”Domovina u venama”, a volovi na ražnju i oko ražnja

Zagrebačka Dubrava. Zastave. Vol pečeni. Živa glazba i političari koji i izvan fakulteta i sveučilišta vole biti predstavljani s onim dr. sc. ispred imena. Dr. Škoro. Sve je nekako podsjećalo na rane devedesete. Ressentiment prema vremenima u kojima ga nije bilo u zemlji, a u kojima se jedan drugi doktor uz zastave, šahovnice i domoljubnu dernjavu penjao na politički tron usta punih naroda.

Pogađate, još jednim seoskim vašarom i nacionalističkim dernekom prvo na Markovu trgu pred predaju, a potom i u ”mitskoj Dubravi”, odakle je kretao i Tuđman, zborno su naricali ”Sude mi” (ono kad se tridesetak godina po svim osnovama privilegirani žele prikazati političkim žrtvama), a onda su za one, za koje očekuju da će im zbog roštilja, ćevapa i vašarske glazbe dati koji glas više, do kostiju ogulili – kao da je Škori, nedajbože, ćaća onaj babo iz pjesme ”Otac i sin” Đure Jakšića – jednog pozamašnoga vola.

O.K., O.K. nemojte me sad hvatati za svaku riječ uklopilo mi se zbog vašara znam da stih ide:

Ah, babo, – babo, – kupi mi, – babo…
Pečenja kupi jarećeg!

Sad se i babo češka po glavi,
Gledajuć dugo sinčića svog
– E, ja sam vol’o sablje i koplja
A sin mi jarca pečenog!

E i doktor, general koji je kretao ranih devedesetih iz Dubrave više je volio ratove, ”sablje i koplja”. No njegova replika tridesetak godina kasnije više je za meraka.

Pjesme, koncerte u Vukovaru za Dan državnosti, da onako ljudski proslavi prelazak Penave iz istog u isto…, i šarenilo vašara da stanovnike tog naselja vrati u predzagrebačka djetinjstva i mladosti po raznoraznim hrvatskim provincijama kad su sajmeni dani, janjci, jarci i volovi bili za njih centralni događaji u mjestima njihovih roditelja i baka.

Pogađate, još jednim seoskim vašarom i nacionalističkim dernekom, prvo na Markovu trgu pred predaju, a potom i u ”mitskoj Dubravi”, odakle je kretao i Tuđman, zborno su naricali ”Sude mi” (ono kad se tridesetak godina po svim osnovama privilegirani žele prikazati političkim žrtvama), a onda su za one, za koje očekuju da će im zbog roštilja, ćevapa i vašarske glazbe dati koji glas više, do kostiju ogulili – kao da je Škori, nedajbože, ćaća onaj babo iz pjesme ”Otac i sin” Đure Jakšića – jednog pozamašnoga vola

Škoro, otkako je doktor nauka, narodno veselje sa zastavama, tugaljivim pjesmuljcima o hrvatskoj žrtvi što se lakše podnosi uz pivušu, gemište i pečenje naziva ”indeksom sreće” jednoga naroda.

Odnedavno u svojim redovima uz sestru (Tuđman je preferirao vlastitu djecu, ali bitno je njegovati nepotizam u raznim oblicima), ima i doktoricu nauka za to područje…

Osvoji li vlast bit će znanstveno utemeljene sreće – na vreće!

Ono što je protekli vikend mogao, ako je htio uočiti svatko od nas potencijalnih birača 5. srpnja, jest to kako je Andrej Plenković vrlo spretno kod Aleksandra Stankovića izbjegavao konkretno izreći s kime od konkurenata na parlamentarnim izborima ni pod koju cijenu neće ići u postizbornu koaliciju i sastavljanje Vlade.

Na svako takvo pitanje odgovarao je što je moguće općenitije ili čak nešto potpunoma drugo od onog što ga se pita, dok mu je na licu svo vrijeme titrao ironični smiješak…

Ne zalijeću se ni njegove iskusne uzdanice, svi su fini, pristojni, odmjereni, čak i blago osuđuju gnjusne šovinističke transparente, ksenofobne parole i odvratne crteže obješenih Srba po nemušto nacrtanim vrbama. Zazivaju stroge kazne za počinitelje.

Isti, a potpuno neki drugi ljudi s porukama kakve nismo imali prilike čuti kad su vrli sinovi njihovih saborskih zastupnika Đakića i Culeja koju godinu unazad zaštićeni moćnim očevima, saborskim zastupnicima i provjerenim hadezeovskim kadrovima lupetali šovinističke gluposti po društvenim mrežama.

Sve neki fini, uljuđeni konzervativci kojima je eto, nakon toliko godina hrvatske samostalnosti i suverenosti, kristalno jasno kako je Hrvatska domovina građana drugih nacionalnosti, koje valja štititi od ekstremista. Još da Beroša nauče da homofobiju prepusti Raspudiću i Škorinima, bili bi skoro pa savršeni.

Ono što stvarno misle i što se svih ovih godina nisu ustručavali javno i bučno izreći i kad su razbijane ćirilične ploče u Vukovaru, i kad je seljena ploča s ustaškim pozdravom iz Jasenovca i svaki, baš svaki put kad bi Milorad Pupovac na savršenom hrvatskome, kakav oni nikad neće govoriti, progovorio za saborskom govornicom o zakinutim pravima svojih sunarodnjaka, prepustili su velikodušno svojoj kvazikonkurenciji.

Zastave, pečeni volovi, provincijski doktori, culeji, penave, hasanbegovići… sve će to dopuzati kući sredinom srpnja, a narod Dubrave i inih dubrava i nadalje činiti sretnim s ponešto roštilja, zastava i tugaljivih domoljubnih pjesama o nevino osuđenima. Zna se uostalom što je za bogove, a što za volove – i one oko ražnja

Svom dojučerašnjemu članu, a sada kobajagi konkurentu s desna, koji je u ”svoj pokret” pokupio sve one koje je u prošlom sazivu upravo HDZ doveo u saborske kupe. Neprestance, od HDZ-a odmetnuti Škoro, baš kao Tuđman devedesetih, papagajski ponavlja kako su oni široki pokret, a ne stranka. Pokret koji će, kaže, zaustaviti duopol SDP-a i HDZ-a.

Taj politički diletant, Tuđmanov konzul kojemu je na užas mnogih uz pokojnoga predsjednika i Orban politički uzor, od izgubljenih predsjedničkih izbora tvrdi kako zna čime će ”usrećiti narod”. Zasad samo vidimo kako od duopola kani načiniti jedan pol – postizbornu koaliciju s Plenkovićem (zna već i poziciju za aktualnoga premijera poliglota).

Ovaj ljubitelj zastava i volova iz devedesetih, kojem je ”domovina u venama” otkrio je nervoznome Bagi kako se ne odriče tako lako svojih, onih kojima je još pred četiri godine zdušno dao glas i povjerenje da upravljaju našim životima…

Razumljivo je to. Bez njih ne bi za njega bilo ni konzulskoga mjesta u Mađarskoj, ni ”Orfeja”, ni ”Croatia Recordsa”, ni povlaštenih pozicija u emisijama odličnih termina…

Sve se plaća, sve se vraća kada dođe čas

Zastave, pečeni volovi, provincijski doktori, culeji, penave, hasanbegovići, sve će to po svoj prilici dopuzati kući sredinom srpnja, a narod Dubrave i inih dubrava i nadalje će ovi s desna činiti sretnima s ponešto roštilja, zastava i tugaljivih domoljubnih pjesama o nevino suđenima…

Zna se uostalom što je za bogove, a što za volove – i one oko ražnja!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora