autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

China shop na Markovu trgu

AUTOR: Ante Tomić / 07.05.2016.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Mališane je nezahvalno darivati. Donesete li im štogod, njihova se lica nakratko razvedre, široko se osmjehnu mliječnim zubićima, a onda nestrpljivo i pohlepno razderu omot, izvade iz kutije bager, ili Supermana, ili robota ili što ste im već donijeli, i šmugnu u svoju sobu, da bi se otamo najkasnije za deset minuta vratili žalosno noseći ganc novu igračku u komadima.

Obično je razbiju, ali ima i ambicioznijih i spretnijih, meštara koji se uhvate kacavide i sve, do najsitnijeg djelića, rastave. U nevjerici gledate posljedice njihove besmislene destrukcije pa obeshrabreno zaključite: Eh, dugo ti je i trajalo.

Djeci zbog toga valja kupovati kineske koještarije. Skupe licencirane igračke ionako su namijenjene samo kolekcionarskim šašavcima koji ih neće izvaditi iz originalnog pakiranja. Razumni se roditelji zadovolje kopijama Supermana, Lukea Skywalkera i Barbie znajući da njihovo nejako potomstvo baš i neće vidjeti razliku.

Vlast koja je došla bila je gora i od naših najturobnijih očekivanja. Za vlast u kojoj nema dva ministra koja nisu posvađana, koja se ne može dogovoriti ni oko približnog smjera kojim bi krenula, koja je u četiri mjeseca konkretno uspjela odlučiti samo da dopunsko zdravstveno osiguranje poskupi za devetnaest kuna, za vlast koja dopušta ekstremističko divljanje na ulicama i stadionima i koja nas je umalo posvadila sa svekolikim židovstvom, čak i tvrdokorni hadezeovci lagano gube strpljenje

Imate li djecu, znate o čemu pričam. Poželjeli ste koji put dvadesetak minuta mira, samo da kavu u kafiću popijete, pa ste u dućanu “Sve po osam” pazarili nekakvog upravo jezivog superheroja ili robota kojemu je ispalo oko. Bez kajanja ste zatim pružili sinu ili kćeri igračku da je do kraja demolira, a vaše je sunce svojim malim ručicama to učinilo čak i prije nego je konobar spustio kapučino pred vas.

Jedva što ste nasuli šećer u topli napitak, oko stola je bilo pola metra raznobojnoga plastičnog otpada.

Ako želite, mogla bi ovo biti priča o hrvatskoj Vladi, bizarnom društvu muškaraca i žena koje je Tihomir Orešković predstavio prije manje od pola godine. Kad su se u siječnju nasmijani postrojili u lobiju hotela “Sheraton”, odmah se vidjelo da to nije bogzna kakva kvaliteta.

Hrvatski ministri i ministrice djelovali su kao da su ih kupili u China shopu, kao loše obojene i krivo sastavljene trećerazredne krivotvorine pravih ministara i ministrica.

I baš kao što s trećerazrednim krivotvorinama iz China shopa često bude, nisu dulje potrajali. Ministra Miju Crnoju mediji su razvukli prvoga, dok si rekao keks, poput falše Barbike kojoj zločesta djevojčica otkine glavu i udove. Sve otad ispadaju dijelovi i guli se boja s Oreškovićeve Vlade i vrlo skoro ona će biti samo hrpa razbijenog krša, koju ćemo pogledati i zaključiti: Eh, dugo vam je i trajala.

Ministra Miju Crnoju mediji su razvukli prvoga, dok si rekao keks, poput falše Barbike kojoj zločesta djevojčica otkine glavu i udove. Sve otad ispadaju dijelovi i guli se boja s Oreškovićeve Vlade i vrlo skoro ona će biti samo hrpa razbijenog krša, koju ćemo pogledati i zaključiti: Eh, dugo vam je i trajala

Neće nas ipak pretjerano rastužiti taj prizor. Nije se vrijedno uzrujavati nad propašću nečega iz dućana “Sve po osam”. Možemo sebi dozvoliti taj trošak, rijetki će zaista zaplakati za odlaskom ovih nesposobnjakovića. Ali, opet, ako i niste glasali za HDZ, kao što ja nisam, ni sad ni ikad, dođe vam malo žao.

Hrvatski desničari, kao što znamo, ne moraju biti ustaški ološ koji niječe holokaust. Dapače, i na desnici, među hadezeovim glasačima, ima pristojnog svijeta, umjerenih građanskih nacionalista i katoličkih konzervativaca s kojima se može razumno razgovarati.

Nakon četiri godine objektivno očajne vlasti Zorana Milanovića, ti su hadezeovci imali pravo poželjeti da u Banske dvore dođe netko njima bliži, nacionalno senzibilniji, hrvatskiji, što god taj pridjev značio.

Pa i ljevičarima je, s druge strane, bilo jasno da je SDP zaslužio izgubiti izbore i bili su pomireni s nužnošću promjene u državnom vrhu. Krotko bi prihvatili nekakve ministre koji nedjeljom idu na misu. Nema veze ako su Hrvati. Što ćeš, nitko nije savršen.

Hrvatski ministri i ministrice djelovali su kao da su ih kupili u China shopu, kao loše obojene i krivo sastavljene trećerazredne krivotvorine pravih ministara i ministrica

No, vlast koja je došla bila je gora i od naših najturobnijih očekivanja. Za vlast u kojoj nema dva ministra koja nisu posvađana, koja se ne može dogovoriti ni oko približnog smjera kojim bi krenula, koja je u četiri mjeseca konkretno uspjela odlučiti samo da dopunsko zdravstveno osiguranje poskupi za devetnaest kuna, za vlast koja dopušta ekstremističko divljanje na ulicama i stadionima i koja nas je umalo posvadila sa svekolikim židovstvom, čak i tvrdokorni hadezeovci lagano gube strpljenje.

Ovu hrvatsku vlast bi, uvjeren sam, Franjo Tuđman prezreo. Pa i ako smo je kupili u “Sve po osam”, ova vlast ne vrijedi tih para. Za osam kuna trebali smo dobiti više od ovih jadnih falsifikata.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: