička zakonitost, pa je razlikovanje među ljudima u mišljenju i vjeri objektivna realnost. To konstatira i Uzvišeni Stvoritelj kada kaže: Svima vama smo zakon i pravac propisali, a da je Bog htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje. Zato se natječite Tko će više dobra učiniti, a Bogu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Kur’an V/48)

 

Poruka okupljanja svih hodočasnika na Arefatu u isto vrijeme, u istoj bijeloj odjeći (ihramu) ukazuje na jednakost bez obzira na rod, spol, boju kože, naciju, podrijetlo, dunjalučki položaj i slično. Iz toga proizlazi Božji princip bogobojaznosti (takwa) jer Svevišnji nam poručuje da su najodabraniji oni koji se Boga boje

 

Pored pluralizma, koji Kur’an eksplicitno nalaže, on ujedno pledira na zajedničko podrijetlo čovjeka i jednakost u ljudskim pravima i vrijednostima: O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednoga čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. (Kur’an IV/1)

 

Najoštrije se osuđuje rasizam, nacional-šovinizam i isticanje, kao prednosti, bilo kakvih razlika osim bogobojaznosti i dobročinstva. Tako vjerovjesnik Muhamed a.s. kaže: O, ljudi, vaš Bog je jedan, a zajednički vam je i predak. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom. Nema nikakve prednosti crvenokožac nad crncem, niti crnac nad crvenokošcem, osim po bogobojaznosti i dobrom djelu.

 

Prema tome, kako čovjek ne živi kao izoliran pojedinac, osobito u suvremenom društvu, onda upućenost jednih na druge – sa svim razlikama koje nas rese i koje kao takve ostaju pri nama – bit će od opće koristi za napredak pojedinca i društva te u funkciji smanjenja antagonizama među ljudima. Tko pažljivo čita svete tekstove svih nebeskih objava, primijetit će da su krcati različitim oblicima komunikacije i dijaloga svih vjerovjesnika sa svojim sljedbenicima i drugim narodima.

 

Dakle, uzajamna suradnja i miroljubiv suživot među sljedbenicima Knjige i drugih, nikako ne znači dijalog o nekim doktrinarnim pitanjima u kojima se oni razilaze ili odstupanje od principijelnih pitanja vjerovanja radi prividnog mira i konsenzusa, nego u onome što je od koristi za čovjeka, zaštiti njegovih prava i očuvanju dostojanstva čovjeka, zatim, eliminaciji nasilja, terora, suzbijanja neprijateljstva, rješavanja problema ljudi i osiguranja života dostojnog čovjeka, što su sve zajednički postulati nebeskih objava, a koji su prihvaćeni i primjenjuju se u pozitivnome zakonodavstvu i u skladu su s općim proglasima i poveljama o univerzalnim pravima čovjeka.

 

Stoga se na Arefatu usvajaju univerzalni životni principi, poput suživota i tolerancije na svim razinama, koji se postižu istinskim i iskrenim dijalogom te upućivanjem na međuljudsku solidarnost. Bez dijaloga i međuljudske solidarnosti nema društvenog napretka. Svi obredi hadža imaju zadaću da u nama ojačaju vjeru i nadu u bolje sutra u svim segmentima. Obredi imaju svoju individualnu, ali i zajedničku dimenziju. Zajednička dimenzija ne može biti ispravna ako se ova individualna ne ispuni onako kako je propisano. Stoga je nužno da svaki čovjek postavi sebe kao mjeru odnosa prema drugome, da želi drugom ono što želi samomu sebi, ne promišljati o drugom ono što ne bi promišljao o sebi, biti oslonac drugom, pa zato valja očekivati da će i drugi biti oslonac tebi; kad želiš govoriti o manama drugih, prvo se prisjeti svojih; darivati i opraštati čak i onima koji su te uvrijedili i nepravdu učinili.

 

Pored pluralizma, koji Kur’an eksplicitno nalaže, on ujedno pledira na zajedničko podrijetlo čovjeka i jednakost u ljudskim pravima i vrijednostima: O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednoga čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. (Kur’an IV/1)

 

Kada bi navedene principe čovječanstvo primijenilo u svakodnevnom životu, ne bi bilo ratova koji na najgrublji način uništavaju čovjeka, ne bi bilo gladnih i siromašnih koji moraju napuštati svoja ognjišta i krenuti trbuhom za kruhom i na tome putu gubiti svoje živote kao što smo ovih dana mogli gledati na Lampedusi. To predstavlja civilizacijsku sramotu svakoga stanovnika na zemaljskoj kugli, a poglavito onih koji obnašaju bilo kakvu odgovornu dužnost u društvu. Je li moguće da je čovjek toliko slab ili je toliko bezosjećajan i neosjetljiv prema drugome? Prizori koje svakodnevno gledamo, nažalost, potvrđuju i ljudsku slabost i bezosjećajnost.

 

Što se mora učiniti kako bi čovjek čovjeku bio brat i prijatelj?

 

Na to pitanje moraju dati odgovor svi relevantni čimbenici svjetske pozornice te u granicama vlastitih mogućnosti i odgovornosti učiniti ovaj svijet pozornicom mira, ljubavi i tolerancije, a ne pozornicom rata, terorizma, nasilja i diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

 

Zabrinjava činjenica da se najčešće zloupotrebljava vjera, poglavito islam, u svakodnevnim obračunima među muslimanima. Mnogi svoje političke ambicije i svoju autokratsku vladavinu opravdavaju islamom i čine to u ime islama nanoseći tako štetu islamu i muslimanima. Nema tog islama koji naređuje ubijanje nevinih ljudi, žena, djece, uništavanje imovine. Tko god se poziva na islam, a to radi, osudite ga! A ako ste u mogućnosti, spriječite ga! Kur’an je glede toga jasan: ”Tko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijeli svijet, a tko spasi jednoga, kao da je spasio cijeli svijet”. Po kur’anskoj definiciji islam je središnji put, pa onaj tko ga drukčije živi ili tumači, ne razumije ga ili ga pogrešno interpretira. U životu i praksi Božjega poslanika Muhameda a.s. imamo najbolji primjer središnjeg puta islama. Učimo od njega jer on je učitelj cijeloga čovječanstva.

 

Središnju Kurban-bajramsku svečanost prenosili smo iz novootvorenog Islamskog centra u Rijeci. Njegovo otvaranje otvorilo je grad Rijeku i Republiku Hrvatsku prema svijetu te još jednom potvrdilo onu multikulturalnu, multireligijsku, multinacionalnu europsku Hrvatsku. Istinski se nadam da će najodgovorniji u ovome društvu nastaviti njegovati ta univerzalna demokratska načela po kojima je Hrvatska već postala modelom.

 

Kada bi navedene principe čovječanstvo primijenilo u svakodnevnom životu, ne bi bilo ratova koji na najgrublji način uništavaju čovjeka, ne bi bilo gladnih i siromašnih koji moraju napuštati svoja ognjišta i krenuti trbuhom za kruhom i na tome putu gubiti svoje živote kao što smo ovih dana mogli gledati na Lampedusi

 

Više sam puta čuo pohvale na račun Hrvatske kao ”mlade demokracije visokih standarda”. Učinimo sve da tako i ostane! Svi njezini građani najbolje će se odužiti onima koji su svoje živote položili za domovinu, a među njima i 1180 muslimana, ako ustraju u promicanju univerzalnih načela, jednakosti, vladavine prava kao i prava na vjersko, nacionalno i kulturno izražavanje.

 

Bajram je radost za srce i dušu muslimana, radujmo se Bajramu, izvršimo svoju obvezu žrtve kurbana, sjetimo se naših najmilijih koji su preselili na Ahiret, obradujmo ih našom molitvom, darujmo naše najmlađe, posjetimo rodbinu, susjede i prijatelje, posebnu pozornost posvetimo bolesnima, starima i nemoćnima, učinimo i njima Bajram bajramom, Božjom milošću.

 

Braćo i sestre, svima vama:

 

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BAJRAM!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

KULLU AMIN VE ENTUM BI HAJR!

URIME ZEMEFET BAJRAMIN!

BAHTALO BAJRAMO!

 

    •  Ševko ef. Omerbašić, čovjek institucija, pečat jednog vremena
    •  Stav islama u vezi pobačaja
    •  Ramazan šerif mubarek olsun!
    •  Mi se, muslimani u RH, ne bojimo izbjeglica i migranata!
    •  Imamo li iskrenu namjeru zaštiti čovjeka i osigurati mu mir?
    •  Ne Islam, već muslimani su ti koji trebaju reformu
    •  Napadi na Hasanbegovića nisu islamofobija
    •  Koliko činimo za napaćene ljude?
    •  Muftijin apel za spas Tomislava Salopeka
    •  Ustrajmo u dobru!

> Svi tekstovi ovog autora