Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini

Dosad neriješeni problemi u BiH kao i između Hrvatske i BiH i dalje ostaju neriješeni. To bi mogao biti zaključak posjeta predsjednice Republike Hrvatskoj Bosni i Hercegovini.

Koliko god bili bezizgledni, pokušaji nekih bošnjačkih političara da spriječe ili otežaju gradnju Pelješkog mosta i dalje su na dnevnom redu. Usprkos približavanju izbora i rastu pritiska sa svih strana da se donese novi Izborni zakon, taj problem još nije ni blizu rješenja.

To potvrđuje činjenica da su na dnevnom redu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH dva prijedloga izbornog zakona, onaj hrvatski i onaj bošnjački, i oba su svojim obrazloženjima predstavljena kao provedba odluke Ustavnog suda BiH.

No, s obzirom na lošu predigru izvedenu u Ankari prije nekoliko dana – kada je predsjednica pokušala nagovoriti Tursku da se zauzme za onakve promjene izbornog zakona BiH kakve predlažu tamošnji Hrvati – prvi se dan posjeta može smatrati uspješnim jer se nije dogodilo ništa što bi se moglo smatrati znakom pogoršanja odnosa između dviju država.

Nakon posjeta predsjednice dosad neriješeni problemi u BiH, kao i oni između Hrvatske i BiH ostaju neriješeni. No, prvi se dan posjeta može smatrati uspješnim jer se nije dogodilo ništa što bi se moglo smatrati znakom pogoršavanja odnosa između dviju država

Budući da je BiH pod protektoratom međunarodne zajednice, te da Dejtonski sporazum i Republici Hrvatskoj dodjeljuje ulogu jamca njegove provedbe, posve je normalno da se najviši hrvatski predstavnici zanimaju i za pojedinosti unutrašnjepolitičkih zbivanja i BiH, osobito za pitanja koja se tiču statusa Hrvata u BiH.

Hrvatska je za BiH dodatno važna i zbog toga što se pojavljuje kao sponzor nastojanja da se BiH integrira u Europsku uniju. Monitoring kojim se utvrđuje da li određena zemlja zadovoljava kriterije za članstvo u EU je, nedvojbeno, instrument utjecaja na unutrašnji ustroj dotične države.

Stoga se lijepe riječi o bezrezervnoj podršci Hrvatske ulasku BiH u Europsku uniju i o spremnosti na pružanje svake moguće pomoći u ostvarivanju toga cilja mogu shvatiti i kao znak upozorenja da bi moglo biti drukčije ako se stvari u BiH ne budu rasplitale onako kako to Hrvatska smatra prihvatljivim.

Na poprilično dramatičan način predsjednica je izrazila ono što je ključni interes Hrvatske i o čemu će ovisiti daljnji odnosi između dviju susjednih država:

“Hrvati u Bosni i Hercegovini su njezin konstitutivni narod, koji u konzumiranju svojih suverenih prava ne želi ništa drugo nego mir i ravnopravnost s Bošnjacima i Srbima. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu bili i neće biti nacionalna manjina. I nisu ničim zaslužili da ih itko takvima smatra niti će to dopustiti. Hrvati su u Bosni i Hercegovini stoljećima živjeli, žive i živjet će, a Hrvatska će uvijek biti s njima. Povezivanje s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, potpora njihovu povratku i ostanku, te očuvanje njihove jednakopravnosti strateški je interes Republike Hrvatske.”

Već sama činjenica da su te riječi izrečene upućuje na to da postoje političke snage u BiH koje tamošnjim Hrvatima žele uskratiti status konstitutivnog naroda.

S obzirom da je takva politika u izravnoj suprotnosti sa strateškim interesima Republike Hrvatske, jasno je da je napadno srdačna intonacija onog dijela govora u kojem se nudi pomoć BiH na njezinom europskom putu tek paravan za prikrivanje nezadovoljstva politikom bošnjačke strane prema Hrvatima.

Da se u trenutnom rasporedu političkih snaga i interesa u BiH bosanski Srbi ne pojavljuju kao važni saveznici tamošnjih Hrvata, onda bi neki novinar iz Republike Srpske vjerojatno zatražio od predsjednice da objasni što znači njezina rečenica da Hrvati u BiH nisu bili i neće biti nacionalna manjina te da oni ničim nisu zaslužili da ih se smatra manjinom niti će to dopustiti.

Koliko god da je predsjednica inzistirala na tome da relevantni igrači u BiH trebaju iznaći rješenja za trenutne političke probleme i da im to nitko izvana neće nametati, i njoj i članovima Predsjedništva BiH je jasno da ta rješenja neće biti prihvaćena ako ne budu odgovarala vanjskim čimbenicima među kojima je i Hrvatska

Takva formulacija podrazumijeva da je biti manjina nešto loše te da to hoće li neki narod imati status manjine ili konstitutivnog naroda ovisi o zaslugama toga naroda.

Taj novinar, koji se zbog trenutne političke konstelacije u BiH nije pojavio na toj konferenciji, vjerojatno bi postavio slijedeće pitanje: Kako to da su Srbi u Hrvatskoj, koji su imali status konstitutivnog naroda, postali manjina, a Hrvati u BiH to nikako ne mogu postati?

Ako bi odgovor bio da su se Srbi u Hrvatskoj borili protiv Hrvatske pa im je zbog toga uskraćen status konstitutivnog naroda, a Hrvati u BiH da su se borili za tu državu pa zaslužuju biti konstitutivnim narodom, time bi bila otvorena Pandorina kutija sa zabilježenim i nezabilježenim razgovorima u uredu predsjednika Tuđmana o podjeli BiH i ispravljanju neodrživih perec-granica Hrvatske.

Srećom, takvo pitanje nije postavljeno, ali su predsjedničine riječi ipak bile nesmotrene. Mogla se samo zauzeti za konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH u skladu s Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH.

Koliko god da je predsjednica inzistirala na tome da relevantni igrači u BiH trebaju iznaći rješenja za trenutne političke probleme i da im to nitko izvana neće nametati, i njoj i članovima Predsjedništva BiH je jasno da ta rješenja neće biti prihvaćena ako ne budu odgovarala vanjskim čimbenicima među kojima je i Hrvatska.

S druge strane, koliko god da je uloga Hrvatske u procesu približavanja BiH Europskoj uniji važna, svi znaju da su planovi o proširenju EU na zemlje Jugoistočne Europe dugoročni pa eventualni namjerni propust u rješavanju problema izbornog zakonodavstva neće imati trenutne nepovoljne posljedice za one koji opstruiraju postizanje rješenja.

U tom pogledu osobito kontraproduktivnim moglo bi biti intenzivnije tursko miješanje u pregovore oko izbornog zakonodavstva jer bi se Turska – čija je europska perspektiva krajnje upitna ponajprije zbog urušavanja načela pravne države i demokracije u Turskoj – mogla pojaviti kao igrač čiji interesi nisu kompatibilni euroatlantskoj integraciji BiH.

Skori tripartitni ministarski sastanak BiH-Hrvatska-Turska dat će pouzdanije naznake o tome hoće li Turska biti konstruktivni ili destruktivni čimbenik.

Srdačan je bio i susret predsjednice s visokim predstavnikom za BiH Valentinom Inzkom. Razgovarali su i o promjeni Izbornog zakona. Novinarima je Inzko rekao da prati razvoj situacije sa Izbornim zakonom u Skupštini BiH i kao osobito važan istaknuo podatak da je u njegovom timu i ekspert koji je prije dvadeset godina pisao bosanske zakone o izborima.

Izborni zakon jedan je od ključnih problema, a lijepe riječi o bezrezervnoj podršci Hrvatske ulasku BiH u Europsku uniju mogu se shvatiti i kao znak upozorenja da bi moglo biti drukčije ako se stvari u BiH ne budu rasplitale onako kako to Hrvatska smatra prihvatljivim

Dakle, upravo onaj zakon kojim su Hrvati nezadovoljni.

Ostaje nam nadati se da taj ekspert neće inzistirati na vrijednosti rješenja koja je ponudio prije dvadeset godina te da će, uvažavajući političku realnost BiH, pridonijeti otklanjanju uzroka sadašnje političke nestabilnosti.

Gotovo istodobno kad je predsjednica govorila novinarima u Sarajevu, premijer Plenković je u Saboru odgovarao na zastupnička pitanja. Na pitanje o odnosima Hrvatske i BiH odgovorio je da je “BiH najveći prijatelj i saveznik”, ali je donošenje odgovarajućeg izbornog zakona istaknuo kao ključan preduvjet za realizaciju tog savezništva i za ostvarivanje jednakopravnosti Hrvata u BiH.

Ovaj put se, dakle, nije dogodilo da bi se stajališta predsjednice o nekom važnom vanjskopolitičkom pitanju bitno razlikovala od stajališta Vlade.

Ocjenjivan s tog stajališta, predsjedničin posjet Sarajevu je nedvojbeno uspješan jer je pokazao da nema nesuglasja među ključnim čimbenicima u kreiranju i provedbi vanjske politike RH prema BiH.

(Prenosimo s portala Telegram).

    •  KGK i u sadašnjosti i u budućnosti vidi samo prošlost
    •  Što premijer nije rekao u svom godišnjem izviješću
    •  HDZ nema svog kandidata na predsjedničkim izborima
    •  Poremećena prošlost, sadašnjost i budućnost u politici HDZ-a
    •  O predsjedničkim kandidaturama
    •  Motivi živčanosti i agresije (ne samo kod premijera Plenkovića)
    •  ''Patrijarh Porošenko'': Crkva u predizbornoj kampanji
    •  Ortački kapitalizam i poslije Martine Dalić
    •  Koje bi zemlje opet prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima?
    •  KGK pokazuje da ju nije previše briga za stabilnost države

> Svi tekstovi ovog autora