autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Yu prošlost koja ne prolazi

AUTOR: Milan Rakovac / 24.08.2026.

Milan Rakovac

Zapravo, najtočnija bi bila definicija za sve nas – robovi prošlosti. OK, skoro sve, jer barem Slovenci i Makedonci i Albanci (u Albaniji, na Kosovu, u Srbiji i Crnoj Gori pa sve do Maribora) te Bošnjaci ipak nastoje živjeti u alpskoj i balkanskoj stvarnosti. A osobito Srbi i Hrvati ostajemo u vječnom zatočeništvu prošlosti (osobito nedavne) dosoljene kraljevsko-pobožnoj, u koju nas vraća pasatistička kultura vladajućih struktura. A ljudi se bune i u Beogradu i u Zagrebu, i kultura pomirenja djeluje neumorno u umjetnostima, medijima, znanosti…

S hrvatske strane, godinama su prisutni i javno agilni historičari Dragan Markovina i Tvrtko Jakovina, i mnogi drugi. A ovih dana besprijekorno analizira i konkludira ove naše vječne teme srbijanski historičar Milan St. Protić, koji nam je minulih dana poručio da će države nastale raspadom Jugoslavije ostati zarobljene u prošlosti sve dok se svaka ne suoči s vlastitom odgovornošću.

Govoreći o obilježavanju ”Oluje” u studiju N1 televizije Srbija (a sve prenose hrvatski portali!!!), nakon srpske komemoracije u Mrkonjić Gradu, Protić navodi da se akcija ”Oluja” na hrvatskoj strani slavi, a na srpskoj oplakuje, i da se taj obrazac ponavlja desetljećima.

”Iskreno, Hrvati imaju što slaviti. Dobili su rezultat koji su htjeli i koji im, povijesno gledano, i pripada… Političari Srbije danas – svi su oni bili na vlasti i kad su te nesretne kolone prognanih Srba dolazile ovamo.

Pobjednik je uvijek nametao svoje pravno rješenje. Rat se rješava na bojnom polju, a ne pred sudom. Tamo ste izgubili, a u međuvremenu ste se još i ogriješili. To što su se i drugi ogriješili, njima ide na dušu. Zlo druge strane ne može biti opravdanje za zlo koje smo mi počinili…

Nikada nismo imali hrabrosti, pameti ili volje realno i trijezno sagledati odgovornost, politiku i posljedice devedesetih. Nismo si priznali koliko je ta politika bila pogubna, a njezine posljedice osjećamo i danas… Ako želimo iskoračiti iz ove močvare, morat ćemo to učiniti…

Bilo je jasno da jugoslavenski narodi više ne žele živjeti zajedno. Nitko nikoga ne može prisiliti da ostane tamo gdje ne želi biti. Zašto su naša dojučerašnja braća htjela izaći iz Jugoslavije? To je pitanje i za njih i za povjesničare. Onog trenutka kada je netko odlučio to spriječiti ratom, otvorila su se vrata pakla, a rješenje je mogao biti miran i prijateljski razlaz.

Beograd je odbijao sve što je moglo dovesti do kompromisa – i pokušaj Raškovića s Boljkovcem, i Plan Z4, i mišljenje Badinterove komisije. Na kraju su te ljude ostavili na cjedilu, nezaštićene, da dožive takvu jadnu sudbinu, i nakon 30 godina ima novca za EXPO, Beograd na vodi i razna ulaganja, ali za izbjeglice nema…

Kako opravdati da je u tolikoj Republici Srpskoj Krajini hrvatska vojska sve pomela za četiri dana? Baš njih briga za te stradale. Nije ih briga ni koliko je mladića poginulo pod njihovom komandom u Republici Srpskoj… Ne daju ni pet para za te nesretne izbjeglice iz Hrvatske, osim za one koji su im se priklonili”, smatra Protić.

Tvrtko Jakovina, s ”hrvatske strane” jednako je kritičan kao i Protić:

”Mi smo antiimigrantsku retoriku pretvorili u nakaradnu – kao kod Mire Bulja, a Domovinski pokret se nije mogao odmaknuti od standardnih antisrpskih invektiva, jer su Srbi za njih i dalje puno ‘atraktivniji’ nego migranti. Hrvatska je tako duboko provincijalizirana, da je čak i te politike i sve te događaje svela ponovo na vlastitu mjeru, naše malo misto. Nije se mogla staviti uz bok sličnim nacionalističkim pokretima u zapadnoj Europi…

Kad glavni koalicijski partner premijera i bivši HDZ-ov gradonačelnik Vukovara, sada predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, kaže da glavni državni odvjetnik, sofisticirani Ivan Turudić, ”misli i diše hrvatski”, onda je to, osim što je nacionalizam, čisti populizam. Hrvatsko disanje se ne može mjeriti.

Znamo što misli kada to kaže – netko sudi na našoj strani pa prema tome diše hrvatski, ali to je jedna od klasičnih gesta populizma. Imate nešto nevidljivo, nemjerljivo i neshvatljivo što mi procijenimo da je hrvatsko – je li to dobro, pošteno, efikasno, to je irelevantno, važno je jedino da je naše hrvatsko, na način na koji mi to želimo definirati”, zaključuje Jakovina.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Ah, taj grozni Balkan
• Slavenka Drakulić žena stoljeća
• Peking prijestolnica svijeta
• Jadran, Baltik, Crno more + Atlantik i Pacifik
• Kako su govorili Tolstoj i Bergoglio
• Giacomo Scotti – Mediteranac koji čvrsto drži timun bracere
• Demokraciji više ne treba narod
• Danke Dojčland – ''Sve ima cijenu, ali nema vrijednost''
• Histria hosteria
• Utopija distopije

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: RUBNI ZAPISI
Oznake: Beograd, Domovinski pokret, Dragan Markovina, EXPO, Milan Protić, Milan Rakovac, Miro Bulj, Mrkonjić Grad, Oluja, prošlost, RSK, Rubni zapisi, Tvrtko Jakovina, YU

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

21 Aug

Vlada milijunaša: Trump je u svoju administraciju imenovao 57 osoba čije bogatstvo premašuje 100 milijuna dolara. Američki se predsjednik okružio investicijskim bankarima i poslovnim ljudima koji su stekli golemo bogatstvo. Čista plutokracija.