Drama na Iblerovom trgu i na Opatovini: očaj malih ljudi

Strah od bankrota imućne čini sve bezobzirnijima prema manje bogatim suinvestitorima i sugrađanima. Nasilni su vlasnici nekad najpoznatijih shopping centara slično kao i vlasnici zgrada u središtu grada prema manjim suvlasnicima (”Velike ribe gutaju manje”).

Bogatiji nastoje opstati upropaštavanjem manje bogatih, da se i ne govori o gaženju osiromašenih sugrađana.

Nema pritom nikakve veze nacionalna, plemenska, vjerska i ostale srodne pripadnosti.

Primjerice, popnete li se na prvi kat jednog od dva prva shopping centra u središtu Zagreba na Iblerovom trgu, uočit ćete da posluju samo dva manja poslovna prostora, a više od 80 posto prostora na toj etaži zjapi prazno.

Doznao sam da su dvojica ”posljednjih” vlasnici prostora ”jedan na jedan” i da su obojica bili gastarbeiteri koji su uplatili ”za stare dane” manje kvadrature poslovnih prostora ”na neviđeno”, još prije početka izgradnje te zgrade.

Sve češće danima ne rade pokretne stepenice i postaje očito da većinski vlasnik nastoji što više obezvrijediti poslovanje i poslovne prostore manjih suvlasnika.

Dva manja suvlasnika ne daju se iseliti iz prostora na prvom katu (možda i zbog toga što im, kako kažu, većinski vlasnik za iseljenje nudi oko 25 posto cijene koju su za istu kvadraturu poslovnog prostora uplatili ”na neviđeno” još prije izgradnje shopping centra na Iblerovom trgu kao suinvestitori)

Konjunktura poslovnih prostora u Zagrebu se mijenja, raste ponuda i smanjuje se potražnja.

Od bankrota većinski vlasnici bivšeg (?) shopping centra na Iblerovom trgu pokušavaju uteći makeoverom (prenamjenom objekta iz ”malog gradskog trgovačko-poslovnog centra u business centar”, (ne razumijem razliku između shopping centra i business centra).

Ali dva manja suvlasnika ne daju se iseliti iz prostora na prvom katu (možda i zbog toga što im, kako kažu, većinski vlasnik za iseljenje nudi oko 25 posto cijene koju su za istu kvadraturu uplatili ”na neviđeno” još prije izgradnje shopping centra kao suinvestitori.

Tako se većinski vlasnik, koji se i sam ”vratio iz Kanade” da započne ”bussiness u starome kraju”, odnosi prema gastarbeiterima – sugrađanima bliske nacionalne, plemenske, vjerske i ostale srodne pripadnosti koji smetaju planiranom makeoveru.

***

Slično kao u poslovnim odnose se veliki suvlasnici prema malima i u stambenim zgradama u središtu Zagreba (ulica Opatovina). O tome je čitateljica (podaci poznati redakciji) napisala:

”Gospodinu Grčaru i Autografu, s povjerenjem!

Ovim pismom bih Vas molila da mi odgovorite: Ima li mali hrvatski čovjek, socijalno hendikepiran, ikakvo pravo glasa nad ‘ljepotom’ ZGRADA i samovoljom TAJKUNA, kojima pogoduje hrvatski zakon?!?

Većinski suvlasnik zgrade je postao čovjek koji je nedavno kupio 2 stana u toj zgradi i time stekao nadmoćnu prednost u kvadratima. Stanove je, prema njegovom objašnjenju, kupio kako bi ih iznajmljivao turistima

Kako ne bih krala Vaše vrijeme, nastojat ću biti kratka. Suvlasnik sam u zgradi u Zagrebu, općina Centar, gdje su 3 suvlasnika. Jedino sam ja zaista fizički nastanjena na toj adresi. Moj udio je stančić od 17, 70 m2. Prijavljena sam na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i čekam uvjete za mirovinu (koja će biti minimalna). Bez ikakvih sam redovitih primanja.

Dosadašnja cijena pričuve je za mene iznosila između 100-120 kn, tj. 1,53 po kvadratu.

Većinski suvlasnik zgrade je postao čovjek koji je nedavno kupio 2 stana u zgradi i time stekao nadmoćnu prednost u kvadratima. Stanove je, prema njegovom objašnjenju, kupio kako bi ih iznajmljivao turistima.

Sama ta činjenica većinskog vlasništva, prema tumačenju hrvatskog zakona (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN, 1996, zadnja promjena 152/14), dala mu je pravo da digne enormne kredite i, osim svojih stanova, renovira zgradu, odnosno i neke zajedničke dijelove kako i koliko on želi bez pitanja ili suglasnosti sustanara, a pogotovo ne uzimajući u obzir financijske mogućnosti sustanara. Npr. krov je renovirao samo nad svojim stanovima, a planira renovirati i pročelje. Ti zajednički dijelovi se izravno tiču njegovih stanova.

Pojedinačne radove, kao što je ugradnja vodomjera, pokušava nam dodatno izravno naplatiti (iako to ide iz pričuve). U mom slučaju je tražio 5.000 kn. Kredite uredno dobiva od banke i GSKG-a.

Većinski vlasnički udio je čovjeka pretvorio u apsolutnog šerifa, čije radnje amenuje hrvatski zakon, a on više ni za što ne mora tražiti suglasnost ostala 2 stanara niti im mora predočiti što i kako i po kojoj cijeni se obavljaju radovi!! Čak sam čula da može izvršiti i etažiranje sam na svoju ruku, nas ne pitajući!?

Bez ikakvog pitanja, a sa zakonskim opravdanjem većinski suvlasnik digao je kredit od 300.000 kuna i time samovoljno, uz suglasnost GSKG poduzeća, tj. Holdinga, nama ostalima digao pričuvu od 1,53 kn po kvadratu na 22 kune po kvadratu, što u mom slučaju od prijašnjih stotinjak kuna pričuvu povećava na petstotinjak, tj. na 534 kn mjesečno (kao za stan od sedamdesetak kvadrata).

”Jedino sam ja zaista fizički nastanjena na toj adresi. Moj udio je stančić od 17, 70 m2. Prijavljena sam na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i čekam uvjete za mirovinu (koja će biti minimalna). Bez ikakvih sam redovitih primanja”

Obišla sam pravne službe, Holding u Savskoj (gđa. Jerman, pravnica) GSKG u Nazorovoj 8, gdje mi je rečeno da većinski suvlasnik može dignuti još kredita i dodatno povisiti pričuvu (kaže gdin. Naletilić iz Nazorove). Zakon ne predviđa limit. A saznala sam da će dobiti i neko sufinanciranje iz EU fondova. O čemu mi s manjom kvadraturom, naravno, ne moramo biti ni obaviješteni.

U tom svom hodočašću po uredima saznala sam i da je nekim službenicima (tzv. upraviteljici zgrade, gđi Pavlinović), koji se brinu o zgradama, a ne ljudima, ‘veliko zadovoljstvo’, prema njenim vlastitim riječima, što će naša zgrada u centru imati lijepo pročelje! Što da kažem, drago je i meni, ali ne pod ovim uvjetima ‘prinošenja ljudske žrtve’!!

Sigurna sam da meni osobno nijedna banka, na moja ‘neprimanja’ ne bi odobrila nikakav kredit. Zanima me kako netko drugi, s kim ja nemam nikakve veze, može u moje ime i meni na teret dizati nelimitirani kredit na 10 godina? 

Većinski suvlasnik mi je nudio: u prvoj fazi – da otkupi moj stančić po minimalnoj cijeni; u drugoj fazi – da na njega besplatno prepišem svojih 2-3 kvadrata podruma; u trećoj fazi – pričuvu koja raste u nedogled.

O četvrtoj fazi ne želim razmišljati jer je i Vama i meni jasno da je to faza kad će me na ‘zakonski način’ istjerati iz moga stana, jer neću više moći plaćati njegov kredit, pa će mi, naravno, stići ovrha.

Ovim pismom bih Vas molila da mi odgovorite:

Većinski suvlasnik digao je kredit od 300.000 kuna i time uz suglasnost GSKG poduzeća, tj. Holdinga, nama ostalima digao pričuvu od 1,53 kn po kvadratu na 22 kune po kvadratu, što u mom slučaju od prijašnjih stotinjak kuna pričuvu povećava na 534 kn mjesečno

Ima li mali hrvatski čovjek, socijalno hendikepiran, ikakvo pravo glasa nad ‘ljepotom’ ZGRADA i samovoljom TAJKUNA, kojima pogoduje hrvatski zakon?!? Može li se što učiniti po tom pitanju, npr. uzeti u obzir platežnu moć otplatitelja kredita, limitirati dizanje pričuve, omogućiti sustanarima da i oni nešto odlučuju u svoje ime?

S velikom nadom u Vašu što žurniju pomoć (jer računi već stižu)” naglasila je čitateljica u pismu.

Gospođo, moj odgovor je da živite u sociopatološkoj Republici Hrvatskoj. Većinski suvlasnici mogu što hoće, ponuditi vam da za, primjerice, 25 posto cijene otkupe vaš ”stančić”, a ako ne pristanete, odvesti vas u položaj ”blokiranih” (čitaj: u položaj sugrađana kojima je njihova temeljna ljudska prava formalno oduzela Republika Hrvatska).

Kao i u prvom slučaju i u ovome sam dužan kazati:

Ni vi, a ni ja kao ni Autograf.hr pritom ne možemo pomoći sve dok hrvatski građani na izborima glasaju ”uvijek za iste nadajući se stalno drugačijim rezultatima”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora