Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o teškom odnosu s ocem

Drago Pilsel, ”Povratak Adolfa Pilsela”, VBZ, Zagreb, 11/2018.

Ne tako davno pisao sam o odličnom dokumentarističkom romanu “Nestanak Josefa Mengelea” koji je napisao francuski književnik i novinar Olivier Guez, a objavila MeandarMedija. Riječ je o trilerskom i iznimno intrigantnom štivu koje i u literarnom smislu drži vodu, a pripovijeda o Mengeleovom dugogodišnjem uspješnom skrivanju po bespućima južnoameričkih demokracija, usput otvoreno progovarajući i o (ne)uspjehu denacifikacije u Njemačkoj koja je očito provedena s figom u džepu.

Hrvatska javnost svakako bi trebala saznati da je krajem prošle godine VBZ objavio domaći dokumentaristički roman “Povratak Adofla Pilsela” čiji je autor publicist i teolog Drago Pilsel.

Riječ je o nastavku Pilselove autobiografske knjige “Argentinski roman”, s time što se u svojoj drugoj knjizi autor bavi likom svog kontroverznog oca Adolfa.

Baš kao i kolega mu Guez, i ovdje Pilsel otvoreno i beskompromisno raskrinkava bolni neuspjeh deustašizacije u Hrvatskoj koristeći pri tome nesporne i nedvosmislene činjenice i to ne samo biografiju vlastitog oca, nego primjerice i recentni govor koji je na svom državnom posjetu Argentini u proljeće 1918. godine slušala aktualna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović

Baš kao i kolega mu Guez, i ovdje Pilsel otvoreno i beskompromisno raskrinkava bolni neuspjeh deustašizacije u Hrvatskoj koristeći pri tome nesporne i nedvosmislene činjenice i to ne samo biografiju vlastitog oca, nego primjerice i recentni govor koji je na svom državnom posjetu Argentini u proljeće 2018. godine slušala aktualna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

No, vratimo se Pilselovu ocu Adolfu, rođenom 1936. godine u Uroševcu u mješovitom njemačko-hrvatskom braku. Čovjeku koji je imao burni život, sasvim u skladu sa burnim 20. stoljećem. Čovjeku koji je preživio Drugi svjetski rat u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji i čija je majka u austrijskom Judenburgu pružila krov nad glavom poglavniku Anti Paveliću koji je nakon četiri godine nacističkog vazalstva otajstveno otkrio čari zapadne demokracije te je napustio i vojsku i voljenu domovinu i trobojnicu sa prvim bijelim poljem tražeći put prema spasenju tijela i duše.

Adolf Pilsel potom napušta Europu i odlazi s obitelji u Argentinu, pa u Paragvaj. U Južnoj Americi koja je prepuna Hitlerovih junoša Adolf Pilsel živi svoj vatreni antikomunizam i postaje Pavelićev tjelohranitelj kojega čuva čak i nakon fatalnog atentata i to, apsurdno, u vremenu kada je bivši poglavnik već napustio Argentinu i otputovao u Madrid.

Kada je Drago Pilsel imao samo deset godina, otac Adolf napušta obitelj (u kojoj su bili i majka te sestra i mlađi brat) i odlazi u Paragvaj, jer su mu građevinski poslovi u Patagoniji propali. U Paragvaju Adolf živi s brojnim ženama, da bi u osamdeset i prvoj godini života, bolestan i nemoćan došao sinu u Zagreb, na svojevrsni preodgoj ili susret s vlastitom savješću.

Nepokolebljivog ustašu i protivnika komunista sin vodi u Jasenovac, ali i na Elafite gdje je početkom Domovinskog rata poginuo mlađi sin Adolfa Pilsela Branko. Ipak, pomirenje oca i sina ali i oca sa vlastitom biografijom i zabludama ne ide lako.

Adolf Pilsel sluša Radio Međugorje i ne osjeća se dobro u Hrvatskoj, ne želi se liječiti na što ima pravo kao otac poginulog branitelja. Iako dobiva hrvatske dokumente (jer u Zagreb dolazi kao potpuno apatrid) i iako vrlo emotivno proživljava posjet trgu sv. Marka i grobu Ante Starčevića, Adolf Pilsel se vraća u Paragvaj, teško bolestan i krajnje siromašan.

Nepokolebljivog ustašu i protivnika komunista sin vodi u Jasenovac, ali i na Elafite gdje je početkom Domovinskog rata poginuo mlađi sin Adolfa Pilsela Branko. Ipak, pomirenje oca i sina ali i oca sa vlastitom biografijom i zabludama ne ide lako

Ipak, dočekao je objavu sinovljeve knjige o sebi, ali da li ju je pročitao i što misli o njoj, nikada nećemo saznati jer je umro 17. veljače ove godine u mjesnoj bolnici u San Ignaciju u Paragvaju, pokrajina Misiones.

S time je zatvoren jedan život koji je objavom Pilselove knjige postao maksimalno javan, što nikako ne znači i dokučiv.

Ima puno pitanja o očevu životu na koja Drago Pilsel nije našao i nikada niti neće naći odgovor.

Jedno od tih je da li je doista Adolf Pilsel u svom ne tako kratkom izbjegličkom životu ubio čovjeka i to ne jednog nego više njih. Ili da li je doista bio iskren kada je rekao da nije znao za logor u Jasenovcu ili za susrete Pavelića i Hitlera.

Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o svom vrlo često mučnom odnosu sa ocem koji ga je ostavio dva puta. Prvo kao dječaka, a onda i kao angažiranog i zrelog hrvatskog publicista koji je ocu htio pružiti topli dom, medicinsku pomoć i utjehu.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
    •  Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
    •  Mesić: Ako ti je otac bio ustaša, ne moraš biti i ti
    •  Što Daša Drndić znači današnjoj Hrvatskoj?
    •  O ljudima koji, renovirajući stanove, renoviraju i svoje živote
    •  Bez kupovanja knjiga nema izdavaštva, literature ni jezika
    •  Hrabro žigosanje gospodara rata i ratnih profitera
    •  Lika s puno topline i zaigranosti, bez naknadne pameti i dociranja
    •  Roman koji se žestoko hvata ukoštac s hrvatskim nazadnjaštvom
    •  Černobilski užas nad užasima

> Svi tekstovi ovog autora