autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Bozanić me prevario, ali ću Kutleši svejedno vjerovati

AUTOR: Drago Pilsel / 01.05.2023.

Foto: Novica Mihajlovic (Delo)

Ovaj put ću se suzdržati od proročkih najava. Kada je ustoličen Josip Bozanić (bio sam u zagrebačkoj katedrali, 4. listopada 1997.), tadašnji glavni urednik Novoga lista, Veljko Vičević, je poslušao moj kraći izvještaj telefonom, a ja sam bio oduševljen i generalnim tonom i nekim važnim mjestima u Bozanićevoj nastupnoj besedi, i rekao mi: ”Dragiću, imaš cijelu drugu stranu za komentar. Piči!”

Pak sam ja, ponesen, po svemu sudeći pretjerao i komentaru dao naslov koji se i danas, osobito danas, čini kao moj najveći novinarski promašaj (vjerojatno je to jedni naslov kojeg smatram idiotskim), komentar sam naslovio: ”Hrvatska će ga zavoljeti”.

OK, slažemo se: zaista sam stavio stupidni naslov, bio je to moj veliki promašaj.

Samo, polako! Tko je tu najviše pogriješio: ja koji sam povjerovao silnim Bozanićevim obećanjima ili onaj koji je svako svoje obećanje nama iznevjerio? Dakle, polako time da me nazivate budalom. Naivcem? Možda, ali ja bih opet radije pogriješio u očekivanjima i iskazima hvale prema novom nadbiskupu, nego da me se optuži za negativizam.

Zato ću ovoga puta biti suzdržan premda mislim da je Dražen Kutleša kvalitetniji čovjek od Bozanića.

U prvom velikom intervju, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražen Kutleša, je u četvrtak 27. travnja 2023., za Hrvatsku katoličku mrežu rekao, baš da se distancira od Bozanića: ”Danas je velika mogućnost evangelizacije preko medija. Svaki razborit čovjek koji djeluje u Crkvi ne može mimoići medije”.

Zašto da se distancira? Nije točno, kako je nedavno napisao Miljenko Jergović, da Bozanić nikada nije dao intervju (dao je, uostalom, jedan kraći i meni, u Sarajevu) jer ih je nekoliko dao, uglavnom za crkvene medije (tu i tamo svjetovnim novinarima), ali je istina da Bozanić nije znao koristiti medije, dapače, da ih je izbjegavao, da ih se nekako ”bojao”, da se ”iz aviona” vidjelo koliko je pred mikrofonima ”nesiguran”, ”ne svoj”, ”uštogljen”…

Koliko se autoritet koji je nastojao graditi, i nikada pokazati, osim kada se dekretima osvećivao svećenicima koje nije simpatizirao ”topio” čim bi se prva kamera upalila pred njim…!

Kutleša, u dvama nastupima, u velikom za Hrvatsku katoličku mrežu i u malom, izuzetno loše vođenom i plošnom, za Novu TV (istoga dana), je pokazao da se medija ne boji, da ih neće izbjegavati, da razumije da su ili da mogu biti dobar evangelizacijski alat (ako s druge strane mikrofona imate, naravno, osobu od formata, a ne nekakvu I. P.), ali više od toga je pokazao da će se ponašati transparentno, da će prema nama postupati iskreno. Osobine koje nismo mogli prepoznati kod Bozanića.

Elem, u tom programatskom intervjuu Kutleša je rekao makar dvije stvari koje me tjeraju na oprez. Nešto je nekritički hvalio pastoral Alojzija Stepinca, osobito ratni te kazao je, hvaleći Franju Kuharića, da mu se dopada njegova sintagma ”Crkva u Hrvata” i to u kontekstu nove organizacije Crkve u kojoj, biranjem biskupa, sve više dolazi na vidjelo ”univerzalnost” Crkve.

O odnosu Kutleše prema baštini Stepinca ću pisati drugom prilikom. Ovog puta ću dati prednost toj nekoj velikoj proturječnosti novoga zagrebačkog nadbiskupa premda nisam prvi koji na ovo reagira. Komentator Jutarnjeg lista Inoslav Bešker precizno kaže da je ”Crkva u Hrvata” dvosjeklo geslo, utoliko što mjesnu crkvu ističe kao etničku, a ne kao etičku zajednicu.

”Kardinal Kuharić i većina tadašnjih biskupa Hrvata htjeli su jednu biskupsku konferenciju za Hrvate, dakle koja bi obuhvatila i Bosnu i Hercegovinu, a i Boku. Sv. Ivan Pavao II. to nije dopustio. Štoviše, učinio je kardinalom i nadbiskupa vrhbosanskoga, da bude u istom rangu sa zagrebačkim”, konstatira Bešker.

”Crkva u Hrvata”, dodaje, iskazuje istu logiku kao i Thompsonov stih ”Herceg-Bosno, srce ponosno” (u zakašnjeloj varijanti ”Brankova kola”). ”Crkva u Hrvata” implicitno marginalizira katolike na istom tlu ako im je drukčija etnička pripadnost: Albance, Austrijance, Slovence, Talijane itd. A ima ih u Zagrebačkoj arhidijecezi, kao što ih je, još u većem omjeru, bilo u Porečko-pulskoj dijecezi, pa i kad ju je pastoralno vodio mons. Kutleša.

”Ne idu u isti logički sklop i ‘Crkva u Hrvata’, i univerzalnost Katoličke crkve koja se ne miješa u svjetovnu vlast”, zaključuje kolega.

Nadamo se da je riječ samo o Kutlešinom manjem galimatijasu, da posrijedi nije neka velika zbrka u njegovoj glavi. Premda moj oprez u odnosu na nadbiskupa nije samo zbog toga što sam se već jednom opekao kada sam se upustio u prorokovanje.

Kada sam se onomad suprotstavio kandidaturi glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića za predsjednika Hrvatskog društva (takozvanih) katoličkih novinara, slutio sam da sam mahom okružen ljudima koji brkaju novinarstvo s propagandom, jer oni koji nisu bili kadri dignuti glas protiv ubijanja Srba nakon Oluje, pak su preferirali šutjeti ”za dobro domovine”, zapravo, bili su uljezi u našoj profesiji.

I ako sam išta dobro napravio dok sam još nekako figurirao u kakti strukturama Katoličke Crkve u Hrvatskoj, onda je to da lik poput Miklenića, koji je sramotio novinarstvo, ali i hrvatski narod, pak je objavljivao negacionističke i nacionalističke pamflete, ne bude predstavnik svih ”katoličkih novinara” u našoj zemlji.

Naučio sam štošta iz te epizode. Ono najvažnije: da se ne možeš nazivati novinarom ako ne želiš gledati istinu u oči, ma koliko ona bila neugodna i ma koliko tebe osobno koštala, progona ili gubitka radnog mjesta, siromaštva, lošeg glasa itd.

Suprotstaviti se tada Mikleniću (i Živku Kustiću), dakle pokazati zube onima koji su besprizorno podilazili Franji Tuđmanu i Gojku Šušku, rezultiralo je mojim izbacivanjem iz HDKN-a, nešto što nosim kao najveće životno priznanje jer mi je čin pokojnih svećenika don Živka Kustića i fra Ilije Živkovića (fra Bono Zvonimir Šagi, treći koji je o tome odlučivao, nije želio dati pristanak za moje izbacivanje) otvorio oči da do kraja spoznam narav tzv. ”Crkve u Hrvata”, nacionalističke i antikoncilske sekte koja ne može biti crkvom jer nije solidarna niti zastupa evanđeoska načela do krajnjih granica.

Kada ovaj Kutlešin galimatijas (”Crkve u Hrvata”) za sada, samo kuriozno promatram, imam na umu (od tuda i dio mog opreza) što je prilikom inauguracije u subotu 29. ožujka novi nadbiskup jasno kazao da su korupcija i nestanak nacije Hrvata i naši najveći problemi i rezultat farizejski, to jest, licemjerno življenje vjere.

”Opasnost koju možemo opaziti i koja nam prijeti na svim razinama društvenog, ali i vjerskog života, je svojevrsna podvojenost, hipokrizija – jedno se vjeruje i ispovijeda na privatnom planu, a drugo na društvenom i vjerskom. Onda se malo pomalo dođe do točke kad se vlastita nedosljednost predstavlja kao opravdan i poželjan obrazac ponašanja.

Svjesni smo da je, i u prošlosti i u sadašnjosti, problem s nedostatkom vrlina, ali danas primjećujemo i nedostatak znanja o vrlinama. Ovo je novo. Kršćani su, kao i drugi grešnici, uvijek bili podložni grijesima i manama, ali čini se da danas više ne znamo što je grijeh, a što vrlina; što dobro, a što loše; što je pošteno, a što ne”, reče Kutleša.

Društveno nepoštenje i nepravda posebno teško pogađaju upravo obitelj. Ako se ovime bavimo, zbog ljudi se bavimo, pa i zbog onog što Hrvatskom nazivamo. Nastavimo li u kojekakvim maglama ”Crkve u Hrvata”, u prostituiranom odnosu takve Crkve i HDZ-a, za trajanja Kutlešina mandata Hrvatske bi moglo nestati.

Zbog toga mi nije toliko bitno kakav će na kraju ispasti Kutleša, nego kakvi ćemo biti mi, ako nam je stalo (povremeno) ga slušati.

Hoćemo li biti gomilica hipokrita, licemjera koja nije imala petlje Josipu Bozaniću u lice (ja barem jesam, ali nije mi to neka utjeha) kazati da se više ponašao kao makro jedne zlostavljanje nacije nego kao onaj koji će, kao Isus, ponuditi rame za preteško breme i za tegobe nas u ovoj zemlji izraubanih i prevarenih, ili ćemo pokušati uspostaviti s nadbiskupom odnos povjerenja, dijaloga i solidarnosti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
     Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
     Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
     Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
     Vatikanska placebo Gospa
     Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?
     Bojim se da bi šef P.E.N.-a i Papu proglasio velikosrbinom
     Ovo je istina: Budimir Lončar je omogućio hrvatsku neovisnost!
     Fred Matić je ispunio Isusov zahtjev: ljubav prema malenima
     Hoće li Jutarnji list i Papu proglasiti ''putinovcem''?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija