Francusko-njemački primjer protiv globalnog kaosa

Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka (valjda bi ispravno hrvatski trebalo reći: kancelarica!) Angela Merkel potpisali su 22. siječnja jedan značajan dokument protiv globalnog kaosa koji se širi Europom i svijetom.

Na dan obljetnice poznatog Elizejskog ugovora iz 1963., što su ga potpisali tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle i njemački kancelar Konrad Adenauer, Macron i Merkel su sklopili jedan novi savez produbljujući međusobne veze osovine Pariz-Berlin (tada je osovina bila Pariz-Bonn), zagovarajući revitalizaciju Europske unije i vraćajući Europu na svjetsku scenu.

Kritičari tog sporazuma odmah su se obrušili tvrdeći da je prazan, da je izraz nemoći dvoje državnika na zalazu – Macrona sve slabijeg pred protestom ”žutih prsluka”, a Merkel pred najavljenim povlačenjem iz politike.

Kritičari francusko-njemačkog sporazuma obrušili su se na nj tvrdeći da je taj sporazum prazan, da je izraz nemoći dvoje državnika na zalazu – Macrona sve slabijeg pred protestom ”žutih prsluka”, a Merkel pred najavljenim povlačenjem iz politike. Osim Marine Le Pen, koja kritizira ovaj novi francusko-njemački pakt s populističkih i suverenističkih pozicija, dezavuiranju ovog sporazuma pridružuju se i kritičari Macrona u Francuskoj, kao što je to sociolog François Bonnet, koji tvrdi u online novinama Mediapart da taj ugovor ne sadrži – baš ništa

Osim Marine Le Pen, koja kritizira ovaj novi francusko-njemački pakt s populističkih i suverenističkih pozicija, dezavuiranju ovog sporazuma pridružuju se i kritičari Macrona u Francuskoj, kao što je to npr. sociolog François Bonnet, koji tvrdi u on-line novinama Mediapart da taj ugovor ne sadrži – baš ništa.

Spremno su tu ocjenu prihvatili i talijanski populisti i njihov najglasniji megafon, dnevnik Il Fatto Quotidiano, a talijanski premijer Conte, uvrijeđen zbog zaobilaženje Italije, u Davosu je pak slabim glasom zagovarao jednu ”Europu naroda” zaboravljajući da najjači partner u njegovoj vladi, Matteo Salvini i rasističko-suverenistička Liga, žele razbucati Europsku uniju i pretvoriti je u labavi savez država.

Duo M-M, Macron i Merkel, nije samo nazdravičarski ponovio opća opredjeljenja za mir i međusobnu suradnju Francuske i Njemačke, već je ovoj novoj geopolitičkoj situaciji, koju sve više karakterizira globalni kaos, podastro temelje za jednu protusuverenističku i protupopulističku europsku politiku.

Za razliku od Elizejskog sporazuma između de Gaullea i Adenauera, potpisanog u uvjetima tadašnje blokovske konfrontacije i još uvijek poslijeratnih frustracija između Francuske i Njemačke, ovaj sporazum potvrđuje orijentaciju prema ”potpunoj integraciji” koja nije samo integracija tržišta, već i integracija najvažnijih javnih politika.

Upravo onoga što nedostaje sadašnjoj Europskoj uniji, koja pod pritiskom centrifugalnih sila, otjelovljenih u populističko-suverenističkoj osovini Italije i istočnoeuropskih oligarhija kao što su Poljska i Mađarska, uz čiji bok se može mirne duše svrstati i hrvatski model oligarhije, bolje reći ohlokracije – vladavine loših, iznutra minira same vrijednosne temelje EU i podriva projekt europske integracije.

Francuska i Njemačka žele harmonizirati svoje ekonomske, pravne i političke sustave iako je riječ o dva modela demokracije: francuski je model predsjedničkog sustava s jakim autoritarnim karakteristikama, dok je njemački model pluralističke demokracije s jakim elementima konsocijacije i kompromisa kojima se izbjegava politička konfrontacija i antagonizacija političkih aktera.

No komentatori, bili zlobni ili ne, zapostavljaju središnji dio sporazuma koji govori o značaju kulturne integracije dviju zemalja u kojoj ogromnu ulogu igra odgoj i obrazovanje novih generacija u europskom duhu.

Duo M-M, Macron i Merkel, nije samo nazdravičarski ponovio opća opredjeljenja za mir i međusobnu suradnju Francuske i Njemačke, već je ovoj novoj geopolitičkoj situaciji, koju sve više karakterizira globalni kaos, podastro temelje za jednu protusuverenističku i protupopulističku europsku politiku

Za razliku od onih koji smatraju da su glavne točke sporazuma stvaranje francusko-njemačkog gospodarskog prostora i harmonizacija nacionalnih zakonodavstava, ovaj sporazum je okrenut budućim generacijama, od sveobuhvatnih razmjena učenika i studenata, do stvaranja bilingvalnih škola i ujednačavanja sustava obrazovanja da bi se novi građani takve Europe mogli slobodno kretati i u jednom i u drugom prostoru što ga pokrivaju ove dvije zemlja.

Osim toga, ove će godine francuski kulturni instituti i Goetheovi instituti ne samo surađivati već će formirati i deset zajedničkih kulturnih centara kao embrion zajedničke francusko-njemačke kulturne politike u svijetu.

A što se tiče vanjske politike i obrane, najavljuje se i suradnja glavnih stožera i uskrsnuće zajedničke obrane u svrhu promicanja zajedničke strateške kulture.

Nadalje, za razliku od suverenista-populista koji predlažu da se mjesto Francuske zamijeni jedinstvenim predstavnikom EU u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, potpisnici se zalažu za ulazak Njemačke u stalni sastav Vijeća sigurnosti.

Reforma UN-a, neslavno propala 90-ih godina zbog protivljenja velikih nuklearnih sila da pripuste u sastav Vijeća sigurnosti zemlje koje su po stanovništvu i po ekonomskoj snazi, a ne samo po oružju, itekako odgovorne za održavanje svjetskog mira, nažalost je ovim sporazumom svedena samo na eventualno mjesto Njemačke u Vijeću sigurnosti.

Tu nažalost kod oba državnika, Macrona i Merkel, nedostaje ona ključna karika u lancu mjera prema smanjenju globalnog kaosa u svijetu.

No ovaj ”novi Elizejski sporazum” odlučan je prema klimatskim promjenama i mjerama koje treba poduzeti u skladu sa zaključcima Pariških sporazuma o klimi iz 2015. godine, kao što je odlučan i prema potrebi zajedničke politike prema migracijama i migrantima.

No sve je to prevelika pljuska populističko-suverenističkim snagama, kao i zagovornicima unilateralizma u rješavanju svjetskih problema uzrokovanih globalnim kaosom. A kako će se prema toj inicijativi postaviti Hrvatska? Najvjerojatnije kao i dosad: zabit će glavu u pijesak u nadi da će psi i dalje lajati, a karavane i dalje prolaziti mimo nas

Sporazum se opredjeljuje i prema dvije makroteme: europskoj politici i multilateralizmu.

Francuska i Njemačka namjeravaju intenzivirati suradnju za realizaciju europske vanjske i sigurnosne politike, ojačati monetarnu uniju i sve probleme rješavati u zajedničkom dogovoru, na zajedničkim sjednicama vlada i razmjeni ministara u radu svake vlade, da bi one postale transparentne i za javnost druge zemlje.

A sve mjere, unutar i izvan EU, moraju se poduzimati vodeći računa o multilateralizmu i o inkluziji svih zainteresiranih.

Osim toga, sporazum je otvoren i za pristupanje drugih zemalja.

No sve je to prevelika pljuska populističko-suverenističkim snagama, kao i zagovornicima unilateralizma u rješavanju svjetskih problema uzrokovanih globalnim kaosom.

A kako će se prema toj inicijativi postaviti Hrvatska? Najvjerojatnije kao i dosada: zabit će glavu u pijesak u nadi da će psi i dalje lajati, a karavane prolaziti mimo nas.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora