novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora).
Fraternité, liberté, egalité. Namjerno sam malčice izvrnula redoslijed. Bratstvo, sloboda, jednakost postulati su Francuske revolucije utkani u tkivo mnogih razvijenih demokracija. No, u nas dvjesto i kusur godina nakon njihova isticanja rastaču se, gotovo preko noći, u sve većem političkom kaosu što ga proizvodi politički potpuno nedorasla Vlada sačinjena od predstavnika Mosta i Domoljubne koalicije.
Da se zbiva drugdje, bilo bi nam komično. Što je neg’ komedija kad aktualni ministar vanjskih poslova usporedi Velimira Bujanca s enciklopedistima? Što sutra očekivati? Valjda da nam hapšenjem i batinama zabrani smijeh kad Tomicu Karamarka izjednači s Leonardom da Vincijem? Ne bi mi to bilo nimalo čudno
Ništa mi već mjesec i pol nije čudno. Taj se čovjek u sve miješa. Vjerojatno upravo zato jer je tako jedan renesansni tip intelektualca, uomo universale. On je povjesničar, političar, policajac i to onaj s patinom – policajac starog kova. Čovjek od četiri velika “P” voli narod, poput nekadašnjih poslijeratnih milicionara, strašiti nedokazanim aferama, znate ono s prisluškivanjem ili pokradenim glasovima, a mrzi ga dokazivati. Eto, četiri mjeseca od izbora, a mi ne znamo ‘ko je koga slušao i tko je HDZ-u i gdje krao glasove, ali ima da vjerujemo kad Karamarko tako kaže.
Baš smo nemogući. Koliko još ravnatelja treba smijeniti, koliko novinara egzistencijalno ucijeniti, pa da nam ”izvicijanima” kakvi jesmo, uvjerljivo zazvuče afere koje zasad žive samo u glavi potpredsjednika Tim’s teama.
Tima što se zasad vladom ne može zvati. Više odredom za proizvodnju afera i smjena u službi kulturne revolucije. Što bi nekadašnja Kina dala za ovu našu vidovitu ekipicu domoljubnih. Vjerujem da ni svemogući dizajner (tako ga zovemo otkako imamo novog ministra obrazovanja Predraga Šustara) ne može dokučiti kako je dio Timovog tima pod ravnateljstvom Karamarka u stanju vidjeti afere prije no što su se one i stvarno dogodile i posmjenjivati unaprijed sve koji sudjeluju u aferama u njihovim glavama. Tko je nama kriv što nemamo smisla za natprirodno.
Već sad je vidljivo da ta ekipa sklona okultnome razbija sve atavizme njima odiozne prošlosti. Bratstvo će, premda je to kršćanska vrijednost, razbiti slanjem vojske na izbjeglice, jer oni onakvi tamnoputi, kakvima ih je njihov dizajner stvorio, stalno našu domoljubnu ekipicu podsjećaju na njima neprihvatljivu nesvrstanu politiku. Ukoliko za tu svrhu nemiješanja s drugačijima ne bude dovoljno postojeće vojske, uvest će nam, vele, obavezno služenje vojnog roka.
Ne obaziru se oni puno što to većina građana ne želi, kao uostalom ni na upozorenje Ranka Ostojića da vojnik na granici začas prijeđe u vojnika na ulici! Štoviše, godi uhu i njihovom, ali i onom žene, majke, kraljice i zapovjednice, čije zapovijedanje ovako, bez vojske, stalno netko osporava. E, pa nema majci, bit će “rado ide Hrvat u vojnike”, malo obukice, pa na granice i ulice!
Bratstvo se, dakle, najefikasnije vojskom eliminira, a za razbijanje jedinstva dovoljna je politika HDZ-a podcrtana malo onom pravaškom, malo Hasanbegovića i Čorića u udarnim informativnim emisijama i eto nas preko noći razbijenih! Razjedinjeni, već se preko društvenih mreža vrijeđamo po svim temama, od lektire i Homera, pa do smijenjenog Radmana kojemu ne pomaže ni karijera impresivnija od Timove, samo kod Billa Gatesa.
Nema sreće; dizajner mu davnih godina na dan proslave Titovog rođendana, a na stvarni Karamarkov, tutnuo u ruke štafetu i zauvijek ga obilježio.
Najteže je potpredsjedniku vlade! Svake godine kad zaželi želju, kad zažmiri i puše u sve brojnije svjećice na torti, pred oči mu dođe mrski prizor Radmana na stadionu sa štafetom u ruci. Priječi ga da se koncentrira na proizvodnju afera i želju da postane hrvatski premijer! Radman, uvjeren je, isključivi je krivac što on nije prvi – već, avaj, drugi u Vladi. Godine idu, svjećice bujaju, a u fotelji Kanađanin! Gdje je tu pravda?
Bez Radmana, misli naš Karamarko, sve je već ovog 25. svibnja moglo biti potpuno drugačije, mnogo jednostavnije. Mora otići i gotovo. Hasanbegović je već napravio svoje, nema novca za neovisne medije, a neće ga biti ni za resto kulturnjaka, pa nek’ protestiraju. Dobro uhodana ekipica HDZ-u sklonih novinara već pomalo iskače iz busija, pa će kulturnjaci vidjeti kako se izvještava s prosvjeda koji štete našoj stvari.
Ako ni to ne upali, uvijek je tu spreman enciklopedist Bujanec. Hrvatski Diderot, istina, ne može poput slavnog mu prethodnika Denisa okupiti pisce i filozofe oko svog projekta – ali uvijek može dovesti nekoliko tisuća bukača i motivirati ih na urlanje pod čijim god prozorima aktualnoj vlasti zatreba.
Društvo ovog enciklopedista zasigurno neće izvikivati ”Egalité, fraternité, liberté”. Kad takvi zaviču, vojnici s granice presele na ulice. I zato nek’ nam je Šustarov dizajner na pomoći! Enciklopedisti marširaju! Politička evolucija je zakazala, ali kulturna revolucija gazi žestoko!