autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Do istrage vaše ili naše

AUTOR: Robert Bajruši / 25.02.2015.

Tri radna dana. Upravo toliko trebalo je proteći otkako je Kolinda Grabar Kitarović prošlog četvrtka preuzela predsjedničku funkciju do ulaska u potpuno otvoreni sukob s premijerom Zoranom Milanovićem, koji je buknuo takvim intenzitetom da je teško zamisliti mogućnost primirja, nakon što je predsjednica potpuno otvoreno zatražila abdikaciju Milanovića i njegove Vlade.

Prva je, pomalo neočekivano, živce izgubila predsjednica države eksplicitnim zahtjevom da Milanović odstupi, što je politički potpuno neutemeljeno – u hrvatskom političkom sustavu, šef države mora suzbiti ego i ne može poput Mikea Tysona raspaliti svakog s kime se ne slaže

Prijašnjih dana ni premijer nije pokazao koncilijantnost; izbjegao joj je uputiti običnu kurtoaznu čestitku, a u Vladi su uvjeravali kako je pobjeda gospođe Grabar Kitarović de facto neustavna jer nije osvojila natpolovičan broj glasova u drugom izbornom krugu.

U ovakvoj asocijalnoj politici, vrhunski uspjeh je to što su njih dvoje uspjeli nekoliko minuta telefonski razgovarati, a da jedno drugoga ne pošalju u neko mjesto.

Prva je, pomalo neočekivano, živce izgubila predsjednica države eksplicitnim zahtjevom da Milanović odstupi, što je politički potpuno neutemeljeno – u hrvatskom političkom sustavu, šef države mora suzbiti ego i ne može poput Mikea Tysona raspaliti svakog s kime se ne slaže.

Ovo nije sapunica u kojoj se glavni likovi ne podnose, nego odnos dvoje najvažnijih dužnosnika u državi.

Stjepan Mesić nije mogao smisliti Ivu Sanadera, a Ivo Josipović je bio uvjeren kako premijerka Jadranka Kosor loše vodi Vladu, ali nije im padalo na pamet zahtijevati izvanredne izbore, jer ovakvi zahtjevi izazivaju izvanredno stanje u Hrvatskoj i potpunu polarizaciju koja prijeti verbalnim građanskim ratom.

Čak je i umjereni saborski predsjednik Josip Leko zaključio o Kolindinom istupu kako je “Ovaj zahtjev sebičan, treba tražiti konsenzus.”

No, mnogo je izgledniji nastavak kaosa od postizanja barem minimalnog konsenzusa između opozicije i vlasti.

Kako se približavaju izbori, situacija u Hrvatskoj sve više podsjeća na 2001. i splitsku Rivu; s jedne strane Vlada koja ima određene rezultate, ali ih ne zna predstaviti, a s druge, HDZ i napadi na izmišljene jugofile, bivši branitelji i Crkva

Kako se približavaju izbori, situacija u Hrvatskoj sve više podsjeća na 2001. i splitsku Rivu; s jedne strane Vlada koja ima određene rezultate, ali ih ne zna predstaviti, a s druge, HDZ i napadi na izmišljene jugofile, bivši branitelji i Crkva.

Hrvatska je stupila u novo političko razdoblje, u kojem se mogu očekivati redovita prekomjerna granatiranja između Predsjednice i Premijera. I tako će biti barem do izbora, ako ne i duže.

Zamislimo, primjerice, situaciju u kojoj Kukuriku koalicija osvaja najviše mandata i Kolindu kako prima Milanovića, i to još na Pantovčaku.

“Do istrage vaše ili naše”, rekli bi u Srbiji, a može se primijeniti i ovdje.

(Prenosimo s portala Jurtarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Kako vrijeme odmiče tako situacija postaje sve iracionalnija
• Političari, biskupi i HAZU prešućuju val mržnje prema ćirilici
• Izbori će pokazati je li Hrvatima dosadila korupcija
• Odgovor Srbiji? Lakše da smo počistili ispred vlastitog praga
• Tko je u zatvoru zbog korupcije, osim Sanadera?
• Dokad će Vukovar biti talac radikala
• 18.11. treba obilježavati, ali nije dan koji treba praznovati
• HDZ nikada nisu vodili siromasi
• Dokad će stranačke knjižice biti glavni uvjet za položaje?
• Tko se veseli ratu unutar HDZ-a, može očekivati dobru zabavu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OSVRT
Oznake: HDZ, izbori, Kolinda Grabar Kitarović, Milanović, odstupanje, osvrt dana, predsjednica, premjer, Robert Bajruši, SDP, sukob

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.