novinarstvo s potpisom
Željki Markić “mira ne da duh – duh komunizma.”Nisu dosta ove ubojite temperature iznad trideset stupnjeva, ostarjeli antifašisti koji i mimo propisanog datuma (22. lipnja) kvare mladež, pa onda zbog njih i oni koji su išli na vjeronauk osnivaju radničke fronte, nove ljevice i štatijaznam što sve ne, već eno ih i za najljepši trg u glavnome gradu tvrde da je njihov!
Svašta. Samo bune i uzbunjuju ”ajmo delat” Mileta, koji pod pritiskom ne može razložno misliti, pa bi raspisivao referendume o tome treba li ili ne ulice i trgove nazivati po Titu.
Strašno. Toliko je ta Bandićeva nesmotrenost naljutila naše hodače i obiteljaše koji su se taman nekako počeli osjećati komotno, ugnijezdili se, započeli kao što je i red donositi odluke o novijoj povijesti i reformi obrazovanja na koje bi im i pradjedovi bili ponosni, dobili šansu da ih se napokon nazove uhljebima i foteljašima, kad eto ti odnekud Bandića.
Pa zar taj čovjek ne zna čitati znakove? Zar ne zna oponašati Predsjednicu ili premijera?
Esih i Hasanbegović, svjesni snage svojih ručica koje mogu biti itekako presudne za Andreja Plenkovića i njegove na vlasti ako Glasnović, Saucha, ili ne daj, Bože, netko od manjinaca u presudnom trenutku zakače virozu (ne nužno probavnu), poslali su premijeru otvoreno pismo u kojemu ovaj dvojac bez kormilara ističe kako im je nedopustivo da ijedan trg nosi Titovo ime. Pismo je trebao pročitati i Bandić.
Premijer, Predsjednica i uvijek njima i svima drugima vjerni predsjednik Sabora brže bolje su u šumu pokraj Siska poslali poruku, rezervni postav da ne bi najnovija (ali ne i posljednja pravaška stranka) pomislila kako vrh HDZ-a ima išta s društvancem okupljenim u Brezovici. Tim ostarjelim antifašistima i komunjarama koji uporno kvare mladež koju se kroz dvanaest godina školovanja na pravi put izvodilo vjeronaukom i satovima povijesti po mjeri Hasanbegovića.
Recite malo, koji vrag tjera ”ajmo delat” Mileta da sad kad je vrhuška pokazala dobru volju, kupila si HNS , duplim pasom (jednim stvarnim kandidatom HDZ-a i jednim umaskiranim u nezavisnoga i kamufliranim nogometašima NK Rijeke) predriblala gradonačelnika hrvatske Bologne, riječkoga Obersnela, kad si je kupila Novi list da sve to ne otkrije i urbi et orbi to i obznanila slikajući HDZ-ovu Predsjednicu s glavnim urednikom modno usklađenim s njom u boju HDZ-a da radi gluposti. Spominje čovjek partizane zajedno s prvim predsjednikom i Titom. Spominje referendum.
Štoviše, isto kao Davor Bernardić, tvrdi kako ne bi bilo današnje Hrvatske bez Brezovice, Tuhobića i svih mjesta na kojima su se u četvrtak 22. lipnja okupljali oni koji tako jako ljute Markićku, Esihicu i bišega ministra kulture da su se raspisali i otvorena pisma razaslali posvud u tuzemstvo i inozemstvo.
Naravno da bi bilo Hrvatske i “bez kvaritelja mladeži”! Samo da je rađena po Hasanbegoviću, po njegovoj mjeri, bila bi mala. Majušna. Više tipa Luksemburga, San Marina, Andore! Taman za njega!
Antifašisti bi u dijasporu! U Južnu Ameriku!”Das Manifest der Kommunistischen Partei” iščitavali bi u kolibama sklepanim po prašumama u Amazoniji sanjajući pritom da su u šumi Brezovica.
Baš si nešto mislim: Tito je imao krasan nadimak za dijasporu tog tipa… Ali što se može, sudbina nije bila te, za njih strašne ’45., naklonjena hasanbegovićima, esihima i inima, pa sad eto turistički priljev iz za njih politički nekorektnih Istre i Primorja i uglavnom u zadnjih dvadeset i pet godina politički korektne Dalmacije s otocima ide u Hrvatsku, a ne u Italiju! Gadno, a?
Znam, nije lako. Teško je izgubiti utakmicu, a kamoli kad ti preci krivih odabira izgube čitavu državu! Cijelu NDH!
Ti se trudiš koliko možeš. Kroz školu, kupljene medije i novinare , kroz kopanje jama u podsljemenskoj zoni, kroz nazivanje ulica i trgova Budakovim i Bobanovim imenima, kroz dodjele priznanja Sedlaru, kroz slanje partizanskog sina Andrije Hebranga da govori nad jamom Jazovka, ma na sve mile i nemile načine. Ne ide, pa ne ide.
Ti antifašisti i komunjare su, brate, k’o korov. K’o ambrozija. Što si više na njih alergičan, oni su sve brojniji, uporniji i rasprostranjeniji. Ostaje ti jedino boriti se njihovim sredstvima.
Rješenje je Das Manifest. Ovaj puta Željke Markić i obiteljaša upućen na sve relevantne adrese u Europi!
Ako Europa ne pomogne obiteljašima i povijesnim revizionistima da uljepšaju sustav svoje suvremene kolonijice, da zajednički iskorijene taj antifašistički, komunistički korov što neprestance ljude podsjeća da je nekad bilo i poslova, i kruha, i stanova, crno se piše društvancu na vlasti, ali i onima koji svojim rukama vlast ucjenjuju. Komunisti naviru.
Markićkin manifest upozorava zato “svijet” da Hrvatskom kruži bauk komunizma. Ona i njezini, sa svih ekrana i privatnih i javnih, vrište na Dan antifašizma o nedopustivosti činjenice da se najljepši trg u Zagrebu zove Titovim imenom i o po njima zamjetnome porastu lijevog, komunističkog ekstremizma u Hrvata!
Nisam mislila da ću to ikada izgovoriti, a kamoli napisati, ali evo: Dabogda Željka Markić bila u pravu! Dabogda joj mira ne dao duh – duh komunizma! Dabogda Milan Bandić od ”ajmo delat” Mileta postao vidoviti Milan!