Bojkot pameti

Sva sam uspuhana od napora stigla kući s kolicima iz kvartovskog Špara s kruhom, mlijekom, vrhnjem, grahom, uljem, Coca-Colom i sličnom luksuznom robom budući da sutra, u petak 31. 1. 2025., i u nadolazećoj nedjelji ne mogu ići u dućan. Bojkot trgovina u petak mi nalaže građanska solidarnost s drugim potrošačima luksuznog špeceraja a nedjeljnu kupovinu mi je oduzela Katolička Crkva, to jest Vlada Republike Hrvatske.

Nisam nikad bila neka šopingholičarka, nemam potrebu stalno visjeti u bilo kojoj prodavaonici s hranom, kozmetikom, odjećom ili obućom, ali sam oduvijek bila preosjetljiva na naredbe i upute koje nemaju smisla poput ove krivo usmjerene ”pobune građana” protiv trgovaca koji su nabildali cijene.

Vlasnici trgovinskih lanaca su u kontaktu (dosluhu) s Vladom RH koja bi trebala obuzdati glavne menadžere lanaca koji diktiraju cijene nakon što su, zbog povećanja profita i da bi dobili bonus a ne otkaz, napravili faustovski savez s multinacionalnim kapitalistima. Trgovci, prodavači, su loše plaćena sirotinja koja će kad padne promet, pa time i dobit gramzivcima, prva dobiti smanjenje plaće ili otkaz.

Uvijek pokorni i uspavani hrvatski puk se probudio i odlučno poduzeo akciju koja će rezultirati nekim kozmetičkim ustupcima u izmjenama postojećeg stanja cijena te najvjerojatnije stvarnim otkazima radnika u bojkotiranim trgovinama i kafićima.

Osobito mi se bizaran čini poziv organizatora stranim radnicima da se pridruže bojkotu i da ne raznose hranu i drugu robu koja se naručuje na platformama koje ih angažiraju za sitne novce. Ti su stranci došli raditi u Hrvatsku pod uglavnom nepovoljnim uvjetima jer moraju, jer nemaju drugog izbora i jer njihove obitelji u zemljama iz kojih dolaze ovise o njihovoj bijednoj zaradi koju bi njihovo pridruživanje bojkotu dodatno smanjilo.

Svima je jasno, ne samo nama umirovljenicima, da su se cijene u Hrvatskoj, zbog inflacije i pitaj Boga čega još, odmetnule i postale oružje za ugnjetavanje građana, odnosno birača. Bez stresa kupovati hranu u trgovinskim lancima kod nas mogu samo ministri, premijer, predsjednik države, članovi Sabora i još neki vrhunski uhljebi u državnim institucijama i firmama kojima su plaće, poput cijena prehrambenih artikala i benzina, odletjele u nebo prije par mjeseci.

Mislila sam tad da bi na povećanje plaća vladajućima trebalo reagirati nekom akcijom, bar se malo pobuniti i nekim znakom, na primjer stidljivim prosvjedom protiv politike Vlade RH, okupljanjem bar nekoliko desetaka nezadovoljnih građana, pokazati da se ne slažemo, da tako ne može i da im to nećemo dozvoliti.

Uvijek posvađana hrvatska politička elita na koju se povećanje plaća odnosilo, oko ovog slučaja je bila apsolutno složna i jedinstvena kao da se radi o slanju pomoći stradalima od poplave ili potresa. To je pokazalo da svi naši političari zaradu od svoje pozicije doživljavaju kao najbitniji motiv za ”služenje narodu”. Na sve to je uslijedila očekivana, vrlo razočaravajuća tipična hrvatska šutnja.

Većina Hrvatskih građana se tijekom godina naše samostalnosti bori za opstanak jer su, nakon što plate režije za stanovanje i hranu, u pravilu u većem ili manjem minusu ili u najboljem slučaju na pozitivnoj nuli. Svoje druge potrebe, koje su izvan onih za život nužnih, ostavljaju u domeni kontinuirane frustracije.

Vješti kako jesu, naši ljudi se snalaze i donekle uspješno plivaju među političkim i gospodarskim predatorima naše domovine, sve više iscrpljeni, obeshrabreni i rezignirani.

Organizatori bojkota trgovina su unijeli nešto živosti u društvo koje već dulje vrijeme samo preživljava i ne napreduje niti se napretku nada. Čini mi se da nositelji bojkota u borbenom zanosu ne primijete koliko je nepravedno njihovo targetiranje pojedinih trgovinskih lanaca i kako je apsurdan izbor pojedinačnih proizvoda; ne bojkotira se Konzum koji je najskuplji, a na udaru su Lidl i Eurospin koji su i dalje uz Kaufland najjeftiniji trgovinski lanci.

Prozvani DM je jedina firma koja djelatnike tretira financijski pravedno u našoj EU koja je dio globalističke kabale multinacionalnih kompanija koje vladaju Europom i svijetom.

Uputa da se zbog visokih cijena bojkotira kupovanje Coca-Cole i drugih gaziranih pića je neshvatljiva jer su to nezdrava pića i njihovu konzumaciju sigurno ne treba podržavati prihvatljivim cijenama.

Što se tiče skupoće flaširane vode, koliko mi je poznato mi u Hrvatskoj češće i radije pijemo vodu iz vodovoda nego iz plastičnih boca pa ne vidim zašto bi se zamarali oko cijena te stavke. Pa nismo u Sahari ili u nekoj drugoj bezvodnoj pustinji.

Kako ćemo povremenom blokadom kupovine deterdženata djelovati na smanjenje njihovih cijena, budući da su to artikli koje i tako povremeno kupujemo, nije baš jasno.

No organizatori bojkota se ne zamaraju ni ekonomskom ni drugom logikom već osokoljeni početnim uspjehom imaju sve kompliciranije upute za narod koji je zaista u velikom broju disciplinirano podržao prvu zajedničku akciju 24. 1. 2025.

S tako aktivnim narodom se konačno složila i politička elita (Vlada RH koju je trebalo napadati zbog cijena) koja je podržala bojkot i koja također nije 24. 1. 2025. išla u kupovinu i neće više piti Coca-Colu već pivo koje je jeftino i ne treba ga bojkotirati.

Ako još vlasnici trgovinskih lanaca i njihovi menadžeri podrže bojkot, to će biti potpuni apsurd.

Na televiziji se glede i u svezi rata potrošača protiv visokih cijena istaknuo savjetnik platforme ”Halo inspektore”, Josip Kelemen, koga sam prije dva dana prvi put vidjela. Ništa nisam znala o njegovim novinarskim postignućima kroz prozivke i hajke nepoćudnih građana početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom Domovinskog rata.

Na televizijskom nastupu sam Josipa Kelemena prepoznala kao ambicioznog vođu koji uživa u svojih 15 minuta slave i koji koristi momentum jedne društvene pojave, akcije bojkota kupovine određenim danima i u određenim trgovinama, za svoju samopromociju. Dok je iznosio plan akcije nabrajajući nepoćudne trgovinske lance i proizvode koji su prioritetni za bojkotiranje u meni je izazvao veliki nerazmjeran otpor i ljutnju jer je uz osmijeh djelovao iznimno prijetvorno a istovremeno i autoritarno za što imam senzore.

Guglanje njegovog lika i djela mi je dalo objašnjenje moje velike nelagode koju sam osjetila gledajući njegov sasvim prosječan, umiven, kratki nastup na HRT-u.

Pozitivno je da su hrvatski građani konačno pokazali interes za svoj život u državi Hrvatskoj i shvatili da i sami nešto trebaju činiti za svoja prava. Međutim, u globalnom kapitalizmu gdje je jedini cilj i Božja zapovijed profit teško da će bez akrobatskih akcija i dobre volje Vlade RH, pa i onda, cijene osnovnih namirnica biti dugoročno niže.

Čudna je ta alkemija ekonomije, samo je izvjesno da ona nikad iz olova ne napravi zlato. Jedina prava pobjeda jednog naroda nad globalističkim financijskim pritiscima je bila ona Islanda kad su od početka globalne financijske krize 2008., hrabrim ekonomskim, političkim i pravnim potezima, koji su uključivali i kriminalno gonjenje direktora banaka koje su generirale krizu i inflaciju, uspjeli tijekom nekoliko godina stabilizirati stanje u državi. Islandski slučaj je bio sretni izuzetak.

Ovo bojkotiranje trgovina, kafića, restorana i svega ostalog mi djeluje kao pseudoaktivnost, zamjenska akcija pravoj borbi protiv društvene nepravde.

Nešto me u tom bojkotu neodoljivo podsjeća na Pernarove Facebook prosvjede 2011. godine. Asocijaciju sličnosti mi vjerojatno izaziva antipatija prema osobnostima kako Pernara tako i Kelemena. Obojicu ih doživljavam ih kao lažne i nasilne ljude u osnovi.

”Pernarovi” prosvjedi su bili protiv tadašnje vlasti u Hrvatskoj (legitiman cilj), vrlo heterogeni po sudionicima, ali se on u većini od 17 prosvjednih okupljanja nezadovoljnih građana nametnuo kad medijski vidljiv vođa. To je bio razlog da je većina građana taj bunt poistovjećivala s Ivanom Pernarom o kome tad nismo ništa znali. Godinama kasnije pokazalo se koja su Pernarova politička stremljenja i koliki su defekti njegovog moralnog integriteta.

O osobi Josipa Kelemena sad već dovoljno znamo. Koliko god se on ne predstavlja izravno kao vođa bojkota i udruge ”Halo inspektore”, nameće se kao takav u nastupima.

Teško je očekivati bitniju promjenu cijena a kamoli inflacije s obzirom na to da se paljba nezadovoljstva ispucava u krivu metu, po trgovinama i samoposlugama, selektivno prema sumnjivim kriterijima, a ne po Vladi RH koja je dozvolila da se strani lanci ugnijezde ovdje i nesmetano godinama pljačkaju narod.

Organiziranje građanskog neposluha konkretno i ciljano je hvale vrijedno ako je dobro artikulirano i ispravno usmjereno s tim da nikad nije nevažno tko vodi i tko predstavlja akciju.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Naricanje da nam je društvo bolesno ne daje rezultate
    •  Grubo ignoriranje bullyinga
    •  Hrvatska u protekloj sezoni kiselih krastavaca
    •  Olimpijsko prigovaranje
    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake

> Svi tekstovi ovog autora