Druže Tomac, mi ti se smijemo…

Devet stoljeća nakon što je papa Urban II. pozvao na sveti rat protiv muslimana u Svetoj zemlji, pojavio se i velikan naše epohe koji bi krenuo u rat protiv, citiram, ”nevjernika, komunista i lažnih antifašista”.

Ovaj put poziv ne šalje papa – uza sve moje zajedljive primjedbe crkvenim poglavarima, pape su već stoljećima prestale pozivati na ratove. Riječ je o negdašnjem nevjerniku, komunistu i antifašistu drugu Zdravku Tomcu, čovjeku koji je nakon dobivanja šup-karte iz Račanovog SDP-a postao vjernik, antikomunist i pravi antifašist, gospodin Tomac.

Znam da vas od njega ništa više ne može čuditi. Čovjek kojemu svojedobno nisu smetali ni komunizam ni Jugoslavija – čak se za ovo drugo zalagao i na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj – očito nema problema ni s ovakvom Hrvatskom u kojoj se mi nalazimo.

Ja, recimo, sebe zamišljam u (ne)prilici da me neki kršćanin pokušava obratiti. Znam kako to inače ide – napokon, jednom sam se i osobno obratio, pa onda obraćao druge. Uglavnom, pričao bi mi o tome kako sam sada u lošem duhovnom stanju, kako sam u mraku i neznanju i kako mi je potrebna božanska svjetlost i potpuna promjena. A ja bih ga, naravno, pitao kako ću izgledati ako bih se odlučio na takav radikalan korak obraćenja

Dok nam se trese ekonomija zbog jednog stanovitog ”poslovnog čovjeka” s trenutačnom adresom u Londonu – a koji se hvali time što je konzervativni kršćanin – Tomac glavne krivce pronalazi u nevjernicima, komunistima i lažnim antifašistima.

Ne znam – a i ne zanima me – misli li pritom Tomac da je to troje isto; ja sam već navikao da završim u istoj vreći sa Staljinom, Mao Ce Tungom. I Titom. Ono, toliko provodim vremena s njima da smo se već gotovo pa združili.

Ne baš toliko združili da bih onom trećem pjevao ”Druže Tito, mi ti se kunemo” – što je nekoć drug Tomac gromoglasno revao. Ali, eto, došla vremena da drugovi proglase nevjernike komunistima, pa sam već nekako i ja na to navikao.

A sada vas pozivam na jednu malu psihološku vježbu vizualizacije – čisto da još bolje shvatite svu beznačajnu veličinu Tomčevih misli i riječi.

Ja, recimo, sebe zamišljam u (ne)prilici da me neki kršćanin pokušava obratiti. Znam kako to inače ide – napokon, jednom sam se i osobno obratio, pa onda obraćao druge. Uglavnom, pričao bi mi o tome kako sam sada u lošem duhovnom stanju, kako sam u mraku i neznanju i kako mi je potrebna božanska svjetlost i potpuna promjena. A ja bih ga, naravno, pitao kako ću izgledati ako bih se odlučio na takav radikalan korak obraćenja.

Znate, kao kad ženska ide na estetsku operaciju grudi – želi unaprijed znati kakav će biti njezin novi izgled.

– Izgledat ćete kao… Zdravko Tomac! – oduševljeno mi tumači misionar iz moje izmišljene priče.

Hajde sad, da se ne lažemo, recite iskreno tko bi od vas htio biti Zdravko Tomac? Tko bi od vas sada pljunuo na svoju nevjeru, komunizam i lažni antifašizam i pretvorio se, kao hostija tijekom transupstancijacije, u Zdravka Tomca? Možete li zamisliti bilo koji brend bilo koje vrste proizvoda koja bi stavila Tomca kao svoju reklamu?

Devet stoljeća nakon što je papa Urban II. pozvao na sveti rat protiv muslimana u Svetoj zemlji, pojavio se i velikan naše epohe koji bi krenuo u rat protiv, citiram, ”nevjernika, komunista i lažnih antifašista”

I samo zamišljam dalje cijelu ovu komičnu situaciju. Misionar se zbuni zbog mojeg smijeha i shvati da možda Tomac i nije najbolji primjer onoga što bih navodno trebao postati kad se obratim Bogu.

Počne preturati po svojoj torbi, a tamo – cijela paleta proizvoda. Ono, kao na pakiranjima boja za kosu – samo što ovdje namjesto prezgodnih brineta, plavuša, riđokosih i sličnih imamo lica don Kaćunka, Željke Markić, Josipa Bozanića, Vlade Košića i sličnih zvijezda hrvatskog katolištva.

U koga biste se od njih rado pretvorili? Znate li ikoga na ovome svijetu koji bi bio toliko nezadovoljan svojim intelektualnim, duhovnim i moralnim stanjem da bi zavapio Gospodu: ”Stvori od mene don Kaćunka!”

Uostalom, samo pokušajte zamisliti nešto slično – da netko djeci na vjeronauku pusti dokumentarni film o Tomčevom životnom putu, pa ćete i sami uvidjeti koliko je nevjerojatno da bi ijedan klinac, makar i onaj što je već odlučio da će postati svećenik, rekao sebi kako bi jednoga dana htio biti kao Tomac.

A sada prestanite zamišljati sebe kao nevjernika, komunista i lažnog antifašista kojega pokušava obratiti neki kršćanski misionar. Imam jednu još goru ideju – predočite si da ste izdavač kojemu je Tomac upravo donio na pregled svoju knjigu lucidno naslovljenu ”Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”.

S popratnim pismom akademika Davorina Rudolfa kako je knjiga ”štivo o hrvatskom patriotizmu, slozi i zajedništvu, uspinjanju i hrvatskim padovima te o zločestim momcima u hrvatskoj politici”. A na drugom papiru preporuka jako cijenjenog profesora Tuđmana mlađeg i opaska kako je Tomac najviše zamjerio Tuđmanu starijem što je prihvatio Daytonski sporazum.

Hajde sad, da se ne lažemo, recite iskreno tko bi od vas htio biti Zdravko Tomac? Tko bi od vas sada pljunuo na svoju nevjeru, komunizam i lažni antifašizam i pretvorio se, kao hostija tijekom transupstancijacije, u Zdravka Tomca? Možete li zamisliti bilo koji brend bilo koje vrste proizvoda koja bi stavila Tomca kao svoju reklamu?

Ne biste li se osjećali… neopisivo prejadno?

Ne biste li se udarali od očaja u prsa i pitali pa jeste li vi najveća hulja na ovom svijetu da vas sudbina tako okrutno obori svojom otrovnom strijelom u vidu izdavanja Tomčeve knjige?

Znate dobro da će jedan dio naklade otkupiti razne knjižnice, državne institucije i svi oni koji dobiju mig ”odozgor” da svakako trebaju nabaviti knjigu. Knjigu koju će financirati država i onda je prodati svojim institucijama.

Neki nesretni dobitnici državnih priznanja uz bezvrijednu plaketu s kiselim će osmijehom primiti na dar i Tomčevu knjigu. Koju neće nikada ni otvoriti, pa neće ni saznati da je unutra Tomac ostavio svoju sliku s potpisom.

Tek će možda prilikom selidbe jednoga dana knjiga pasti s police, a iz nje izletjeti fotka od koje će baka odmah pasti u predinfarktno stanje, a pas cvileći pobjeći iz kuće da se nikada više ne vrati.

A sada, situacija broj 3 – zamislite da ste Kolinda Grabar-Kitarović i drug Tomac vam predaje na dar svoj najnoviji uradak u kojemu i vas stavlja kao prototipe modernih političara.

– Mi danas ratujemo protiv nevjernika, komunista i lažnih antifašista – svečano vam i tronuto objašnjava Tomac. Predsjednici na dar uz svoju potpisanu fotku piše i posvetu, upravo one riječi koje je netom pred njom izgovorio (zapravo ih pročitao, pritom jednom rukom pridržavajući hlače da mu slučajno ne spadnu kao onomad Čičku).

Moj kolega Neven Barković zamjera joj što Predsjednica nije reagirala, jer je Tomac praktički pozvao na netrpeljivost spram svih onih koji nisu vjernici, antikomunisti i pravi antifašisti poput njega

Eto, samo to zamislite, stavite se u Kolindine cipele, duboko udahnite i recite sebi iskreno – mislite li da je unatoč svim svojim političkim i državničkim propustima Predsjednica baš toliko zgriješila Bogu i narodu da dobije ovakvu knjigu na dar?

Moj kolega Neven Barković zamjera joj što Predsjednica nije reagirala, jer je Tomac praktički pozvao na netrpeljivost spram svih onih koji nisu vjernici, antikomunisti i pravi antifašisti poput njega.

Načelno je primjedba na mjestu, ali ljudski gledano, zar se i vi nakon susreta s Tomcem, primanja njegove knjige i slušanja njegovih riječi ne biste makar na jedno 2-3 dana paralizirali što od šoka što od nezaustavljivog smijeha? Tomcu pritom nisu pale hlače kao Čičku – on ionako već godinama u javnosti šeće bez gaća.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora