Christoljub Božji Vegan – Presente

Pred tjedan dana, točno, 17. travnja ove godine u izolacijskoj ćeliji u Rusiji je preminuo Hristoljub Vegan. Kao pacifist javno je protestirao protiv ruskog rata u Ukrajini, kao kršćanin smatrao je da treba biti pacifist – mrzitelj svakog rata.

Vijest je potresla mirovne aktiviste iz Bjelorusije koji su u prisilnom azilu u Njemačkoj. Novinarku iz Rusije koja trenutno živi i radi u Berlinu jer je njeno djelovanje u domovini nemoguće, ili jer ne želi završiti kao Hristoljub Vegan, je bila uvjerena: Hristoljub se nije objesio u ćeliji, kako piše u vijestima, on je ubijen u zatvoru. ”Ne vidim izlaz iz ovog rata” dan prije  njegove smrti obeshrabreno je izjavila okupljenima na Pro Oriente međunarodnom skupu žena angažiranih u izgradnji mira.

Nije ni Hristoljub vidio izlaz, ali, po svjedočanstvu onih koji su ga poznavali ili pratili njegovo djelovanje, videa na youtube kanalu smatrao je da treba slijediti Kristov put i da se ne treba spasiti tako da napusti Rusiju. Smatrao je da je njegovo mjesto upravo tamo, pa makar to značilo životnu opasnost.

Stajao je sam na ulici, predstavio se kao pacifist, kozmopolit, anarhist, disident… Kao što je javno stajalo sam usred prometa u centru grada s plakatom na kojem je stajalo: ”Krist je zapovjedio da ljubimo neprijatelja, a ne da ga ubijemo. Bog je ljubav, a ubojice ne nasljeduju kraljevstvo Božje”. Na drugoj strani plakata stajale su dvije riječi koje u Rusiji koštaju zatvora: ”NET VOINE”.

Tko je Hristoljub? Ruski bloger, 43 godine star, koji je našao vjeru u odrasloj dobi i oduševio se tako da je svoje dotadašnje ime Dmitri zamijenio za ovo koje sada nosi. Čak je i novo ime dao upisati u  putovnicu. Tako je trotakt svog imena Dimitrij Jevgenjevič Kuznetsov zamijenio za Hristoljub Božji Vegan.

Piše blog od 2010. a 2025. je osuđen na tri godine zatvora zbog optužbe da veliča nacionalsocijalizam.

Oduševljenje koje artikulira u svom imenu Hristoljub Božji razlikuje se u mnogome od tradicionalnih konfesija koje je od obraćenja upoznavao: niti je  tradicionalan pravoslavac niti se ugnijezdio u protestantsku Crkvu.

Predstavljaju ga kao propovjednika i zaista, neumorno govori o vjeri. Nekako upada u oči njegov izraz lica: vedar, opušten bilo da govori u svom vrtu, na slobodi ili iz zatvora ili u razgovoru s policijom na ulici. Hristoljub smatra, u središtu je kršćanstva ideja ljubavi prema neprijatelju što su čini se i pravoslavni i katolici zaboravili te je govorio: ”To ne znači da moramo ljubiti noge svojim neprijateljima; Isus nije tako činio. I mi svoje prijatelje pozivamo na red. Ali u dubini srca/iznutra razumijemo, da je i to čovjek kao i mi, koji je pogriješio. Kao što stoji u Svetom pismu: Bog ne želi smrt grešnika, nego da se obrati i živi.”

U kršćanskoj tradiciji svjedoci, na grčkom martiri –  su oni koji su spremni za svoju vjeru i životom platiti. Čini se, takav je Hristoljub. Ono što govori vidi se u njegovom ponašanju, a vrhunac je spremnost da i svojim životom potvrdi da vjeruje kako je Isus govorio realnom čovjeku, dakle kako je stvaran put ljubavi za neprijatelja.

On stvarno vjeruje, ne samo da propovijeda, da je realno, da ima smisla na zlo odgovoriti dobrom.

U kršćanskim crkvama su zemaljski ostaci svjedoka/martira bili ugrađivani u temelje crkve kako bi njihov žar vjere u dobro nadahnuo one koji će za njima doći na ta mjesta moliti, kako bi na temeljima svjedočanstva rasla vjera onih koji dolaze nakon svjedoka/martira.

Martiri poput Hristoljuba prepoznavani su po tome što u njihovom ponašanju i govoru nema straha od vremenite smrti. On se ne boji ni policije, ni države i vjeruje da tako kako živi kroči putem prema vječnosti.

Ne boji se reći da je kršćaninu rat neprihvatljiv, ne boji se reći da je država do zla boga kvarna, ne boji se uporno smireno tvrditi da je nevin, ne boji se sam stajati s plakatom usred prometa grada.

Gledamo li ga na njegovim objavama on je vazda vedar, vazda opušten, vazda siguran da nije kriv, da su ga bez razloga slali na psihijatriju.

Pacifisti, anarhisti, mirotvorci u ova olovna vremena katkada kao i Hristoljub stoje sami pred svojim osporavateljima i zagovaraju mir, a net vojna/ne rat, koji za to dobiju podsmjehe i kritike da su naivni i nerealni, zapravo kao i Hristoljub ne mogu zaboraviti da je Krist u kojeg vjeruju od nas tražio ljubav za neprijatelja, i kada ne znaju kako se to može ostvariti.

Hristoljub je njihova podrška, snaga iz koje ne pokleknu, duh hrabrosti poput onih martira čije su kosti u temeljima crkvenih zgrada.

Kada su došli po Hristoljuba da ga odvedu u zatvor napisao je: bio sam već na to spreman. I to se vidi u njegovim video snimcima – lice koje je slobodno od straha.

On je naše nadahnuće i zato nije naša prošlost, on je duhom s nama. Podsjeća nas, hrabri, motivira, nagovara da njegovom duhu damo svoje ruke i noge, da djelujemo dalje rastući na njegovom primjeru: bez straha, bez srama, bez okrivljivanja.

Iz duhovnosti bazičnih zajednica u Latinskoj Americi smo naučili, da svjedoci/martiri ne odlaze od nas, da su s nama i da ih ugošćujemo u svojim susretima, prisjećajući ih se.

U zajednicama su ih prizivali tako da su izgovorili njihovo ime i nakon imena rekli PRESENTE/prisutan – prisutna.

Hristoljub Božji Vegan – presente.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lagali ste za Irak, lažete za Iran
    •  Isus je došao u Rijeku
    •  Mistika otvorenih očiju
    •  Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
    •  Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
    •  Prema drastičnom dijalogu
    •  Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija
    •  Zašto smo protiv obveznog vojnog roka
    •  Posluh savjesti i neposluh ratu
    •  Hoćemo i mi biti ''jedan posto''

> Svi tekstovi ovog autora