novinarstvo s potpisom
Ususret 30. svibnju, Danu državnosti RH, valja se zapitati što zapravo znači ”slaviti i voljeti svoju državu”, tj. podsjetiti se da to prije svega uključuje pojam ”ustavnog patriotizma”.
Prošao je 22. ožujka, Međunarodni dan voda. Ali, što nas briga, pa mi se bavimo životno važnim objavama stila i razine trumpovske komunikacije na hrvatski način. Jer nam voda nije životno važna i ona nije hrvatsko nacionalno blago. Možda da stanemo i pogledamo oko sebe te razmislimo o sljedećem.
Vjerujem da vam je dosta priča o seksualnom zlostavljanju, profesorima emeritusima, cijepljenju preko reda i ostalom potencijalnom ”prljavom vešu” i/ili (bez)značajnim ”prijestupima” ipak relativno uskog segmenta društva: sveučilišne zajednice.
Ustav je mrtvo slovo na papiru. Napisan je nerazumljivo i nejasno, svatko ga tumači kako želi, a njime se bavi samo šačica profesora (vjerojatno akademskih uhljeba?) kojima je proučavanje takvog teksta okultni i intelektualno-onanirajući posao.