novinarstvo s potpisom
Nedavno sam pročitala intervju s profesoricom Oljom Dražić Ljubotina o inicijativi koju su prije desetak mjeseci pokrenule njih četiri profesorice s Pravnog fakulteta – Studijskog centra socijalnog rada pod nazivom ”Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Odmah na početku saznajemo kako su vladajući političari, donositelji odluka, ostali nezainteresirani.
Prije šest godina počela sam učiti o palijativnoj skrbi: bilo mi je ponuđeno vođenje interdisciplinarne supervizijske grupe (medicinskog i drugog osoblja) koji radi s teško bolesnim i umirućima. Osim unutrašnjeg profesionalnog glasa koji je propitivao moje kompetencije, načas se javio moj praznovjerni dio pitajući znam li u što se upuštam, prizivam li neku nevolju.
Prošla je godina dana od kako smo čuli za epidemiju koju izaziva virus COVID-19. Ubrzo se počela koristiti riječ pandemija: pogođen je cijeli svijet.
Nakon potresa u El Salvadoru u siječnju 2001. godine psihijatar i istraživač Germán Casas Nieto, zaključio je: ”Nakon prve, prirodne katastrofe, dolazi ona druga da i ona uzme svoj danak od žrtava – psihološka katastrofa”.

















































