autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Genocidne politike i naličja rata

AUTOR: Ante Žderić / 07.08.2021.

Ante Žderić

Ne postoje zločinački i genocidni narodi ili religije. Postoje samo zločinačke politike i skupine koje zlorabe narodna i/ili religijska imena, kao pokriće za vlastitu nečovječnost.

Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji nema alternativu.

Ni jedno društvo nije imuno na (zlo)rabljenje vlastitih osjećaja i povijesnog sjećanja u zločinačke svrhe. To se u prvoj polovici XX. stoljeća dogodilo i njemačkom narodu, obilježenom visokim dosezima u kulturi i društvenom razvoju.

Zločinci se uvijek pokušavaju skriti iza nacionalnog i/ili religijskog identiteta i ponosa, a svoja nedjela prikazati kao nuspojavu nekog višeg cilja kojeg su oni, eto, nekim povijesnim i nadpovijesnim izabranjem i usudom pokušali provesti.

Takvi vlastiti identitet pokušavaju razvući na identitet čitave narodnosne i/ili religijske zajednice. Izjednačiti identitete. Time ove dvije kategorije (narod i religija) postaju taoci zločinačkih politika i onih koji su ih provodili, a sadašnjost društva vječni rob prošlosti.

U takvom nastojanju prošlost se uvijek nastoji održati živom, aktualizirati, rekonstruirati, jednoobrazno tumačiti i učiniti polumitom i tabuom, koji je zabranjeno propitivati. Koji takvo nešto čine bivaju proglašeni ”izdajnicima svega hrvatskog/srpskog/albanskog/bangladeškog…”.

Bilo kakva inicijativa u smjeru sankcioniranja takve sprege grijeha i identiteta nacije i/ili religije nailazi na histeričnu reakciju i pokušaj mobiliziranja te iste nacije i religije.

Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji nema alternativu

Riječ je o trajnom vrtlogu zločina i zla, koji u svoje virove neprestano pokušava uvući nove generacije. Društvo u kojemu je prošlost neprestano sadašnjost, nema budućnost.

Svjedoci smo pokušaja međunarodnog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Valentina Inzka, da zakonskom regulativom omogući sankcioniranje nijekatelja ratnog genocida nad nesrpskim življem u Srebrenici iz srpnja 1995. godine.

Već dvadeset šest godina opisane politike u to pitanje pokušavaju uvući čitav srpski narod. Riječ je o istim politikama koje su planirale, izvršile i skrivale spomenuti genocid. Sada protagonisti tih politika uvjeravaju vlastiti narod da je ovdje riječ o prijetnji tom istom, cjelokupnom narodu.

Dakako, riječ je o klasičnom razvlačenju identiteta (”Ratko Mladić – to smo svi mi!”) i iracionalnom plašenju jedne čitave nacije, samo kako bi kosturi ostali u ormaru, a nesmetana pljačka vlastitog društva bila nesmetano nastavljena.

Društvene strukture uključene u spomenutu histeriju ne prezaju ni od izazivanja dodatne političke nestabilnosti, kako bi ostvarile svoje ciljeve.

Nerijetko su među tim ciljevima i oni financijski, budući da je u takvim društvima politički vrh u isto vrijeme ogrezao u korupcijskoj hobotnici.

Na taj način političke strukture vlastiti narod guraju u još dublji ponor političke i svake druge izolacije, koje rezultiraju otežavanjem ionako teške gospodarske situacije i emocionalnog beznađa.

Retorika takvih politika je prijeteća, mitologizirajuća, ideološki ostrašćena i beskrajno se ponavlja. Koristi otrcane fraze, emocionalno ucjenjuje i plaši. Ona je, jednostavno rečeno, pogubna za vlastiti narod, društvo te bolno jalova.

U dugo priželjkivanoj katarzi društva u Bosni i Hercegovini prevagu neće odnijeti nikakva zakonska uredba međunarodnih povjerenika, ma koliko imala dobru nakanu.

Ključnu će ulogu imati predvodnici mlađih političkih i vjerskih zajednica, neopterećeni nacionalizmima. To će biti mučna borba protiv genocidnih politika i skupina. Od takvih genocidnih politika nije pošteđena ni jedna etnička skupina.

Razlika je samo u tome koliko su takve politike u određenoj skupini dominantne. Sve su jednako krvave i ogrezle u zlu, sve jednako guraju u beznađe vlastiti narod i u svoj vrtlog usisavaju budućnost mladih generacija, koje samo žele živjeti kao sav normalan svijet.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sjećanje i identitet
• Sućutni i politički Bog
• Kršćanstvo Isusa, kršćanstvo malenih, prezrenih i odbačenih
• Ne postoji ''muška'' i/ili ''ženska'' molitva
• Dan sjećanja – Pijetet zaslužuje svaki grob
• Vjera otvara oči duše da dobro vide i sebe i druge
• Naličje i maske svetoga
• Crkva poniznih
• Država koja više brine za privilegije nekolicine propada
• Bog iz kovčega i Bog u nama

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SVJEDOK SVJETLA
Oznake: Ante Žderić, Bosna i Hercegovina, genocid, narod, religija, Svjedok svjetla, Valentin Inzko

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".