Gdje mi je revolucionarni duh?

Prijateljica koja živi u jednoj europskoj državi, šalje mi fotografiju sa subotnjih demonstracija. Nasmijana, u društvu dviju mlađih osoba, svi bez maske sretno pokazuju trasparent na kojem se spominje Covid.

Lijep je, sunčan dan u tom njenom velikom gradu, europskoj metropoli, svi su nasmijani i doimaju se sretnima… Nije joj jasno zašto i ja nisam jučer izišla na demonstracije! Zar nisam svjesna da je Covid ubio 80 posto ljudskih prava na slobodu, a pritom usmrtio svega 0.035 posto svjetske populacije. Pita se moja prijateljica gdje mi je revolucionarni duh?

Gledam fotke s demonstracija u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Dubrovniku i Osijeku. Ni lijep dan nije nigdje privukao više od nekoliko stotina prosvjednika, što znači da je Svjetskoj povorci za slobodu, mir i demokraciju, Hrvatska dala prilog od najviše dvije tisuće demonstranata.

Transparenti koje su nosili, uglavnom se bave slobodom kretanja, protive obaveznom cijepljenju i covid-putovnicama. Znači, u skladu su s proklamiranim ciljevima inicijative Prava i slobode.

U hrvatskim medijima, osim rijetkih, ovi prosvjedi nisu ni zabilježeni. Ali zato se na društvenim mrežama – razvio pravi rat! Naravno, između onih koji su protiv mjera stožera i onih koji smatraju da ne treba izlaziti i družiti se, jer će tako mjere trajati unedogled.

U hrvatskim medijima, osim rijetkih, ovi prosvjedi nisu ni zabilježeni. Ali zato se na društvenim mrežama – razvio pravi rat

Čitam komentare i reakcije. Uglavnom se vode oko maski i kafića. Kao, ”Neće meni nitko stavljati brnjicu, nisam ovca!” ili ”Ponosno hodam gradom bez maske i sjedim s kim hoću! Kafići su dio moje osobne slobode! Ovo nije život nego robija!”

Rat na društvenim mrežama postaje oštar i ispod svakog kriterija pristojnosti i opće kulture ako se ovom razmišljanju netko usprotivi. Nema tu nikakve globalne ideje o ugroženim ljudskim pravima i slobodama. U središtu borbene ideje na hrvatskim društvenim mrežama stoji – KAFIĆ!

Ima li smisla, nekome tko ne živi u Hrvatskoj, pričati o razlozima zbog kojih se nisam pridružila demonstracijama za ljudska prava i slobodu?

Više od globalne ugroženosti ljudskih prava – što je notorna činjenica prisutna godinama prije pojave Covida – brine me ponovno punjenje riječkih bolnica novim covid pacijentima; sasvim neizvjesni ishod cijepljenja, jer poznajem ljude koji su se cijepili i – dobili koronu, pa sad leže s teškom upalom pluća i upitnim ishodom liječenja…

Brinu me kontradiktorne vijesti o cjepivima, iako znam da neću tako skoro biti stavljena u priliku da biram cjepivo. Za sada samo pratim što se piše na tu temu i evo upravo čitam da će većina Hrvata biti cijepljena tek ove jeseni ili pred sam kraj godine.

Imam i prijateljicu koja živi daleko, u jednoj otočnoj državi na drugoj strani svijeta. Oduševljeno mi govori o mjerama njihove Vlade i premijerke koja je ”zaključala” zemlju na šest tjedana, nakon čega više nije bilo bolesnih od Covida!

Ali tih su se mjera stanovnici držali – sto posto! I nije bilo okupljanja povodom vjerskih i nacionalnih blagdana (a to je zemlja s najviše nacionalnosti i narodnosti na svijetu)! Gdje bi došli s protucovid mjerama, kada bi Vlada odobrila nekoj narodnosti okupljanje povodom njihove ”svetinje”?!

Naravno, premijerka je odredila i zatvaranje granica, ali uvijek se netko od državljana vraća iz ”bijeloga svijeta” u otočnu državicu! A kako je virus dosta svojeglav, on se ne pokaže baš na svakom testiranju.

Tako je nedavno ponovo registrirano nekoliko slučajeva Covida, Vlada je brzo reagirala i zatvorila sve aktivnosti na tjedan dana, za to vrijeme su registrirani kontakti oboljelih i stavljeni u karantenu.

I sad ponovo život ide dalje.

Ova otočna država ima više stanovnika od Hrvatske… U njoj živi i mnogo Hrvata! Ali im ne pada napamet da prosvjeduju protiv mjera Vlade i premijerke. Očito im vjeruju.

Nisam pristaša teorija zavjere, iako one oduvijek nalaze više nego plodno tlo na Balkanu. Otkad pamtim, netko je stalno protiv nas!

Najopasniji su nam, donedavno, bili Srbi i izbjeglice. Oni su se izmijenjivali u vijestima, iz dana u dan. Ali Covid ih je potpuno anulirao!
Kad ste posljednji put išta čuli o izbjeglicama?

Otkad pamtim, netko je stalno protiv nas! Najopasniji su nam, donedavno, bili Srbi i izbjeglice. Oni su se izmijenjivali u vijestima, iz dana u dan. Ali Covid ih je potpuno anulirao

A oni su i dalje, u groznim uvjetima, po kiši i snijegu, u blatu, bez osnovnih higijenskih uvjeta – tu, odmah preko hrvatske granice! I dalje svakodnevno pokušavaju svoj prodor na Zapad, prelaze u Hrvatsku, naši ih vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, samo nema više humanitaraca da o tome svjedoče. Ili ih se ne čuje.

Ne mogu ni zamisliti što se zbiva u tim logorima uz granicu… Nitko ne govori ima li među njima bolesnih!

Imam prijateljicu koja mi često šalje one filmiće i fotke koji kruže internetom. Moja prijateljica je borac za ljudska prava, posebno osjetljiva na prava žena. Ni ona se nije pridužila demonstracijama.

Danas mi je poslala fotku, označenu kao ”Njemačka, 2050.”, a na slici mnoštvo tamnopute djece okupljene oko jednog plavokosog dječačića. I pitaju ga: ”Što kažeš? Ti si Nijemac?”

Covid, kao da je izmišljen da zaustavi svjetske migracije!

A usput pokosi i nepotrebne starosjedioce. Stvar je, očito, izmakla kontroli jer virus ne čita rodne listove, ni putovnice.

Na nama je da mu se suprotstavimo. Ali ne okupljanjima, već odgovornim ponašanjem.

Pa i ignoriranjem mjera Stožera, kad vidimo da nemaju veze s odgovornošću!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede
    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju

> Svi tekstovi ovog autora