autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Fast food, fast living and slow thinking

AUTOR: Milan Rakovac / 14.01.2024.

Milan Rakovac

Napoleon reče: Ilirija vstan! Vstaja, izdíha: Kdo kliče na dan? O vitez dobrotni, kaj ti me budiš! Daš roko mogočno, me gori deržiš!

Često se sjetim ove pjesme Valentina Vodnika, pa se pitam hoće li netko uspjeti, poslije Teute i Napoleona, stvoriti Treću Iliriju?

I zato za danas biram izvatke iz teksta Daše Drndić, dok je bila u Albaniji na rezidencijalnom gostovanju. A sjetih se dok traje nezaustavljiv proces povezivanja Albanaca, uz tradicionalnu južnoslavensku rasističku opstrukciju.

Prizrenska liga, noch ein mall: ujedinjenje svih Albanaca, kao prijetnja ili obećanje? Kako kome, ali ako smo se Južni Slaveni (doseljenici i conquistadori ilirskog Balkana!) dvared ujedinili, zašto to ne bi Albanci? Da, ali, kako mi reče jednom u Draču Eno Jageni, visoka politička pozicija, stručnjak, školovan u Kanadi: ”Europska unija je naša sutrašnja domovina, ne trebaju nam nove mape ni ratovi…”.

Prenosim ovdje dijelove zapisa Daše Drndić, nakon rezidencijalnog boravka u Albaniji, s naglaskom na pjesnika i prozaista međunarodne reputacije, Ariana Leku, prijatelja kod kojega sam i osobno gostovao u Draču, na međunarodnom susretu pisaca:

”S pisanjem ovog albanskog dnevnika inače imam sve veći problem. Tri mjeseca uranjam u zemlju Shqipëriju, učim njene ljude i pohode me košmarni snovi. Za svaki sljedeći prilog, ne znam odakle početi. Kako živote sabiti u nekoliko kartica teksta? Ti životi (od života zakinuti životi), komplicirani su životi, složeniji od prosječnih života prosječnih Evropljana; oni imaju imena, imaju lica, imaju gustu prošlost, a pojedinim sam tim životima gledala u oči. Kako stoljeća ili, hajde, bar sadašnjost (koja je i prošlost), zgnječiti u malu kolumnu preko koje će (eventualni) čitalac preletjeti između besmislenog lajkanja na Facebooku i pijenja jutarnje kave? Fast food, fast living and slow thinking. Uvreda za svaki život, makar se bavili samo jednim njegovim krakom. Albaniji dugujem knjigu.

Danas, Albanija je sjećanje. Njena stvarnost je sjećanje…

Velika vrijednost sjećanja je u tome što polazi od gubitka, kaže Kierkegaard. Sjećanje je zaštićeno i sigurno – ono nema što izgubiti. Ali, dodala bih, sjećanje je i subverzivno – za one koji ga se klone, jer sjećanje, ma koliko fluidno bilo, ipak govori o onome što je postojalo, dakle, o istini.

Kad me prijatelj pitao: ”Kako ti je u Albaniji”, rekla sam, boli.

”Ne razumijem”, kazao je.

”Rezonanca”, rekla sam. ”Rezonanca…”

Arian Leka pjesnik i prozaist, glazbenik, kritičar, prevodilac i izdavač, rođen 1966. Ima prekrasnu Silvanu i dvadesetogodišnje blizance s kojima raščlanjuje Nietzschea, voli Heideggera, voli svoj rodni Durrës i tuguje za nedavno preminulim ocem, pomorcem na prekooceanskim brodovima. Donesi mi razglednicu riječke luke, rekao je pred moj dolazak… Arian Leka – u Tirani moj anđeo čuvar.

Svojim pjesmama i svojom prozom Arian Leka cijedi sebe kao što Amerikanci cijede naranče. Tiho se samoubija i tako se, paradoksalno, vraća u život. I kako sad ovdje, na pet-šest kartica da stisnem Ariana Leku? Njegovu bitku s jezikom, s više jezika, iz kojih teku katkada krvava slova, katkada tihe melodije (flaute, jer Arian svira flautu), koje izranjaju iz nevidljivosti… Za Ariana more, pa tako i more u njegovom rodnom Draču, naravno, nije samo geografska pojava, u njegovim tekstovima ono ne funkcionira isključivo kao metafora, niti kao simbol slobode i otvorenosti ili pak, kao barijera, moćno i zastrašujuće prostranstvo koje izolira i čovjeka i misao; za Ariana more je priča o obračunu sa sobom i (vlastitom) poviješću, ono pokazuje put k osobnoj i kolektivnoj katarzi, ono je ispovijed, kletva i molitva.

Nadati se, zar ne, da će EU konačno preći s riječi na djela, pa primiti u svoje članstvo sve balkanske države, koje godinama antišambriraju, dok su neke zemlje, od Baltika do Crnog mora, bile primljene u EU po schnell-kursu, zapravo bez ikakvih uvjeta i preduvjeta i onih znamenitih šekspirskih iffs&buts…”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: