novinarstvo s potpisom
Damir Urban, samosvojni riječki umjetnik, poznat po čvrstom stavu jednako koliko i po dobroj autorskoj glazbi, održao je u petak 17. travnja seriju mini koncerata u riječkim gradskim kvartovima.
Za razliku od virtualnih nastupa, kojima su se priklonili mnogi umjetnici nastojeći doprijeti do što šireg kruga publike, Urban je odlučio uživo pokloniti svoju glazbu sugrađanima – poštujući sve mjere propisane distance: najpoznatiji riječki autobus – turistički double decker koji je oslikao legendarni Vojo Radoičić – poslužio mu je kao pozornica, s koje je zajedno s dvojicom kolega Lukom Tomanom i Sandijem Bratonjom odsvirao desetominutne koncerte na dvanaest gradskih lokacija.
Cjelodnevna mini turneja koju je inicirao Damir Urban, uz potporu Grada Rijeke, izazvala je oduševljenje – odmah su krenula dopisivanja na društvenim mrežama, pohvale Urbanu, pitanja o rasporedu koncerata i kada se Urban očekuje u pojedinom kvartu. Jedna je osoba napisala da je za tu priliku i kosu oprala!
Bilo je dakako i drugačijih komentara, neki su aludirali kako eto Urban može nastupati, a za to su vrijeme vrata crkvi čvrsto zatvorena.
”Prodajem odmah pet urbana za jednu misu duše i tijela!”, ili: ”A kače nam crkve otvort!!?? Ovo zlo može pivat a mi adezeovci i vjernici ne možmo u crkvu!” – samo su neki od komentara.
Naravno, to su samo društvene mreže na kojima vox populi i atmosfera ovisi o portalu koji ih prenosi. Za bolje poznavatelje riječke situacije – potpuno očekivano!
A meni je – na vijest o Urbanovoj mini turneji – najprije pao napamet nedavno objavljen tekst Valerija Jurešića, koji znakovito progovara već u prvoj rečenici: ”Zamislite samo da je Rijeka sad Europska prijestolnica kulture, da smo Rijeka 2020!”
U svom tekstu, bivši pročelnik Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije, kritizira opće mrtvilo koje je u Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture, zavladalo objavom #ostanidoma.
Ova inicijativa Damira Urbana živi je dokaz da se nastupati može i u vrijeme korone. Samo treba osmisliti kako!
Za razliku od Urbana koji je cjelodnevnom mini turnejom vratio Riječanima osmijeh na lice, istog se dana pojavila obavijest kako EPK – doduše, kaže se, privremeno – otpušta 59 svojih djelatnika s obrazloženjem:
”Kako bi se tijekom razdoblja u kojem je privremeno onemogućena provedba programa spriječilo stvaranje gubitaka u tvrtki RIJEKA 2020, donesena je odluka o kolektivnom višku 59 zaposlenika uz osiguranje mogućnosti povratka na postojeća radna mjesta kada se za to stvore uvjeti i potreba za obavljanjem određenih poslova.”
Nitko u ovom trenutku ne misli da bi tvrtka Rijeka 2020 trebala nastaviti s radom na način da stvara gubitke. Ali, ako je tih šezdesetak, do jučer zaposlenih, mladih, pametnih i energičnih ljudi – kroz godine pripremanja ovog projekta – zaista izgradilo stručna znanja i steklo golema iskustva u području kulturnog menadžmenta i popratnih aktivnosti poput financija, marketinga i komunikacija (kako to tvrde iz tvrtke Rijeka 2020), onda su mogli učiniti i korak dalje: Domisliti program i u nemogućim uvjetima!
Ali ta je eventualna mogućnost otklonjena – mladi su ljudi bez prava na ideju otpušteni, a posao nastavlja ”nužni tim” koji čini desetak ljudi što vode tvrtku (i koji bi se, da je program održan u cijelosti, 2021.godine vratili na svoja dotadašnja radna mjesta u Gradu Rijeci).
Iako tvrtka patetično poručuje kako je ova mjera uštede ”grubi udarac COVID 19 krize direktno u srce najvećeg europskog i hrvatskog kulturnog projekta”, a direktorica EPK Emina Višnić otpuštenima iskazuje ”zahvalnost i poštovanje”, ostaje gorak okus da se – tijekom mjesec dana pauze – ipak moglo osmisliti neke aktivnosti koje bi Riječani dočekali sa zahvalnošću!
U spomenutom tekstu objavljenom 7. travnja, Valerij Jurešić anticipira i hipotetski postavlja pitanja:
”Zamislite da je Rijeka zahvaljujući povezanosti sa svojim umjetnicima i kulturnim organizacijama sad u mogućnosti, jer je već stvorila učinkovite male produkcijske jedinice neophodne za provedbu programa Europske prijestolnice kulture, organizirati male umjetničke intervencije u javnim prostorima koje građani mogu pratiti iz svojih kuća i stanova: gledati noćne projekcije na fasadama, slušati koncerte organizirane na terasama ili s različitih balkona i prozora, gledati male predstave ili recitacije iz parkova, ili prenošene preko lokalnih televizija ili internetskim prijenosom. Zamislite koliko bi nam bilo zabavnije i lakše. Kako bismo se samo osjećali povezani i drugačiji. Gotovo kao neka luka različitosti.”
A kao uvod otpuštanju 59 mladih i obrazovanih stručnjaka iz tvrtke Rijeka 2020, u riječkom dnevnom listu 5. travnja objavljen je razgovor s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek, koja je otvoreno najavila kako Rijeka neće dobiti novac za program EPK, koji je bio ugovoren.
Na tu izjavu iz tvrtke Rijeka 2020 – nije bilo apsolutno nikakve reakcije. Kao da je normalno biti mrtav za života!
Više od deset dana ni glasa o tome da će programa ipak biti, da šezdeset mladih ljudi sa svojim rukovodiocima radi na novim formama i umjetničkim strategijama, na kreativnim programima koji će – u novim uvjetima – Rijeci vratiti život, a tvrtku Rijeka 2020 staviti u žižu kulturnih i političkih događanja u Hrvatskoj.
I dok Rijeka 2020 šuti, Jurešić promptno reagira:
”Zamislite da je Rijeka sad Europska prijestolnica kulture, da je stvorila suradničku platformu za razvoj kulture i umjetnosti u Rijeci i Hrvatskoj, povezala umjetnike i radnike u kulturi u zajedničkom pothvatu provedbe najvećeg kulturnog događanja u povijesti Republike Hrvatske. Ne bi bilo moguće ovako udariti na status umjetnika i kulturnjaka, svesti ih tek na dio minimalca, zanemariti da su kulturnjaci pogođeni više nego ugostitelji i turistički djelatnici.
Ne, takva bi se organizirana platforma bila u stanju javno suprotstaviti novom guranju kulturnjaka u stranu, pokazati primjerom koliko je važno u ovako kritičnim trenucima imati snažnu i živu kulturnu scenu, koja promiče solidarnost, podiže samopouzdanje, popravlja živote usamljenim i tjeskobnim građanima u kućnim pritvorima.”
Sagledavajući slijed dosadašnjih neadekvatnih i zakašnjelih reakcija – unatoč izjavi da je sponzorima i partnerima projekta EPK dostavljen plan rada tvrtke u dvije faze – sve mi se to čini pukim birokratskim teoretiziranjem, prema kojem miniturneja Damira Urbana predstavlja – pravi, veliki događaj!
Urban je i ovom prilikom pokazao da misli svojom glavom, ostvarujući (za sada) jedini program uživo na kulturnoj sceni Rijeka EPK u vremenu korone! Njegove mini koncerte pamtit ćemo kao dragocjeni korak prema povratku u normalni život.
Jednako kao što pamtimo da Urbana u programu otvorenja EPK – nije bilo!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.