autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bog, Hrvati i nogomet

AUTOR: Radenko Vadanjel / 16.06.2023.

Radenko Vadanjel

Konačno, s olakšanjem, nakon dugih mjeseci apstinencije, zabijanja glave u pijesak, apatije pomiješane sa zatomljenim nezadovoljstvom vlastitom egzistencijom, smanjenom kupovnom moći, gomilom računa koje moramo plaćati i neizvjesnosti hoćemo li zadržati posao ili ćemo na burzu rada, neki svakako i u Irsku, nakon autodestruktivnog potiskivanja emocija… konačno, nakon svega, opet se ozarila cijela hrvatska javnost, drčno i ponosito poput hrabrih demonstranata krvavih gubica na ulicama nekih nedemokratskih, autoritativnih država i pripadajućih im režima, zaorila se pjesma i zavijorile se zastave.

Život je na trenutak zastao, sve su primarne radnje na trenutak prekinute, preživanje hrane, onaniranje, disanje, jaukanje ili pjevanje u crkvenom zboru… sve je na trenutak zastalo, slika se zaledila u našim glavama, i mozak nam je zatrokirao kao dotrajali dizel motor, ponavljajući mehanički, odsutno, kao plišani majmun što udara činele, neprekidno istu mantru: Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska!

Polovicom ovog prevrtljivog i sparnog lipnja, kada snaga polako zamire, u raskoraku između završetka školske godine i pripreme za dugo toplo ljeto, daleko od mora i uzavrelog Jadrana, na dalekom sjeveru Europe, u Rotterdamu, iznova se kroji sudbina našeg naroda. Okolnosti su dramatične – ”Biti ili ne biti”, što bi rekao Laza Kostić u kongenijalnom srpskom prijevodu Shakespeareovog ”Hamleta”: ”Trt-mrt, život ili smrt!”.

Tako je iznova sudbina domovine prepuštena rukama, pardon, nogama ”naših dečki”, koji su iznova zamalo umrli na terenu, kao i toliko puta do sada, boreći se do posljednje kapi krvi za svoju domovinu, da poput vitezova Okruglog stola, templara i modernih križara, noseći vlastite glave u torbi, promiču dalekim svjetovima, poput vilenjaka, hobita i patuljaka, boreći se protiv sila zla, hrvatske vrline, boje naše domovine, obrubljene pleterom i crveno-bijelim kockama.

I evo nas razgaljene, sretne u zajedništvu, u festivalu optimizma, jer mi smo iznova izvojevali pobjedu, danas protiv Nizozemske, sutra protiv Španjolske.

Mi maleni, nevidljivi, s najnižim životnim standardom u Europskoj uniji, s kriminalnim dosjeima mnogih naših milih ministara koji se smjenjuju kao na traci, s urušenim gospodarstvom, s iseljenom Hrvatskom kao nikada do sada, mi smo iznova pokazali zube – u viteškom turniru naši su dečki dokazali da smo unatoč poražavajućoj ”krvnoj slici” Domovine, neprejebivi, neuništivi, snalažljivi i nepotkupljivi – sve ono što u realnosti, ovoj zbiljskoj, življenoj ili drijemajućoj, nismo.

Ali lijepo je živjeti u sjaju lažnog svjetla premoći, u natjecanju sa superiornijim i uređenijim državama od naše, jer mi smo, odnosno ”naši dečki”, koji mahom igraju po bogatim europskim klubovima i izvukli su se, za razliku od nas, iz ovog beznađa i socijalne nesigurnosti u kojima se kvasimo dugih tridesetak godina kao domaći krastavci u tegli… jer mi smo konačno u nečemu bolji od svih njih, i ”imamo muda”, što se ono kaže.

Ovaj opijum za narod valjalo bi stalno iznova ponavljati, stalno iznova pobjeđivati, poistovjećivati se s jedanaest super spremnih sportaša profesionalaca, trčati s njima po terenu u mislima, s pivčugom u ruci, sa šiltericom na glavi, s logom lokalne poljoapoteke ili prigodnom šahovnicom iznad čela.

I što nam drugo uopće treba? Kruha doduše imamo sve manje, ali igara nam ne nedostaje, dok je s nama naša repka, koja nas svako malo obraduje, iščupa iz blata svakodnevnice, u kojoj se uškopljeni i omamljeni, poslovično pasivni, jedva pomičemo, poput ljetnih muha koje plaze po oblizanom tanjuru.

Ništa više i ništa manje.

I to je naš plafon, vrh naših mokrih snova, da naše vlastito dijete postane nogometaš, da zaigra u nekom inozemnom prvoligaškom klubu, da uspije u životu, da ga svi vole i poštuju u kvartu, da mu svadbu ovjekovječe u Storyju ili Gloriji, da užoj rodbini osigura kuću na moru, sebi jahtu i ergelu brzih automobila, da osvane na nogometnim sličicama Panini, i da buduće generacije, novi hrvatski naraštaji, sva djeca, vide u njemu neprikosnoven uzor, Isusa Krista na raspelu odjevenog u nogometni dres dizajniran u krupnim uzorcima crveno-bijelih kvadrata, kako pozira iza oltara katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, i svetih Stjepana i Ladislava.

P.S.(I na kraju, umalo zaboravismo da se dotaknemo aktualnog slučaja Livaje koji je uzdrmao cjelokupnu javnost Lijepe naše, i njegove sudbine u Repki ili možda ipak izvan Repke, ili ipak u Repki ili možda ….? Naposljetku, topla srca možemo zaključiti, to je jedna posve druga, srcedrapajuća, ljubavna priča koja će se sama od sebe rasplesti i pacificirati, a čije se melodramatike ne bi postidjeli niti planetarno poznati glumci južnoameričkih sapunica ”I bogati plaču”, ”Esmeralda” ili ”Marisol”).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Nova Država Hrvatska
• Novo normalno, mahati zastavom NDH
• Ide li neoustaštvo pod ruku s turizmom?
• Nova crkva
• Naša sudbina nije nimalo sjajna
• Koliko vrijedi jedan ljudski život?
• Zašto slovenski umirovljenici ne kopaju po kontejnerima?
• Rat u Ukrajini, ima li EU asa u rukavu?
• Tužna zakuska
• Tito na školskom autobusu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: MIŠOLOVKA
Oznake: Bog, Hrvati, Hrvatska, Livaja, Mišolovka, Nizozemska, nogomet, Radenko Vadanjel, Rotterdam, Španjolska

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".