autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Heroj Draža i zločinac Tito

AUTOR: Branimir Pofuk / 19.05.2015.

Viši sud u Beogradu zaključio je višegodišnji proces i pravomoćno rehabilitirao Dražu Mihailovića poništivši presudu od 15. srpnja 1946. prema kojoj je komandant četničkog pokreta osuđen na smrt i dva dana kasnije strijeljan kao veleizdajnik i ratni zločinac.

Nova presuda kaže da je onaj prvi proces bio nezakonit, pokrenut i vođen iz političkih i ideoloških razloga. Novom presudom mrtvom su Mihailoviću vraćena građanska prava.

Pretpostavljam da bi jedna od posljedica takve odluke mogla biti i otkrivanje državne tajne o Dražinom grobu, iskapanje njegovih kostiju i jedan spektakularan pokop sa svim počastima i u grobnicu kakvu nacionalni junak zaslužuje. Utoliko više što Mihailovićeva osuda ni do sada nije smetala njegovim brojnim poklonicima i sljedbenicima u Srbiji da mu javno podižu spomenike.

Naravno, ima i Srba za koje će Draža Mihailović i dalje ostati ono što je bio i do sada: izdajnik vlastitog naroda, koljač odgovoran za krvave zločine svojih jedinica nad pripadnicima drugih naroda, osobito Hrvata i Muslimana (današnjih Bošnjaka), nacistički i fašistički kolaboracionist, ukratko, ratni zločinac. Ali, njihov će se glas slabo čuti i u Srbiji, a još teže će dopirati do Hrvatske.

Zar ne bi svi hrvatski ustašofili, svi oni koji uče povijest po Joeu Šimuniću, svi oni za koje su ustaše, a ne Titovi partizani bili hrvatski borci i državotvorci, zar ne bi upravo svi oni trebali imati razumijevanja za odluku beogradskog suda koji je raskrinkao i pravomoćno poništio jedan od Titovih zločina? Da ne pričamo tko je u Drugom svjetskom ratu pobio najviše Dražinih četnika

Primjerice, na sam dan beogradske presude portal Peščanik promptno je objavio tri teksta ozbiljnih autora koji ocjenjuju i analiziraju posmrtnu pravosudnu pravdu za Dražu.

U članku pod naslovom “Rehabilitacija ratnog zločinca” Saša Ilić piše:

“Ovoj konačnoj presudi su pored akademske zajednice, te Katedre za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, ogroman doprinos dali intelektualci i pisci iz Udruženja književnika Srbije, Srpskog književnog društva, Srpskog PEN centra, koji su decenijama otvoreno ili mirno ćuteći podržavali kontinuirani proces rehabilitacije četništva na svim nivoima. Naposletku, ključnu ulogu u ovom kriminalnom procesu koji je sada i zakonski sproveden, imali su i lideri Srpske radikalne stranke, Srpskog pokreta obnove, Srpske napredne stranke, Demokratske stranke Srbije kao i veliki deo Demokratske stranke”.

Ne može se, dakle, reći da čitava Srbija slavi, a osobito pažljivo morat će birati riječi premijer Vučić i predsjednik Nikolić koji su na političku scenu izgmizali upravo ispod istrunulog smrdljivog šinjela čiča Draže, a danas su naprednjački preobučeni lideri proeuropske Srbije.

No, ostavimo Srbiju neka se nosi s logičkim akrobacijama svojih lidera i neka joj Bog u tome pomogne. A ni Hrvatskoj ne bi škodilo malo prosvijetljenja odozgo.

Ovdašnje su reakcije začudno jednoglasne i jednoobrazne.

Ne zna se tko je zgranutiji: da li Milanović i njegovi ministri, ili predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko skupa s čitavim desnim i desničarskim spektrom.

Beogradska presuda dogodila se baš na Tuđmanov rođendan pa su novinari predsjednika HDZ-a zatekli na polaganju vijenca u Velikom Trgovišću.

“Rehabilitacija Draže Mihailovića nije dobra, četnički pokret ostavio je krvav trag u Hrvatskoj i to će sigurno utjecati na odnose dviju zemalja”, rekao je Karamarko.

Zašto je meni čudno to jednoglasje hrvatskih reakcija? Zato što nema dosljednosti kod onih kojima je Josip Broz Tito najveći zločinac i krvnik hrvatskog naroda.

Nema tu logike, nema tu pameti. Znak za početak novoga kola u natjecanju glupana i hulja dali su pred beogradskom Palatom pravde Šešelj i njegovi novočetnici skandirajući: “Tito ustaša!”

Jer takvima bi beogradska presuda valjda trebala biti dokaz još jednog u nizu nebrojenih Titovih zločina.

U Beogradu su pravomoćno presudili da Draža Mihailović nije zasluženo osuđen i pogubljen, nego da je nepravedno ubijen u procesu koji je protiv njega zbog političkih i ideoloških razloga vodio, a to znači montirao, Titov komunistički režim.

Koji je bio zločinački i samo zločinački.

Zar ne bi svi hrvatski ustašofili, svi oni koji uče povijest po Joeu Šimuniću, svi oni za koje su ustaše, a ne Titovi partizani bili hrvatski borci i državotvorci, zar ne bi upravo svi oni trebali imati razumijevanja za odluku beogradskog suda koji je raskrinkao i pravomoćno poništio jedan od Titovih zločina?

Da ne pričamo tko je u Drugom svjetskom ratu pobio najviše Dražinih četnika.

Nema tu logike, nema tu pameti. Znak za početak novoga kola u natjecanju glupana i hulja dali su pred beogradskom Palatom pravde Šešelj i njegovi novočetnici skandirajući: “Tito ustaša!”

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Večer u kojoj je Leipzig bio hrvatska kulturna prijestolnica
• Je li Miroslav Krleža još uvijek hrvatski pisac?
• Andrej Plenković i HNK Zagreb
• Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
• Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
• "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
• Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
• Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
• Utrka milijardera u svemiru
• Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".