autograf.hr

Bog je došao u svoj hram. Onaj u Jeruzalemu. Svi su vjerovali da je u Kovčegu saveza, koji se čuvao u Svetištu, iza zastora. Pomno zaklonjen od pogleda. Bog zatvoren u kovčeg, iza zavjese, u četiri zida. Mogao ga je vidjeti (kovčeg) samo Veliki svećenik, jednom godišnje, o blagdanu Pomirenja, kad bi ušao u Svetište […]

U evanđeoskom ulomku nadolazeće Pepelnice ili Čiste srijede čitamo o Kristovom pozivu da naša molitva bude skrovita, u osami svoje sobe, iza zatvorenih vrata. Isto vrijedi za post i milostinju.

Bog je u Isusu Kristu postao čovjek, čime je ljudskom rodu vidljivo, opisivo i konačno objavio samog sebe kao izvor i cilj čovjekovog postojanja. Sveti Pavao bi rekao da je Bog ”oplijenio” samog sebe, kako bi postao čovjekom. U svemu se podložio zakonitostima ljudskog života, osim grijehu. Barem kršćani tako vjeruju.

Bog se objavio u Isusu Kristu. On – Nedokučivi i Neopisivi, postao je čovjeku dostupan, vidljiv i opisiv na najizvrsniji mogući način. Postao je čovjek. To je otajstvo koje nadilazi mogućnosti našeg razumijevanja, ali je vjera ta koja omogućuje prihvatiti tu stvarnost i dopustiti da ona postane dio naše stvarnosti, koja nas oblikuje.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice i aktualnosti teme). Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu sbog spriječenosti autora). Vjera je osobna i društvena stvarnost. Ona podrazumijeva i društvenu odgovornost. I tvoje najmanje svjetlo doprinos je razbijanju mraka. Otpor i nepristajanje zahtjev su savjesti svakog građanina, pa tako i vjernika.

Ako je polarizacija društva na fantomsko ”mi” nasuprot omrznutom ”oni” došla do točke u kojoj se javna rasprava o temeljnim društvenim pitanjima svodi na pokazivanje srednjeg prsta, onda nije suvišno zapitati (se) zaslužuje li takvo društvo uopće postojati u XXI. stoljeću.

Broj od 78.97 posto onih koji su se na popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2021. izjasnili katolicima, izazvao je prijepore. Naime, zbog neusuglašenosti popisnog pitanja, odgovor je mogao tumačiti kako je tko htio. Neki razlog problemu vide u amaterizmu dijela popisivača. Drugi tvrde da je riječ o nestručnosti dijela onih koji su uređivali popisna […]

Vjera je osobna i društvena stvarnost. Ona podrazumijeva i društvenu odgovornost. I tvoje najmanje svjetlo doprinos je razbijanju mraka. Otpor i nepristajanje zahtjev su savjesti svakog građanina, pa tako i vjernika.

Salman Rushdie (Mumbai, 19. lipnja 1947.), angloindijski pisac u egzilu, bori se za život, nakon što je izboden nožem, pred nastup u Chautauqua Institutu u istoimenom gradu u državi New York, gdje je trebao govoriti o slobodi. Za neupućene, radikalni vjerski vođe, koji su u Iranu zaveli strogi islamistički režim, prije četrdesetak godina su nad […]

Papa Franjo je na apostolskom putovanju u Kanadi. Poseban naglasak ovog pohoda je posjet autohtonim stanovnicima Novog kontinenta – Indijancima, zbog, ne uvijek slavne, uloge koju je u odnosu prema njima odigrala Katolička Crkva, posebno u XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća.

Vrući početak srpnja svake godine nas, htjeli mi ili ne, podsjeti na početak istog mjeseca 1995. godine i genocid u Srebrenici. Te krvave godine rat se na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine rasplamsao do neviđenih razmjera. Krvavi raspad bivše Jugoslavije tada je bio drama koja je nas je potresala dobre četiri godine.

Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije u povijesnoj znanosti strano tijelo i one, prije ili kasnije, bivaju […]

Kad se vjera stavi u službu politike, vjerski službenici se preobraze u dvorske lude. No za razliku od luda sa srednjovjekovnih dvorova, riječi i djela religijskih službenika uvelike utječu na živote mnogih vjernika. I ne samo njih. Ako vjera nije savjest društva, ako ne propitkuje, opominje i upozorava, onda je ona samo jedan u nizu […]

Radikalne ideologije duhovna su ”Meka” za sve one koji nisu bili kadri ostvariti se u bilo čemu u životu, što bi njihovom postojanju dalo smisao.  Ideologije su, stoga, opijum za promašene. One su dobrodošle pokriće za sadiste i ništarije koji se ne mogu vidjeti ni u čemu drugom osim u radikalizmu nasilja koje im ideologija nudi.

Zlo je povijesna, osobna, društvena, ali i nadpovijesna, metafizička stvarnost. Podložno je rastu i nestajanju, transformaciji, preobrazbi, maskiranju. Ono buja kad ga zaniječemo, relativiziramo, zanemarujemo, uljepšavamo, tražimo mu opravdanja, pravimo se da ga ne vidimo, metemo ga pod tepih svijesti, savjesti, zaborava i povijesti. Zlo slabi i nestaje kad ga prokažemo, raskrinkamo, posvijestimo, ukažemo na […]

Mitovi su stari vjerojatno koliko i ljudsko društvo. Prisutni su u svim kulturama i civilizacijama. Cilj im je (bio) protumačiti postanak i prošlost čovjeka, zajednice, naroda, svijeta i svemira, poučiti, objasniti, oblikovati, usmjeravati, pružiti pojedincu, zajednici i narodu temelj za identitet koji utemeljuje, okuplja, usmjerava, potiče na djelovanje.

Dakako da me kao čovjeka, kršćanina i svećenika pitanje pedofilije u kleričkim redovima duboko žalosti i u meni izaziva ogorčenost, ali u isto vrijeme izbijanje na svjetlo dana takvih optužbi, još više, njihovo rasvjetljivanje i zakonsko procesuiranje, iskreno me raduju. Zašto?

Mnogi vjerojatno nikad ne bi čuli za Milana Tepića, da taj major nekadašnje Jugoslavenske narodne armije dana 29. rujna 1991. nije usmrtio sebe, 11 pripadnika Hrvatske vojske i nepoznat broj vojnika JNA, dignuvši u zrak skladište oružja i streljiva Barutana, u šumi Bedenik, pored Bjelovara, radije nego da ga preda u hrvatske ruke. Dakako, majoru […]

Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu. Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u […]