Govor povodom DP-ove Rezolucije o pravima Hrvata u BiH

Pitanje političkih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini krupno je i složeno pitanje. Dakle, ono je višestruko krupno zbog toga što odgovor na njega ovisi o druga dva konstitutivna naroda, bošnjačkog i srpskog u prvom redu, ali i o svim drugim potpisnicama Daytonskog sporazuma. 

Znači, odgovor na njega ne ovisi niti samo o Hrvatima u Bosni i Hercegovini niti samo o Republici Hrvatskoj. To, naravno, ne znači da ga Hrvati Bosne i Hercegovine i Republika Hrvatska nemaju pravo postavljati ili pokretati inicijative za njegovo postavljanje. Tko će drugi nego oni? To nije upitno ni za SDSS kao ni za druge stranke u Saboru.

Jedino što može biti upitno je tko i kako to čini. Zbog toga tko i toga kako sam odlučio da govorim ovoj inicijativi Domovinskog pokreta (DP). Onaj tko pokreću inicijative poput ove bi trebao biti kredibilan ili pouzdano uvjerljiv, a Domovinski pokret to nije zbog više razloga. 

Prvi je razlog taj što on na izborima u Hrvatskoj radi Srbima ono što ne bi htio da se radi Hrvatima u Bosni i Hercegovini. On, naime, nalazi sebi podobne Srbe, koji će biti na njihovoj listi, na primjer u gradskom vijeću u Vukovaru. Ti DP-ovi Srbi cijeli mandat usta neće otvoriti, ali će posredstvom takvih gluho-nijemih vijećnika Domovinski pokret za sebe tako osigurati potrebnu većinu u tom gradskom vijeću.

To što će Srbi tako ostati de facto podzastupljeni, a DP će de iure postati nadzastupljen, sasvim se uklapa u njegov odnos prema Srbima inače. DP kao stranka čini sve da onemogući prava koja Srbima pripadaju po zakonu a u slučaju izbora koristi njihova zakonska prava udovoljavajući samo jednom zakonski uvjetu, da na listi ima kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Srpkinje.

Kako onda netko takav može biti legitiman osporavatelj prakse u kojoj se u susjednoj BiH događa da na izborima za člana Predsjedništva susjedne BiH ne bude izabran kandidat ili kandidatkinja stranke ili koalicije stranaka s nacionalnim hrvatskim nego s građanskim predznakom, odnosno ne samo glasovima Hrvata nego i glasovima jednog dijela Bošnjaka?  

Drugi je razlog taj što Domovinski pokret šuti o podzastupljenosti velikog broja hrvatskih građana u pogledu njihova pasivnog i aktivnog biračkog prava.

U pogledu pasivnog biračkog prava podzastupljene su cijele hrvatske povijesne regije poput Like. Posebno je podzastupljen velik broj seljaka, radnika i drugih zanimanja u javnom i privatnom sektoru u samoj Hrvatskoj.

To što je DP njihov politički život sveo samo na svoje hrvatstvo zapravo je način kako pomaže merkantilistima i kapitalistima različitih profila.

Od DP-a nećemo čuti da su žene i muškarci koji žive i rade u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, ugostiteljstvu, turizmu, trgovini, novinarstvu, javnim djelatnostima poput znanstvene, obrazovne, zdravstvene ili administrativne, uslužnim djelatnostima, obrtima i proizvodnim djelatnostima nerijetko obespravljeni, potplaćeni, izrabljivani dodatnim poslovima i slabim uvjetima rada. Nećemo ga čuti zato što njegovo političko djelovanje i javno govorenje služi tome i ima svrhu u tome da se o toj vrsti nezastupljenosti i nejednakosti ne govori.

Da se sve ušutka politikom koja je neka vrsta proizvođenja permanentnog neprijateljstva u Hrvatskoj i osjećaja straha za opstanak ne hrvatskih građana nego DP – ove ideje nacije i države.

Konačno, DP teško može biti kredibilan i legitiman inicijator unapređenja položaja Hrvata u BiH zbog očigledne činjenice da on tu inicijativu poduzima da bi zaustavio sunovrat svojeg rejtinga. 

Pravo Hrvata u BiH im služi kao i pravo Srba u Hrvatskoj – za “bustanje” rejtinga i opstanak na političkoj sceni, a ne zbog dobra Hrvatske ili zbog dobra Hrvata u BiH.

Kako je podizanje svojeg rejtinga na antisrpskoj, antihadezovskoj ili antimožemovskoj kampanji ili potrošio ili se više to ne usudi činiti, nakon opjevavanja Ante Pavelića, Jure i Bobana, sjetili su se Hrvata u BiH, jer da je globalno vrijeme na njihovoj strani, kažu. Na čijoj je strani globalno vrijeme teško je reći, ali lokalno vrijeme nije dobro za DP. A nije dobro ni za Hrvate iz Bosne i Hercegovine da se takvi geostratezi i poznavaoci globalnih političkih tokova kao što su pojedini DP-ovci, njima bave. 

Način kako se pokreće inicijativa za traženje odgovora na pitanje o pravednijem izboru predstavnika Hrvata u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda, kao što znamo iz ranijih iskustava, može biti važniji je od toga što se traži. Domovinski pokret je prvom obznanom svoje inicijative o političkim pravima Hrvata u BiH stvorio školski primjer toga kad, kako se nešto traži, postaje važnije od toga što se traži i kad onaj koji traži postaje važniji od onog u čije ime se traži. DP je u svoju kampanju za prava Hrvata u drugoj državi ušao skoro kao “Dabro u kukuruz”. 

U toj se Deklaraciji ultimativno traži formiranje posebne izborne jedinice za Hrvate u BiH, prijeti obnovom Hrvatske Republike Herceg-Bosne i od izvršnih tijela vlasti Republike Hrvatske zahtjeva oduzimanje hrvatskog državljanstva onima koji u BiH zagovaraju glasanje ili glasaju protivno očekivanju samog DP-a.

Takav način komunikacije bliži je obnovi ili produbljivanju konflikta u Bosni i Hercegovini nego li pronalaženju rješenja za izbornu ravnopravnost Hrvata.

Siguran sam duboko da to nije ni državni, a ni nacionalni interes Hrvatske. Osim toga je bliže obnavljanju nerazumijevanja prava hrvatskog naroda u BiH da svojim glasovima izaberu svojeg člana Predsjedništva BiH nego li razumijevanju tog prava. 

Odjek takvog pseudo-dictuma Deklaracije dugo će pratiti ovu Rezoluciju. Bit će njezina, više ili manje, sjena.

Takav pseudo-autoritaran izričaj Deklaracije loš je zbog dvaju razloga. Loš je zbog toga što iza njega ne postoji stvaran autoritet koji bi utjecao na ostale aktere čiju suglasnost treba osigurati za neko od mogućih rješenja “poštenog ili legitimnog” izbornog prava Hrvata. 

S obzirom na to tko ju je i kako predložio, uz sva njezina poboljšanja koja su u njoj napravljena nerealno je očekivati da se njome može osnažiti politički položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Nadajmo se da ga neće oslabiti.

I nadajmo se da će nakon ovoga ozbiljniji akteri hrvatskog političkog života posegnuti za svojim znanjima i vještinama, te znanjima i vještinama stručnjaka za izborne sisteme te pronaći najbolji način da pomognu Hrvatima iz Bosne i Hercegovine da sami budu glasnogovornici i zagovaratelji svojih prava. S prije svega osjećajem sigurnosti da iza njih stoje pouzdani i kredibilni ljudi, kao i pouzdane i kredibilne politike. 

Mi iz SDSS-a smo svjesni da Hrvati kao najmalobrojniji od triju konstitutivnih narod u BiH trebaju bolje i pouzdanije izborne mehanizme za njihovu predstavljenost, kako u Predsjedništvu BiH, tako i u Domu naroda.

Toga su bili svjesni i predstavnici ne samo vlada desnog centra, nego i vlada lijevog centra. Njihova razmišljanja o tome, kao i razmišljanja samih predstavnika Hrvata u BiH jedina su kredibilna ili pouzdano uvjerljiva osnova za šire osvještavanje te njihove potrebe, u Europi, svijetu, a onda i unutar same BiH. 

Na kraju, znam da ovo što ću reći neće proći vosak u ušima nekih iz DP-a, ali znam da to svejedno trebam reći: poštovane kolege, proigrali ste svoje vukovarske karte držeći taj grad taocem svoje politike, proigrali ste svoje antisrpske karte držeći Hrvatsku taocem takve svoje politike, sad ste se dohvatili hrvatsko-bosansko-hercegovačkih karata. Mani te se toga, jer to su opakije od svih karata s kojima ste se imali priliku do sada igrati, i igrali ste.

Osim toga, to nisu vaše karte. To su karte vašeg glavnog partnera i glavnih opozicijskih stranaka koji imaju odgovornost za državnu politiku RH-a, za nacionalnu ideju i nacionalni program hrvatskog naroda.

Vaše su karte one koje ste dobili ulaskom u koaliciju – tri značajna ministarstva važna za život hrvatskih građana i deset državnih tajnika važnih za funkcioniranje polovice hrvatskih ministarstava. To su vaše sadašnje karte. Po njima će građani cijeniti vašu političku igru.

Ovo Vam je dobronamjeran, nimalo zlopamteći savjet stranke na čijem ste demoniziranju gradili svoju dosadašnju kulu od karata. Nadam se da to nećete više činiti.

(Govor Milorada Pupovca tijekom saborske rasprave na Prijedlog rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH, predlagatelja Klub zastupnika Domovinskog pokreta, utorak 14. srpnja 2026.).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ne želimo se naviknuti na suživot s ustaškim nasljeđem
    •  Privatan i eliminatoran jezik ne mogu dovesti do dijaloga
    •  Izjavom sjećanja inzistiramo na jačanju kulture mira
    •  I Hrvati i Srbi i dalje zajedno lomimo pogaču mira
    •  Izjava sjećanja SNV-a na 28. godišnjicu ''Oluje''
    •  Vijenac kao smeće za Nikolu Teslu
    •  Trebali bismo moći reći da je Banija naša kuća
    •  Neka pijetet jednih postane i pijetet drugih
    •  Kolektivizacija krivice osim što je nepravedna sjeme je zla
    •  Duh rata gotovo nikako ne ustupa mjesto duhu mira

> Svi tekstovi ovog autora