autograf.hr

Kroz šturi tekst na portalu Bitno (koji je u prijevodu preuzet vjerojatno s web stranice Talijanske biskupske konferencije – TBK), hrvatska je javnost, koja se zanima za crkvena pitanja, mogla saznati da je papa Franjo ”veoma zabrinut za situaciju Crkve u Njemačkoj”.

Moja generacija stasala je s junacima – muškima, dakako. Vršnjaci u bivšoj Jugoslaviji imali su i svoje junakinje, partizanke, hrabre i neustrašive mlade žene, podjednako one s oružjem kao i one u sanitetu. Pojedine su se, primjerice, liječnice Roza Papo i Zora Goldschmidt-Steiner, dovinule do visokih vojnih činova i položaja.

Ovo ljeto pokazalo se da – unatoč ukidanju lockdowna u turističkim zemljama ili baš uslijed ukidanja restrikcija – kraj krize nije na pomolu. Štoviše, u nizu zemalja nema ni spomena o povratku u uobičajeni ritam života, a nema ni govora o povratku u prijašnju normalnost.

Nakon još jedne vatikanske instrukcije (o ”prestrukturiranju župa”), kojom je Papa, potpisujući upute, potvrdio da je uloga zaređenih svećenika u sakramentalnom životu župa nezamjenjiv, takoreći je ”zalupio vrata” svim laicima s ”krutim idejama” o nekakvoj ravnopravnoj suradnji u Crkvi. Negdje prešutno (u Hrvatskoj), negdje škrgućući zubima, crkvene su institucije instrukciju primili, pročitali i – ? (vjerojatno arhivirali).

Uz dokument Zbora za kler ”Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskoga poslanja Crkve” od 27. lipnja 2020. (u javnosti od 20. srpnja 2020. godine).

Dana 7. svibnja 2019. godine papa Franjo svojim moto proprijem Vos estis lux mundi, potpisao je svojevrsni ”priručnik” Kongregaciju za vjeru, pravne upute za ophođenje crkvenih službi sa seksualnom zloporabom maloljetnika i osoba s posebnim potrebama od strane svećenika.

U predizbornoj borbi, u žaru sučeljavanja ”trkača”, čini se iluzornim očekivati od ”boraca” da svaku riječ prije no što im prijeđe preko usana, pozorno odvagnu, i da s izoštrenim senzibilitetom poštuju tanku granicu između slobode govora i agresivnosti.

Poslije krize je prije krize, moglo bi se parafrazirati trenutno stanje u Hrvatskoj. Sve više do sada doživljenih ”simptoma” govori u prilog slutnji da će se scenario ponavljati. Održavanje izbora u ovoj situaciji iole informiranijim građanima dojmi se kao bijeg odgovornih od novih izazova, i od posljedica prve krize koje će se tek manifestirati.

Suđenja u korupcijskim aferama, koliko god ih ima u tridesetogodišnjoj povijesti Republike Hrvatske, traju već suviše dugo, da bi još nekoga zanimala, tim više što im se još ne vidi kraj i što nitko više ne vjeruje u presude koje bi mogle poslužiti kao opomene budućim podmićivačima.

Propovijed nadbiskupa Vinka Puljića u sarajevskoj katedrali 16. svibnja 2020. godine, ”za sve žrtve Drugoga svjetskoga rata te posebno za žrtve Bleiburške tragedije” (tako ju službeno zove Katolička tiskovna agencija – KTA odnosno Informativna katolička agencija – IKA) ostat će zapamćena zbog učestale uporabe riječi ”mržnja”.

Ne tako davno, Zagreb je imao Ulicu 8. maja 1945. Naziv ulice promijenjen je u revizionističkom vihoru devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je uklonjeno više od 2.900 partizanskih spomenika. Neki novi ”učitelji povijesti” nastojali su izbrisati iz sjećanja dan ulaska partizana u Zagreb i dan službenog kraja Drugog svjetskog rata. Postigli su cilj bezumnog radikalizma.

Uoči ovogodišnjeg, sasvim neobičnog Uskrsa, kad je rijetko komu bilo do svetkovina i slavljenja, praški svećenik i sociolog religije na Karlovu sveučilištu u Pragu, Tomáš Halík, već nadaleko poznat kao ”disidentski” mislilac, što smo mogli pročitati na Autografu, razmišljao je o značenju i skrivenom smislu ovoga vremena.

Obvezatne mjere predostrožnosti vrijede za cijelu Hrvatsku, a hvarska procesija Za Križen na Veliki četvrtak, održala se, pod određenim uvjetima doduše, ali se održala. Obrazloženje Nacionalnog stožera za taj izuzetak je da je ta procesija nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCA i da na Hvaru nema nijedne oboljele osobe.

Povijest jest kriza, gibanje, spirala u kretanju uzbrdo do prevratničke točke, do krize. ”Svaka kriza nas nečemu uči.” Istina je, koronavirus prisiljava nas na disciplinirano pridržavanje sigurnosnih i preventivnih mjera, na racionalno ophođenje sa svim neizvjesnostima i nepredvidljivostima, potiče nas na solidarnost i suzbijanje potrebe otarasiti se nagomilanih afekata na leđima ukućana.

Pamćenje me podsjeća da je aktualna situacija donekle usporediva s onom iz 1986. godine, kad su stizale prve vijesti o havariji nuklearke Černobil. Doduše, vijesti su se nekoliko dana tretirale kao neprovjerljive glasine iz svijeta iza Željezne zavjese, jer su odande stizale iz disidentskih krugova i to vrlo rijetko.

Izašao je na svjetlo dana dvostruki život još jednoga katoličkoga svećenika – još jednoga koji je svoj duhovni autoritet zlorabio i koji je uživao glas svetosti (vidi kolumnu Jadranke Brnčić ”Kako je Jean Vanier umro po drugi put”).

Nakon Sinode o Amazoniji postavlja se pitanje što piše u Papinoj  ”probudnici”. Svakako ništa od ovoga što su mediji rastrubili, prije no što su novinari mogli pročitati ”Exhortaciju” – ”Querida Amazonia” (”Ljubljena Amazonija”) pape Franje.

Povodom smrti bečkog ”svećenika pobunjenika” Adolfa Holla (1930.-2020.). Papa Benedikt XVI. se u propovijedi na Veliki četvrtak 2012. godine strogo kritički osvrtao na različite svećeničke i mješovito-svećeničke skupine koje se sada već skoro pedeset godina ne žele miriti s blokiranim reformama potaknutim Drugim vatikanskim saborom. Papa (danas papa emeritus) Joseph Ratzinger naglasio da je posrijedi […]

Požar u privatnom staračkom domu, zapravo u preuređenoj štali, gdje su bili smješteni nepokretni korisnici odjekivao i izvan granica Republike Hrvatske. Austrijska radiotelevizija je u svojim središnjim dnevnicima izvještavala o tome – i nova tirkizno-zelena koalicijska vlada ukazala se, umjesto na planiranom gradilištu u staračkom domu – onamo, gdje se političari, ako uopće zalutaju uglavnom […]

U predizbornim nadmetanjima, u međusobnom podbadanju i obračunavanju grešaka jednog i drugog kandidata, mnogo je toga zanemarivano što bi bilo prijeko potrebno prodiskutirati. Mislim na ozbiljni propust koji nije stvar prošlosti, nego nastavlja biti ozbiljnim propustom. Propustom koji će utjecati na budućnost – našu budućnost, budućnost kontinenta i cijeloga svijeta.