novinarstvo s potpisom
Johannes Brahms je tek u kasnom, 68. opusu predstavio svoju prvu, genijalnu simfoniju u c-molu. Skrupulozno je na njoj radio gotovo 14 godina. Kad je 1876. u Karlsruheu praizvedena, zlobnici su je, zbog neke daleke sličnosti glazbene građe zadnjeg stavka s IX. Beethovenovom simfonijom, nazvali Deseta Beethovenova
U povijesti glazbe bilo je još mnogo slučajeva ”blizanaca“, skladbi koje su neodoljivo podsjećale jedna na drugu. U novije vrijeme u popularnoj glazbi ne samo da mnoge ”blizance“ s domaće i strane scene možete naći jedne kraj drugih na Youtube servisu već su se vodili i vode mnogi sudski sporovi o autorstvu.
I u domaćoj politici ”blizanci“ su u sve većoj modi. Spin doktori dviju najsnažnijih političkih opcija, HDZ-a i SDP-a, za ove su izbore kreirali maskenbal.
HDZ i SDP prerušili su se jedni u druge. Žele svojim maskama prevariti birače umrtvljene medijskom lavinom predizbornih trivijalnosti. Dva monopolista političke i medijske scene glume jedni druge.
Zavapio s pravom Karamarko: Milanović mi uzima mahanje zastavama, glorifikaciju Tuđmana, nacionalizam, svađu sa susjedima. Još malo i reći će: ja sam predsjednik HDZ-a.
I zaista, skupovi SDP-a i Milanovićevi nastupi izgledom, uvredljivom retorikom prema svemu i svakome, agresivnošću i vrijednostima koje se zagovaraju sve više sliče HDZ-u.
Istina, Milanović je puno bolji retoričar od Karamarka i ako ovako nastavi, HDZ-ovske će vrijednosti i vrline imati novog, najboljeg zagovornika.
S druge strane, HDZ i Karamarko o poštenju i moralu u politici, dobrosusjedskim odnosima, zajedništvu i mirotvorstvu, socijalnoj osjetljivosti…. O Kevinim jamama ništa, Fimi Media nula – to nije njihova briga, lustraciju više gotovo da ne spominju, palac dolje za postrojavanje Glavaševe stranačke garde i uglas viču: Nikad s crnokošuljašima!
Ali je zato postizborna koalicija glavaševaca i SDP-a gotova stvar. Iza hadezeiziranog SDP-a postrojila se novinarska legija, sve ljevičar do ljevičara. Njima, koji ni na semaforu ne idu desno, odjednom koalicija s Glavašem, osim rijetkima, osobito ne smeta. Kao što ni medijskim vedetama desnice ne smeta zarumenjeli HDZ.
Računica obje strane jasna je: svoje smo biračko tijelo zacementirali, mediji nam čuvaju leđa od novih, manjih stranaka. Dakle, hajmo nešto ubrati u tuđem dvorištu! A poslije izbora – tko te pita!
Dvije omiljene im mantre, ”ili mi ili oni” i ”nema trećeg puta” mantraju zajedno, uz bezrezervnu podršku medija, ustrašenih ili ovisnih o jednoj ili obje političke velesile.
A o programima, krizi, bolnim, manje bolnim ili bezbolnim rezovima gromoglasno šute, osim kad ih koriste u negativnoj kampanji.
Zastrašujuća je neodgovornost tih političkih velesila prema našoj budućnosti. Još četiri godine vlasti kakvu gledamo kroz rad nekoliko uzastopnih vlada bacit će već posrnulu Hrvatsku na koljena.
Još četiri godine takve vlasti urušit će demokratske vrijednosti, pojačati bijedu i siromaštvo, ugroziti sigurnost ljudi.
Samo neodgovornošću zaslijepljeni političari i analitičari ne vide već nakupljene tamne oblake koje nam je donijela permanentna gospodarska kriza, oblake koji su sve tamniji i deblji uslijed nestabilnosti ili rata u ne tako dalekim zemljama, čija su refleksija beskrajne kolone nesretnih ljudi, izbjeglica koje u sve većem broju kucaju na naša vrata.
Lakonski odgovor premijera kancelarki Merkel koja već čuje tutanj topova koji se bliže zabrinjava. O tome, o reformama bez kojih nećemo pobjeći od grčke sudbine govorim već jako dugo. Ljepše je i lakše bilo čuti da tek što nismo postali najbogatija zemlja na svijetu. A ja opet i uporno istinu: ne okrenemo li se reformama i progresu, čeka nas slom.
Blizance, koji s toliko bezbrižnosti, toliko međusobne netrpeljivosti i zle strasti vode kampanju, sutra će potopiti oluja koja se sprema. Nažalost, s njima i sve nas.
Da, volio bih da birači u nedjelju ne odmantraju skupa s blizancima one dvije mantre. Bilo bi dobro da blizancima u parlamentu i vladi dodijele kontrolore i korektore, nove stranke koje se neće odreći novih ideja za šaku kuna i dva doministarska mjesta kojih se neće odreći nizašta.
Koje će blizancima, više onome koji osvoji vlast, ali i onom drugom, stalno puhati za vrat i šaptati, grepsti, čupati, vikati u uho: sjeti se, naša sudbina i sudbnina naše djece ovisi o tebi, tvojoj spremnosti na reforme, na rad i bespoštednu borbu protiv korupcije, o tvojoj pameti i poštenju.
Kad se za godinu-dvije okrenemo i sjetimo maskebnala naših blizanaca, moguće je da vidimo dvije različite slike. Volio bih da vidimo vedri i raskošni maskenbal iz čarobnog Fantoma u operi Lloyda Webbera.
To bi značilo da blizanci nisu prevarili birače, da su bili primorani konačno provesti reforme, odmaći se od korupcije, nepotizma, rastrošnosti, da su se okrenuli reformama i progresu.
Ali, vjerojatnije je da ćemo vidjeti Dream of the Night of the Sabbath iz slavne Fantastične simfonije Hectora Berlioza
Vještice i parodija napjeva Dies Irae kojima kojim Berlioz opisuje njihovo sijelo možda budu primjereni za oslikavanje društvene i ekonomske katastrofe koju će nam donijeti blizanci ako nastave kao do sada.
© Autograf.hr i Ivo Josipović