novinarstvo s potpisom
Ušao sam u kuću. Mirisalo je na oradu. Lana je i večeras pripremila po mom ukusu. Raspremio sam današnje papire, na kojima su bile bilješke o tekstu koji moram pripremiti za narednu kolumnu, a potom sam namjeravao slasno objedovati.
Prošlo je dvije decenije od početaka djelovanja Nevladine organizacije ”Gariwo” u Bosni i Hercegovini. Može se sa sigurnošću tvrditi da je ova nevladina udruga bila jedna od najuspješnijih u regionalnim, pa i europskim razmjerama, kada je u pitanju broj, veličina i ukupan zamah raznovrsnih aktivnosti u promicanju čovjekoljubnih djelatnosti iznimno širokoga spektra.
Nastupi histrionskih i bufonjerskih trupa diljem negdanje bosanske države, obično na dvorovima kraljeva bosanske dinastije, rjeđe za puk na trgovima, bili su dalekim pretečama organiziranog, da ne kažem institucionalnog teatarskog djelovanja. Ako se, pak, razmotre detaljnije povjesnice kazališta od najstarijih doba, osobito u vremenima bosanskoga srednjovjekovlja, naići ćemo na jedinstvenu pojavu glumca, koji je ujedno […]
Bilo je tiho proljetno predvečerje 1992. godine, sa dr. Zlatkom Lagumdžijom dogovorio sam da odemo pogledati izložbu političke karikature u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Vernisaž od kojeg obojica nismo očekivali mnogo, ipak je bio znatno interesantniji od naših nadanja…
Bosansko je srednjovjekovlje čudesan predio u povijesti tisuću godina stare države Bosne i Hercegovine. Najosebujnija osoba toga perioda je svakako kraljica Katarina Kosača u čije vrijeme stolovanja se bosanska država prostirala na Jadranu (morska granica) sve od Boke do Zadra!
Četvrtog veljače navršilo se pet godina od smrti akademika Predraga Matvejevića. Profesor rimske La Sapienze, pariške Sorbone i Sveučilišta u Zagrebu, ovaj je rođeni Mostarac, član Prodijeve Komisije mudraca za Mediteran, autor iznimnog i intrigantnog književnog opusa. U književnosti se najavljuje monografijom o Jean-Paulu Sartru 1965.
Pisati danas o knjigama vrijedi samo u dva slučaja: kada autor prikaza knjigu doživi kao istinsko umjetničko djelo ili kada određena knjiga ima bitnoga utjecaja na moguću promjenu svijesti dok njen sadržaj ima katarzičnu ili iscjeliteljsku funkciju.
Punih osam godina bio sam intendant Narodnog pozorišta Sarajevo. Naslijedivši svoga sveučilišnog profesora, akademika Tvrtka Kulenovića, naravno, bio sam počastvovan pozicijom rukovođenja Operom, Baletom i Dramom ”Kuće na Obali”, u kojoj je svoj koncertni program izvodila i Sarajevska filharmonija, što je, dakako, trebalo dodatno koordinirati.
U Tuzli sam upoznao čudesnog, renesansnog čovjeka, Envera Mandžića. Ovaj tekst ne nastaje zbog njegove temeljne struke, a Mandžić je doktor iz oblasti rudarstva i geologije. Znanstveni radovi i prilozi simpozijima u Kanadi, USA, Velikoj Britaniji, Portugalu, Španiji, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj, promovirali su ga u redovitog člana Akademije nauka […]
Ovih se dana navršilo dvadeset osam godina od tragičnog događaja – rušenja Starog mosta u Mostaru. Tada mi niko nije mogao reći usred Sarajeva pod opsadom, ali poslije rata mnogo puta sam čuo da su svi koji su ga ikada vidjeli, a tada živjeli širom svijeta, plakali kao da im je umro najrođeniji rod. Stari […]
Kao dječak, rastući u Hercegovini rano sam postao ostrašćeni pristaša dalmatinske šansone. Ta čarolija zvuka koja je neminovno nosila miris mora i bilja što rese mu obale, postajala je iz dana u dan, iz godine u godinu, zvučnom kulisom koja je bila svakodnevica, ma šta da sam radio, ma čim da sam se zanimao…