novinarstvo s potpisom
Umrla je Vjera Solar (In memoriam Vjera Solar, 30. ožujka 2023., Novosti). Poznavala sam je. Povezala nas je Vesna Teršelič kroz dragocjeni rad Documente. Ne mogu se sjetiti detalja našeg posljednjeg telefonskog razgovora, ali se sjećam moje želje i obećanja Vjeri da ću je doći posjetiti u Sisku. Mora biti da je to bilo poodavno…
U mom svakodnevnom radu s ljudima česta tema su sram i krivnja (osobito značajno u radu s traumatiziranim osobama). Ljudi se najčešće srame svog srama i teško ga priznaju (i samima sebi). Sram i krivnja dvije su samookrivljujuće emocije koje će svatko više puta osjetiti u životu.
Imala sam namjeru pisati nešto o sramu i osjećaju krivnje općenito i posebno u vezi s politikom. Već kasnim, nastojeći da nešto naučim o psihologiji i politici. A onda mi naš urednik predloži da napišem nešto o usvojenju. Ovih dana intenzivno se piše o grupi naših građana koji su zapeli u Zambiji u namjeri da […]
Željela sam napisati nešto lijepo, oprostiti se od 2022. godine i pozdraviti dolazak sljedeće. Sezona je rituala i nekih redovitih, (ritualnih) obaveza kojima završava kalendarska godina. Volim rituale koji povezuju ljude, cijenim i volim ljude koji o tome brinu. Osvrćući se na moj privatni život u protekloj godini, zahvalna sam. Rituali koje održavam i dijelim […]
Ne mogu se odmaknuti od nedavne slike okretanja leđa Anji Šimpraga, potpredsjednici Vlade RH (također i Vladi RH, zar ne?) za vrijeme odavanja počasti žrtvama u povodu obilježavanja 31. obljetnice ratnog stradanja Škabrnje.
Školska generacija Početkom rujna bila sam u Požegi. Moja generacija maturanata požeške gimnazije iz 1970. godine obilježila je 50. obljetnicu mature s dvije godine zakašnjenja zbog korone. Od tadašnjih pet razreda, ovom susretu odazvalo se nas pedesetak.
Više puta sam posjetila prijatelje – bračni par u Londonu, koji tamo žive preko 30 godina. U različitim godišnjim razdobljima uživala sam u slikovitim i bogatim tržnicama vrlo često meni nepoznatim i egzotičnim ponudama artikala.
Bliži se 5. kolovoza, državni blagdan. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Pretpostavljam da će se proslava odvijati u uobičajenom pobjedničkom tonu, možda prigodno spomenuti sve žrtve, donekle držati podalje ekstremiste – bukače. Sigurno će biti naglašena značajna postignuća i svijetla perspektiva.
U posljednje vrijeme imala sam nekoliko susreta s ljudima koji imaju dugotrajne/životne posljedice rata – civilnim stradalnicima od mina i članovima njihovih obitelji. Moj susret s grupom minskih stradalnika na temu psihosocijalne podrške započeo je neočekivano, konfrontacijom: ”Gospođo, i vi mene pitate nakon 25 godina od mog stradanja kako sam? Vi ste prva koja me […]
U Beču je nedavno (od 12. do 13. ožujka 2022.) održan (hibridni) kongres u povodu 30. godišnjice Evropske psihoterapijske asocijacije (EAP). Glavno pitanje na koje se željelo potražiti odgovore bilo je: Kako psihoterapeuti mogu ponuditi nadu u svijetu suočenom s prijetnjama našoj planeti – klimatska katastrofa, zagađenje, pandemije.
Opet jedan rat. Blizu. Bliski ljudi. U samom početku prepoznajemo čuđenje, nevjericu (a je li to doista toliko neočekivano?). Snažne emocije suosjećanja i solidarnosti s građanima Ukrajine. Prvih tjedana pratimo događaje gotovo u realnom vremenu. Mediji prate rijeke ljudi koji nastoje izaći iz zemlje, potresne slike neizvjesnosti u bijegu od opasnosti.
Približava se godišnjica smrti moje sestre Željke Tatomirović. Pokušavam sebe pogledati okom stručnjaka: Teče li tugovanje normalno? U zadnjih godinu dana napustili su ovaj svijet Zlatko Uzelac, nedavno Davorin Kempf. Prije nekoliko dana umro je Nikola Dugandžija.
U koroni sam. Ipak. Svo ovo vrijeme od početka pandemije nisam se bojala. U ove dvije godine morala sam češće putovati iz obiteljskih razloga, radila sam on-line i uživo kad je god bilo moguće. Uz mjere opreza, uz dvije doze cjepiva, bila sam prilično uvjerena da će me korona mimoići (suprug je prebolio prije godinu […]
U veljači sam se osvrnula na koronu ocjenjujući kako nakon godinu dana pandemije postaje jasno da ipak nismo blizu zadobivanja kontrole i obuzdavanja virusa, niti željenom povratku u ”normalni” život, te da ni uz dočekano cjepivo, neće bili lako.
Vijest Izgleda mi da premlaćivanje i protjerivanje migranata nije postalo vijest sve do najnovijeg videa i međunarodne akcije novinara. Unatoč višegodišnjim upozorenjima samih policajaca, domaćih i međunarodnih nevladinih i drugih organizacija!
Uživam u ovim mirnim, pitomim danima na Jadranu prije povratka u Zagreb. Uznemirujuće vijesti dolaze iz ”vanjskog svijeta”: Afganistan, prešutna prekoračenja u bankama, nemiri u susjednoj Crnoj Gori, početak školske godine – povratak djece u škole u okolnostima pandemije…
”Oko ‘Oluje’ svake godine isto”, kaže povjesničar. Ove godine pažljivo sam pratila događaje oko obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije ”Oluja”. Sadržaj, poruke i tonove, emocionalnu pratnju, neverbalne poruke, nastojala sam uhvatiti atmosferu preko ekrana gledajući i slušajući sudionike. Kao i u psihoterapiji, pokušavala sam prepoznati što se prešućuje, zaobilazi ili se ipak koliko-toliko naznači da stvarnost […]
U ovo ljetno vrijeme obično se spremam na odlazak iz Zagreba, redovito zasićena ponavljanjem teških tema oko odnosa države prema antifašizmu i reviziji povijesti; o onome o čemu se u javnosti govori i posebno o onome što se prešućuje, ili o čemu se neiskreno i cinično određuje, temama ratova i pomirenja, pravde i krivde, očekivanja…
Približava se 26. lipnja, Dan solidarnosti sa žrtvama mučenja (prema Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog ili degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja).
Nedavno sam pročitala intervju s profesoricom Oljom Dražić Ljubotina o inicijativi koju su prije desetak mjeseci pokrenule njih četiri profesorice s Pravnog fakulteta – Studijskog centra socijalnog rada pod nazivom ”Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Odmah na početku saznajemo kako su vladajući političari, donositelji odluka, ostali nezainteresirani.




















































