Dok je obitelj u nevolji, Glas Koncila se bavi ratom spolova

Ovogodišnji Međunarodni dan žena bilježi hrvatsku premijeru: biskup dubrovački i – od nedavno – apostolski koadjutor Riječke nadbiskupije Mate Uzinić obratio se ženama.

Čestitajući im njihov dan, koristio se tom prilikom (samo)kritički osvrnuti na odnos Crkve prema ženama, prema ”ženskom pitanju” i prema gibanjima u ženskim pokretima u povijesti i sadašnjosti, u hrvatskoj i u univerzalnoj Crkvi.

Kritički i s nastojanjem da probudi razumijevanje za tradiciju u Crkvi, koja – što biskup shvaća – ne ide u prilog nekim težnjama žena, te, naposljetku poziva na suradnju i zajednička nastojanja, uz uvjerenje da je i Crkva spremna i voljna učiti i slušati drugu stranu.

Malo je reći da je biskup Uzinić iznenadio iako je i do sada pokazivao ”veliku spremnost” saslušati razne glasove i inicijative. Na Facebooku je dobio brojnu podršku zahvalnih primateljica njegove poruke.

Zahvaljujem, dakle, biskupu Uziniću, što je shvatio da ženski glasovi u Crkvi – ma koliko neki od njih pojedinim muškarcima u Crkvi ”mirišu” na novi ”rat spolova”, na nova poprišta muško-ženskih ”natezanja” oko ravnopravnosti i što bi ona trebala značiti.

Ne mogu shvatiti koju svrhu ima dijalog s osobama koje mentalno žive u davnoj prošlosti i, evidentno, u okruženju u kojem ostaju neokrznute događajima oko sebe

”Rat spolova” je na pomolu Glasa Koncila, otkad je napravio intervju s talijanskom novinarkom i spisateljicom Costanzom Miriano, naslovljen ”Talijanska novinarka Costanza Miriano: Obitelj nije nevolja, nego je u nevolji” (Glasa Koncila od 14. ožujka 2021. godine).

”Obitelj nije nevolja” – ovaj dio rečenice je pomalo zagonetan, ali s nastavkom – ”obitelj je u nevolji” mogla sam se isprve složiti (isprve, jer sam zaključila da talijanska novinarka misli na aktualne probleme, koji su zajednički ne samo Italiji i Hrvatskoj, nego su čak sveeuropski).

Mnoge su skupine u nevoljama, pate pod lockdownom kojem se ne nazire kraj. Obitelj je u nevolji, zato što svi njezini članovi, pate zbog ograničenja. Djeci je uskraćeno sve što je prijeko potrebno za njihov svestrani i zdrav razvitak – prijatelji, društvo, zajedničke igre, sport…

To se isto tako može reći i za mlade: nemaju mjesta gdje se mogu družiti bez roditelja (i njihove kontrole), ne mogu stjecati prva iskustva zaljubljenosti, nema zabave, nema zajedništva, a o tome da im nedostaju obrazovanje, stjecanje kvalifikacija i perspektive za rad i osnivanje obitelji ne treba posebno ni spominjati.

Starije osobe mogu itekako jadikovati zbog toga što im nedostaju socijalni kontakti. Njihova dugotrajna izolacija, bilo u njihovim stanovima ili u domovima nalik je ”socijalnoj smrti” i odražava se u ubrzanom psihofizičkom propadanju.

Materijalna egzistencija obitelji je na kušnji – pojedini članovi ili nemaju posla, ili strepe zbog izglednog gubitka radnog mjesta.

On, bolje ”one”, koji/koje rade – u 80 posto europskih kućanstava su to žene – brinu još za kućanstvo, djecu i njegu starijih osoba, bolesnika, osoba s posebnim potrebama. Bez skrbi obitelji za te kategorije društva socijalni sustav bi se već odavno urušio.

No unatoč tomu ”reprodukcijskom radu” nedostaje ugled, uvažavanje i primjereno plaćanje. Da bi mogle njegovati osobe s posebnim potrebama, zaposlene žene napuštaju svoja radna mjesta ili skraćuju radno vrijeme, prelaze na pola radnih sati. One se ne odriču samo dijela svoje plaće, nego i dijela svoje kasnije mirovine, a tako ugrožavaju svoju vlastitu socijalnu sigurnost.

Nije Hrvatska posve crna mrlja što se tiče skrbi za obitelji i za posebne zadatke što ih obitelji moraju obavljati pod uvjetima lockdowna (ali i do sada i odvajkada).

Malo je reći da je biskup Uzinić iznenadio iako je i do sada pokazivao ”veliku spremnost” saslušati razne glasove i inicijative. Na Facebooku je dobio brojnu podršku zahvalnih primateljica njegove poruke

Diljem Europe se upravo Međunarodni dan žena obilježava tužaljkama, obećanjima ili uvjeravanjima ”da se mora nešto učiniti”. Svijest da su promjene nužne je više ili manje razvijena i senzibilizirana u društvu.

Međutim, pročitavši ne samo glavne teze intervjua, nego i na talijanskim stranicama o spomenutoj novinarki i spisateljici, i o njezinim knjigama morala sam ustanoviti da Costanza Miriano pod ”nevoljama” podrazumijeva nešto sasvim drugo, i da razmišlja na sasvim drugoj razini – ahistorijski i moralistički.

Naslovi njezinih knjiga – svi su vezani uz brak, obitelj, odnose među spolovima, a ”mirišu” više na ironiju, na satiru, na šaljive pouke – ako ih ne shvaćamo kao čisti anakronizam. Primjerice, ”Udaj se i budi podložna” / Sposati e sii sottomessa), a naslov Obbedire è meglio (”Bolje je poslušati”, 2014.) ostavlja me u dvoumici, misli li autorica to ozbiljno ili se zafrkava. Mogli cattoliche tradizionali, mogao bi biti odgovor.

Iz spisateljičinih aktivnosti kao novinarke na kanalu Tg3 i Rai Vaticano, kao i iz njezine suradnje u crkvenim listovima, npr. Verita, vidim da je Costanza Miriano u nekom drugom filmu.

Očekivala sam analizu realnih čimbenika zbog kojih su obitelji u krizi: ne (samo) zato što žene ratuju (valjda za svoja prava) i pobjeđuju (?), da bi ustanovile kako svejedno nisu sretne. Ako to žene zaista čine, onda su to jadikovke na visokom nivou, zbog ”nevolja” kakve bi žene rado imale umjesto sasvim realnih, s kojima se moraju hvatati ukoštac.

Rat spolova odzvanja kao iz nekog drugog, davno prošloga vremena, kad su se žene borile za svoja prava – ne sve, nego samo one koje nisu imale brige down to earth.

Danas, kao i već više od sto godina, žene ”ratuju”, ne za suprugovu ljubav, nego za društvenu jednakost i ravnopravnost. To su dvije sasvim različite stvari. Ljubiti mogu i kad nisu primjereno plaćene, ali premala plaća koja obiteljima ne omogućava dostojanstven život, ubrzo potkopava i ljubav.

Ljubav je u redu, ali ona ne dovodi do toga da se premoste nejednake plaće i mogućnosti. Od ljubavi ne možete plaćati ni stanarinu, niti nahraniti gladna usta. Treba stvoriti stvarne, opipljive preduvjete za to.

Toliko ”iznad stvarnosti” ne može biti ni Glas Koncila. Želite li pomoći obitelji u nevolji, onda ih podržavajte u opravdanim zahtjevima, koji nisu ”rat spolova”.

Korona nameće obiteljima velike financijske probleme, brige za egzistenciju i za kruh svagdašnji. Nemalen broj obitelji primoran je trošiti svoje rezerve i ušteđevine, ako ih uopće ima.

”Rat spolova”, želimo li se već služiti tom (ne odveć primjerenom) metaforom, bio je itekako nužan, jer inače ne bi ni Costanza bila novinarka niti bi mogla objavljivati knjige. Nikad nije ništa postignuto bez pritiska i inzistiranja

”Rat spolova”, želimo li se već služiti tom (ne odveć primjerenom) metaforom, bio je itekako nužan, jer inače ne bi ni Costanza bila novinarka niti bi mogla objavljivati knjige. Nikad nije ništa postignuto bez pritiska i inzistiranja.

Jesu li žene sretne pri tome ili ne, manje je važno. Pritisak troši živce. Iako je partnerstvo između muškaraca i žena na putu, protuudaraca će uvijek biti, ali stvari se ipak kreću.

U sadašnjim uvjetima država i društvo moraju također učiniti nešto, a ne svaljivati svu odgovornost na supružnike.

Ne mogu shvatiti koju svrhu ima dijalog s osobama koje mentalno žive u davnoj prošlosti i, evidentno, u okruženju u kojem ostaju neokrznute događajima oko sebe.

No tipično je za katolicizam katoličkih institucija (u Hrvatskoj naročito, ali i u drugim zemljama) da sluša samo svoje istomišljenike.

Biskup Uzinić je očito velika iznimka, koji zna i postupa po imperativu da Crkva treba biti otvorena i pluralistička, da mora slušati prije nego što se krene u podučavanje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora