Europski zaokret ulijevo?

U Norveškoj su laburisti osvojili vlast i ozbiljnu većinu u parlamentu. U Portugalu je lijeva koalicija zadržala vlast. I, Zucker kommt zuletzt, SPD je konačno, pobijedio u Njemačkoj…

Budi li se to europska ljevica, ako ne baš kao Feniks iz smrti u pepelu, ali zacijelo poput probuđene rezignirane i nepoželjne ocvale dame iz gotovo agonijske letargije?

Njemački socijaldemokrati imaju šansu sastaviti novu vladu, ali to ovisi o tome hoće li liberali biti king makers (oni koji dovode kralja na tron), kao i o tome hoće li zeleni (neizbježni treći) pristati na nastavak ”merkelizma”.

Jer treba podsjetiti na to da je Olaf Scholz do sada bio vicekancelar i ministar financija, i od apsolutnog povjerenja Angele Merkel. Možda je upravo zato pobijedio na ovim izborima.

Smireni pragmatik, lucidni analist, hladni ”Scholzomat” (kako ga zovu jalni protivnici), s desnog krila SPD-a, ne stremi karizmi, medijskoj slavi, a već je oko četvrt stoljeća u samom vrhu njemačke politike, od Hamburga (Nijemci ne vole te sjevernjačke ”HANZEATE” koji gledaju na ostatak zemlje von oben, svisoka) do Bonna i Berlina.

Postavlja se majka svih pitanja: hoće li evropski model promjena temeljen na konsenzusu, a Njemačka je uzorni primjer, pripraviti EU za opstanak u 21. stoljeću? Jer, jedno je sigurno: u praksi je usklađenost nacionalnih vlada presudna za svaku inicijativu. A većina evropskih komesara ima jasnu nacionalnu retoriku, a ne evropsku?!

Scholz je definitivno ”merkelis” (zato je izgubio na prošlim izborima za predsjednika SPD-a!), a to znači mudri Nijemac i Evropljanin, koji nastoji održati u sedlu starog jahača državu, koju stalno zbacuje domaća i svjetska plutokracija.

Zeleni su treći, vjerojatni partner socijaldemokrata i liberala, ali do jučer su još ankete najavljivale njihov trijumf, mnogi analitičari su mladu (40 godina) Annalene Baerbock vidjeli kao ”novu Angelu” te njenu koaliciju Zelenih s Die Linke (Ljevica) – koja traži raspuštanje NATO-a i formiranje evropskog vojnog pakta.

Ipak, može se reći da je ovo uspjeh njemačke i evropske ljevice, jer SPD i Zeleni mogu ostvariti solidnu grupu unutar trojne koalicije s liberalima. I jer CDU/CSU, ako propadne lijeva koalicija, još će teže sastaviti svoju koaliciju.

Osobno smatram da je šteta za Njemačku (i nas ostale), što je najmanje moguća, skoro neostvariva, velika koalicija socijaldemokrata i demokršćana, koja je zapravo duboko politički, historijski utemeljena, opravdana, iskusna – koliko i efikasna.

Velika koalicija vladala je Njemačkom 1966., 2005. pa od 2013. do jučer. I gle ”čuda”, ambiciozni Armin Laschet, mada gubitnik, kaže da želi biti kancelar! Tako da je velika koalicija možda ipak moguća. Možda i nužna – ako se žele izbjeći novi izbori u slučaju da se izjalove koalicije velikih s malima, pa veliki opet padnu jedni drugima u zagrljaj.

A na pokrajinskim izborima istoga su dana u Gornjoj Austriji antivakseri ušli u pokrajinski parlament. A u Grazu, drugom po veličini gradu u Austriji, pobijedila je Komunistička partija. Kancelar Kurz (narodnjaci) veli kako ”iznenađuje činjenica da komunisti mogu pobijediti na bilo kakvim izborima u Austriji, a to tjera na razmišljanje”

”Sva graja oko kraja ‘ere Merkel’ objektivno je suvišna i neutemeljena. Njemačka je funkcionirajuća demokracija, razlike među dvjema vodećim strankama i nisu tako velike (mada jedva da stoji tvrdnja hrvatskog predsjednika kako je svejedno tko će doći na čelo vlade u Berlinu), pa stoga i ne treba očekivati velike potrese, bilo u Evropi, bilo u samoj Njemačkoj, samo zbog toga što će na njezino mjesto doći netko drugi… Francusko-njemačko partnerstvo, i to aktivno partnerstvo itekako je važno u sve razjedinjenijoj Evropskoj uniji”, kaže Tomislav Jakić, a na proljeće su parlamentarni izbori u Francuskoj, te možda Macron nije više baš neupitan, jer Marie Le Pen ”opet jaše”…

Njemački su izbori prošli. Pitanje: što sada, ostaje.

A na pokrajinskim izborima istoga su dana u Gornjoj Austriji antivakseri ušli u pokrajinski parlament. A u Grazu, drugom po veličini gradu u Austriji, pobijedila je Komunistička partija. Kancelar Kurz (narodnjaci) veli kako ”iznenađuje činjenica da komunisti mogu pobijediti na bilo kakvim izborima u Austriji, a to tjera na razmišljanje”.

A antivakseri ne tjeraju Kurza na razmišljanje? Aber nein, das ist Demokratie!

Postavlja se majka svih pitanja: hoće li evropski model promjena temeljen na konsenzusu, a Njemačka je uzorni primjer, pripraviti EU za opstanak u 21. stoljeću? Jer, jedno je sigurno: u praksi je usklađenost nacionalnih vlada presudna za svaku inicijativu. A većina evropskih komesara ima jasnu nacionalnu retoriku, a ne evropsku?!

”Za nesmetani rad EU-a potrebna je koalicija mnogih koalicija sačinjenih od manjih koalicija”, piše po blogovima starog kontinenta. Možda baš virus-kriza može pomoći: bez nje ne bi bilo vrtoglavih 750 milijardi eura (!!!) grants i zajmova za oporavak…

Kako bilo, ovo su signali buđenja zaspale crvene princeze na blerovskom zrnu graška ispod sedam madraca.

Budi li se to europska ljevica, ako ne baš kao Feniks iz smrti u pepelu, ali zacijelo poput probuđene rezignirane i nepoželjne ocvale dame iz gotovo agonijske letargije?

Uz pobrojane izborne cake, dodajem još jednu, najvažniju, rekao bih. Skandinavski ”amazonski zaokret”, u kojem mlade žene vladaju vladama i parlamentima i državama, na Islandu je minulih dana dobio krasan finale: više od polovice zastupnika u parlamentu su – zastupnice.

Sjetih se kako sam nedavno parafrazirao boljševičku maksimu – SVU VLAST ŽENAMA! Ok, može i – svu vlast sovjetima žena.

Možda najvažnije od svega jest trend ”povratka otpisanih” (naslov davne TV-serije o ilegali u Beogradu od 1941. do 1945.), jasan signal da ”suverenizam”, kao malomeščanska inačica duceovskih i firerovskih projekcija budućnosti (koja je naša sadašnjost), neće proći. No pasaran. Pokrenuo se građanin! Radnik! Imigrant! Penzioner!

Pisao je Majakovski prije stotinjak godina: ”Tko to tamo desnom kroči! Lijeva! Lijeva! Lijeva!”. Crveni snovi? Svakako! Ali tko ne sanja, neće se ni probuditi iz ovih noćnih (dnevnih) mora!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Kar je Sonce za Luno, to je Rusija za nas
    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam

> Svi tekstovi ovog autora