autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Čorba gluposti diše punim plućima

AUTOR: Vedran Limić / 04.10.2025.

Vedran Limić

Volija san tog lika onako iskreno sve do početka rata, a onda je on krenuo za njim i mene je ostavio na zgarištu mojih vjerovanja u njegovu dosljednost. Ali kako to obično biva, rat prvo pokosi iluzije za koje bih se zakleo da to nikad neće postati. Napravio je masu hitova prelijepe muzike koja je s nepodnošljivom lakoćom ulazila u srce i dušu masu nas.

I sve dok nisu zasvirale ratne trube siguran sam da će prva pisma na spomen njegovog imena biti ”Pogledaj dom svoj, anđele”. S te druge mase zaljubljenika u njegovu liriku meni je oduvijek bio najdraži njegov skoro pjesmuljak, u odnosu na cijeli mu opus, koji se zvao: ”Kako je lepo biti glup”.

Dakako da tada nisam bio vidovit, ali ipak sam u toj Borinoj pismici vidio jednu trajnu vrijednost koja se ni do dan danas nije promijenila. Naravno jer glupost je konstanta koja se godinama žilavo drži u životu i samo mijenja formu i vlasnika. I nije glupost zemljopisni pojam pa da ekskluzivno stoluje samo na jednom omeđenom prostoru, već se ona, makar danas, pokazuje kao univerzalan pojam koji pokriva cilu ovu balotu.

Ali kako je meni dovoljna i ova naša, onda nemam ni volje ni snage bavit se onom svjetskom. Pogotovo što je ova naša glupost, moglo bi se reć, liga prvaka za mnoge druge, tuđe. Evo friškog primjera.

Neki dan sam čuo političara, made in Croatia, kojem ne želim ime spomenut jer nema vrijednost spomena, kako javno opravdava svoj politički salto mortale. Naime, koliko jučer je bio najžešći protivnik lika i djela jednog drugog pravosudnog kapitalca, koji također ne zaslužuje ni inicijale, i sada mu se priklanja.

Naravno radi saborske većine i ostanka u istom platnom razredu, s opravdanjem kako je shvatio da on, pazi sad, diše hrvatski. I sad kad tu metaforičku stilsku figuru prevedemo na zdravo rezonski, ispada da ovaj do jučer uopće nije disao. A kad neko ne diše onda je po svim medicinskim zakonima taj mrtav.

Ali kako medicinski zakoni i oni politički ne spadaju u istu legislativu onda je i to moguće. U stvari, ispada da je on disao vrlo plitko i užasno rijetko. A ko zna možda je disao grenlandski ili možda aboridžinski, a zašto ne i abhazijski. Hrvatski sigurno nije, jer bi to naš lik iz Čorbinog pjesmuljka, po zanimanju politički dijagnostičar, odavno primijetio. Garant.

To znam jer i ja ponekad zbog napada panike dišem za popizdit plitko i brzo i, virujte mi na rič, tada mi nije ni do čega a najmanje do Hrvatske. U tim gadnim trenucima jedino gledam kako ću popit onu žutu i lagano se vratit sebi.

S druge strane znam lika koji je, kad mu je doktor na pregledu reka dišite duboko, pa u nesvist i onda ga je likar s umjetnim disanjem jedva škapula. Što dokazuje da je po zdravlje opasno disat hrvatski duboko.

I sad se postavlja logično pitanje kako disat Hrvatsku, a da ne najebeš. Po svemu ispada da samo ako imaš obim pluća na max možeš bez straja i na komodu disat Hrvatsku.

Evo, jučer san iša prijatelju u vižite na plućni odjel splitske bolnice i sad oboružan ovim novim spoznajama na koje mi je ukazao naš čorbasti, jasno vidim da su tamo ležali svi nehrvati jer slabo dišu hrvatski. A kako s takvima ne želin imat posla reka san ovome mome: – A šta je, dušmanine, ne paše ti hrvatski zrak!

Ovaj me zbunjeno otpratio pogledom kad sam se na petama okrenuo i napustio to leglo nehrvata. Normalno.

Sve mi se čini da je Vitomir Maričić najbolji izbor za budućeg premijera jer niko na svitu kao on nije zadržao dah skoro pola sata. Suvišno je samo po sebi napomenut da je on udahnuo naš domaći autentični hrvatski zrak.

Mislim da je sazrilo vrime da Sabor donese zakon po kojem će policiji dat u zadatak da sumnjivim likovima plućomjerom mjere je li dovoljno istinski dišu hrvatski. Taj zakon bi bio vrlo lukrativan jer bi punio vječno gladan proračun, a i sama država bi se proluftala od ovih sve brojnijih embolijskih, nazovi, Hrvata.

A njih je lako locirat jer u borbi za preživljavanjem trče od posla do posla i onda onako zadihani garant padaju na testu. A hrvatske mlade žene da i ne spominjem jer te svakodnevno trče od vođenja dice u vrtić do pazara, od posla do špakera, od kupovine na akcijama do plaćanja računa na šalterima. Te ne mogu disat uravnoteženo da ga jebeš. A kad je tako onda, lipe moje, platite globu za neispravno hrvatsko disanje.

I na kraju dolazim do zaključka kako u vremenu u kojem se mjeri je li neko diše hrvatski ili ne, da je sama Republika Hrvatska na izdisaju. I onda će neko na kraju reć kako nije lipo biti glup.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: