autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Hrabro žigosanje gospodara rata i ratnih profitera

AUTOR: Denis Derk / 26.06.2017.

Željko Ivanković, Rat i sjećanje, Ex libris, Rijeka, 2017.

Plodni sarajevski pisac Željko Ivanković, rođen u Varešu 1954. godine, prošle je godine dovršio roman ”Rat i sjećanje“, objavio ga u biblioteci svojih Izabranih djela kod riječkog Ex librisa te tim opsežnim romanom lani dobio nagradu ”Ksaver Šandor Gjalski“.

Riječ je o nagradi kojom Društvo hrvatskih književnika i grad Zabok počaste najbolje prozno književno djelo objavljeno u recentnoj godini u Hrvatskoj.

Zahvaljujući ”Gjalskom“, roman ”Rat i sjećanje“ otkupilo je i Ministarstvo kulture, a riječki Ex libris je početkom ove godine tiskao i drugo izdanje knjige koja je dobila povoljnu kritičku recepciju, ali još nije prepoznata na način koji zaslužuje.

Jer, riječ je doista o iznimnom romanu koji vješto balansira na rubu između ratnog i ljubavnog romana baveći se na potpuno novi način temom koja je već naširoko opjevana u regionalnoj književnosti, dakle ratom u Bosni i Hercegovini, a napose opsadom Sarajeva, ali i poviješću grada Vareša u kojem je Ivanković i rođen i kojim je očito opsjednut.

Pritom, pisac izbjegava (anti)ratnu patetiku kao opće mjesto humanističkih i nadnacionalnih literarnih opservacija o eksjugoslavenskom ratu, kao što se i distancira od uobičajenih predodžbi o romanu koji se bavi zakučastim intimnostima između jednog oženjenog muškarca i više što oženjenih, a što neoženjenih žena.

Pisac izbjegava (anti)ratnu patetiku kao opće mjesto humanističkih i nadnacionalnih literarnih opservacija o eksjugoslavenskom ratu, kao što se i distancira od uobičajenih predodžbi o romanu koji se bavi zakučastim intimnostima između jednog oženjenog muškarca i više što oženjenih, a što neoženjenih žena

Ivanković je i u prethodnim svojim proznim djelima dokazao da zna pisati o muško-ženskim odnosima, dajući tom pisanju i neskrivenu erotsku dimenziju, u čemu su pisci s ovih prostora uglavnom nemušti i nespretni. Ivanković nije od tih.

No, u ”Ratu i sjećanju“ otišao je korak dalje pa je glavnog lika Borisa, Varešaka i katolika, ali i pisca, štoviše pjesnika koji na početku rata ima ženu, kćer i trajnu ljubavnicu, pretvorio u ljubimca uglavnom mlađih, atraktivnih žena, muškarca koji bez grižnje savjesti šeta iz kreveta u krevet, od ljubavnice do ljubavnice, granatama i opasnostima usprkos.

Boris za vrijeme opsade Sarajeva, koja je toliko dobro organizirana da ne uspije otići ni majci na sprovod, ali i da tek uz krajnje napore saznaje tko mu je i zašto usred Sarajeva priveo rođenu sestru, s više ili manje uspjeha obavlja važnu dužnost kao šef bosanskohercegovačke državne novinske agencije, da bi potom i lakonski saznao da mu je supruga trudna, te u jeku ratnog kaosa dobiva i drugu kćer.

Paralelno uz Borisove ljubavne avanture, pisac nas minuciozno upoznaje s njegovim roditeljima i obiteljskom razgranatom vareškom anamnezom, a onda i s ratnom stvarnošću, bez uljepšavanja, bez nacionalne mitologije, polemički otvoreno, bez svrstavanja na bilo čiju stranu.

U Ivankovićevu romanu šeću brojni stvarni likovi, žigošu se pravi gospodari bosanskohercegovačkog rata i autentični ratni profiteri, nije to nekakav izglancani roman s ključem i s naknadnom pameti koji želi pomiriti nepomirljivo.

Roman ”Rat i sjećanje“ je i kronika slikovitog Vareša koji ima itekako zanimljivu povijest i neke zaboravljene stare, na mahove čak i kronike predfranjevačke Bosne.

Plod svega toga je pitak i britak roman koji može biti zanimljiv i ljudima koji o Bosni i nedavnom ratu u Bosni, ali i bosanskoj povijesti pojma nemaju. Roman u kojem rat nije pojeo emocije, kao što ni emocije nisu razvodnile istinu. Ili njezinu jednu, ali itekako moguću verziju

Ali to je i roman o prirodi ljudskih konflikata koji su se poput krpelja urezali u bosansko višenacionalno i višekonfesionalno tkivo trujući čak i nezaražene dijelove tog kompleksnog organizma.

Jasno je da je Ivanković u ovaj roman utkao mnoga svoja sjećanja i iskušenja. Da nije podilazio nikome, osim sebi, ali i da se pitao koliko otvoren i bespoštedno iskren prema svojim najbližima i prema svojem zavičaju i identitetu smije biti pisac koji je naumio iza sebe ostaviti i knjigu kroniku koja će ga nadživjeti na duge staze.

Stoga je roman lucidno usmjeravao prema univerzalnosti ljudske prirode, baveći se i zloćom i dobrotom, a nije se bavio sitnim osvetama i ograničenim vidicima spremnim za trule kompromise.

Plod svega toga je pitak i britak roman koji može biti zanimljiv i ljudima koji o Bosni i nedavnom ratu u Bosni, ali i bosanskoj povijesti pojma nemaju. Roman u kojem rat nije pojeo emocije, kao što ni emocije nisu razvodnile istinu. Ili njezinu jednu, ali itekako moguću verziju.

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
• Drago Pilsel piše brutalno jednostavno o teškom odnosu s ocem
• Vladimir Pavlinić: ''Živim u emigraciji. Opet kao neprijatelj''
• Mesić: Ako ti je otac bio ustaša, ne moraš biti i ti
• Što Daša Drndić znači današnjoj Hrvatskoj?
• O ljudima koji, renovirajući stanove, renoviraju i svoje živote
• Bez kupovanja knjiga nema izdavaštva, literature ni jezika
• Lika s puno topline i zaigranosti, bez naknadne pameti i dociranja
• Roman koji se žestoko hvata ukoštac s hrvatskim nazadnjaštvom
• Černobilski užas nad užasima

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OBAVEZNA LEKTIRA
Oznake: Denis Derk, Ex libris, Ksaver Šandor Gjalski, Rat i sjećanje, roman, Vareš, Zabok, Željko Ivanković

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".