Hoće li mirovine moći biti isplaćene ožujka 2016.

Više ljudi mi se obratilo, ne samo čitatelja nego i poznanika i susjeda, pitajući da li znam (ili što mislim) hoće li u ožujku iduće godine moći biti isplaćene mirovine u Hrvatskoj s obzirom na to da još nisu formirani Sabor i vlada i da neće biti na vrijeme izglasan državni proračun?

Svima koji su me to pitali lakonski sam odgovorio da ne brinu, jer do zastoja u isplati mirovina može doći prije zbog toga što neće biti novca, a manje je izgledno da zbog zakašnjelog usvajanja državnog proračuna trajno neće moći biti isplaćene mirovine.

Brojnost istih upita treba pripisati činjenici da većina umirovljenika, osobito umirovljeničkih parova, imaju barem nekog mlađeg i nezaposlenog u užoj obitelji koga se mora ”šlepati” uz njihove mirovine.

Prema (dvije godine staroj) studiji Svjetske banke, međutim, u Hrvatskoj je samo mirovinskih prava ”iskreirano” za oko tisuću milijardi kuna (ili tri godišnja bruto domaća proizvoda).

U mirovinskoj reformi 1998. godine odobrena mirovinska prava svedena su bila sa tri i pol na razinu dva i pol godišnja bruto domaća proizvoda.

No, nakon te kampanjske reforme (čitaj: smanjivanja mirovinskih prava) kontroli se izmaklo novo odobravanje (osobito povlaštenih) mirovinskih prava bez pokrića izigravanjem Zakona o fiskalnoj odgovornosti.

Zbog toga se brzo sve popelo na rečenih oko tisuću milijardi kuna, odnosno na razinu tri godišnja bruto domaća proizvoda sa trendom daljnjeg rasta.

Svima koji su me pitali hoće li u ožujku iduće godine moći biti isplaćene mirovine u Hrvatskoj lakonski sam odgovorio da ne brinu, jer do zastoja u isplati mirovina može doći prije zbog toga što neće biti novca, a manje je izgledno da zbog zakašnjelog usvajanja državnog proračuna trajno neće moći biti isplaćene mirovine

S druge pak prihodovne strane stalno su smanjivani prihodi od doprinosa za mirovinsku zaštitu usporednim smanjivanjem broja obveznika plaćanja doprinosa, odnosno smanjivanja broja zaposlenih.

Istovremeno su ubrzano smanjivani i dotadašnji usporedni izvori financiranja (pored doprinosa), ne samo za mirovinsku zaštitu već i za sve ostale javne rashode, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, kulturu i ostale.

Primjerice, zarade od ”gospodarenja” prirodnim plinom iz Jadranskog podmorja preusmjerene su iz državnog proračuna u dividende svjetskih korporacija. Ostala je kao zanemarivo mali prihod državnog proračuna tek podcijenjena koncesijska naknada (koja nakon ukidanja socijalističkog modela naplate nije komercijalno revalorizirana).

Slično je sa frekvencijama i telekomunikacijskom infrastrukturom, vađenjem domaće nafte, šumskim gospodarenjem, hidropotencijalima, odnosno gospodarskim iskorištavanjem svog ostalog prirodnog (nacionalnog?) bogatstva i javnih dobra u Hrvatskoj.

Primjerice, dobit nekada najprofitabilnijeg poduzeća u Hrvatskoj: javnog poduzeća PTT, je nakon pretvorbe, restrukturacije i razdvajanja telekomunikacijskih od poštanskih djelatnosti preusmjerena iz državnog proračuna u dividende Deutsche Telekoma.

Nakon te ”transformacije” iz državnog proračuna redovito se pokrivaju gubici od poslovanja u neprofitabilnim djelatnostima ”ostatka” nekada velikog jedinstvenog najprofitabilnijeg poduzeća (primjerice, privatna poduzeća dostavljaju pošiljke u veća mjesta, ali ne i na otoke jer se dostavom na otoke ne može profitno poslovati, pa na manjim otocima pošiljke još jedino dostavlja ”ostatak” nekada jedinstvenog javnog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća).

Pojednostavljeno rečeno, umjesto ranije najveće dobiti u državni proračun sada se slijevaju gubici.

Svojedobno su ministra u vladi Finske novinari pitali kada će privatizirati u toj zemlji korporaciju s najvećom iskazanom dobiti, na što je ministar novinarima odgovorio da ne vidi razloga zbog čega bi trebalo privatizirati korporaciju koja posluje profitabilno.

U Hrvatskoj smo imali suprotnu politiku vlade. Restrukturirano i nakon tzv. pretvorbe privatizirano je poduzeće s najvećom iskazanom dobiti, tako da je u privatnom vlasništvu profitabilna djelatnost, a neprofitna je ostavljena na teret državnog proračuna.

U Hrvatskoj je samo mirovinskih prava ”iskreirano” za oko tisuću milijardi kuna (ili tri godišnja bruto domaća proizvoda). S druge pak prihodovne strane stalno su smanjivani prihodi od doprinosa za mirovinsku zaštitu usporednim smanjivanjem broja obveznika plaćanja doprinosa, odnosno smanjivanja broja zaposlenih. Istovremeno su ubrzano smanjivani i dotadašnji usporedni izvori financiranja; primjerice, zarade od ”gospodarenja” prirodnim plinom iz Jadranskog podmorja preusmjerene su iz državnog proračuna u dividende svjetskih korporacija

To ukazuje na to da smo imali u ekonomskom pogledu marionetske vlade, vlade bez vlastite ekonomske i razvojne politike, u velikoj mjeri korumpirane, vlade koje su odlučivale prema interesnim diktatima izvan Hrvatske.

A sve manji prihodi zbog likvidacija velikog broja domaćih poduzeća, sve veće nezaposlenosti (manje doprinosa) kao i sve manji prihodi državnog proračuna od gospodarskog iskorištavanja rudnog i ostalog prirodnog (nacionalnog?) bogatstva nadomještani su zaduživanjima u inozemstvu.

Umjesto stopa gospodarskog razvoja najvažnija vijest je postao tzv. međunarodni kreditni rejting Hrvatske.

Kada neki pravni subjekt ne može ispunjavati svoje financijske obaveze, znači da je u bankrotu.

Premda se državu ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz nekog registra slično kao tvrtke iz trgovačkog registra, države itekako mogu stvarno financijski bankrotirati.

Hrvatska je realno bankrotirala.

Više nije u stanju uredno ispunjavati sve svoje financijske obaveze.

Inodugove umjesto vraćanja Hrvatska još može samo refinancirati uz stalno davanje raznih ustupaka kreditorima, a nema više (ili barem ne dovoljno) novca ni za ispunjavanje obaveza u mirovinskoj i zdravstvenoj zaštiti stanovništva, obrazovanju, kulturi i ostalim javnim djelatnostima.

Hrvatska se odrekla ekonomskog nacionalnog suvereniteta i prenijela ga međunarodnim asocijacijama u koje se učlanila.

Europska unija, primjerice, ima svoja pravila, osobito za zemlje članice tzv. eurozone za koju je Hrvatska tek nominirana.

Prema tim pravilima (o stabilnom financijskom sustavu) moraju se stabilizirati i mirovinski i zdravstveni sustavi kao najveći izdaci javnih financija u socijalno sređenim državama.

Mirovinski sustavi se u osnovi mogu stabilizirati na dva načina: povećavanjem izvora financiranja odobrenih prava ili smanjivanjem ranije odobrenih i stečenih prava.

Sve manji prihodi zbog likvidacija velikog broja domaćih poduzeća, sve veće nezaposlenosti (manje doprinosa) kao i sve manji prihodi državnog proračuna od gospodarskog iskorištavanja rudnog i ostalog prirodnog (nacionalnog?) bogatstva nadomještani su zaduživanjima u inozemstvu. Umjesto stopa gospodarskog razvoja najvažnija vijest je postao tzv. međunarodni kreditni rejting Hrvatske

Realno, s obzirom na domaću i svjetsku gospodarsku krizu i bankrote puno većih država od Hrvatske, malo je izgleda da bi se u značajnijoj mjeri mogli povećati izvori financiranja mirovinskog sustava u Hrvatskoj.

O stabiliziranju mirovinskog (zdravstvenog i ostalih) sustava odlučivat će se, dakle, izvan Hrvatske.

U tim odlukama će se samo načelno odlučiti; primjerice, da se obaveze mirovinskog sustava u Hrvatskoj moraju svesti na spomenutih dva i pol godišnja bruto domaća proizvoda.

A (nacionalnoj) vladi, ma tko bio u toj vladi, bit će ostavljena ”sloboda” da provodi, političkim govorom rečeno, ”bolne reformske rezove”, odnosno da odlučuje o tome kome i koliko će se smanjivati ranije odobrena i stečena mirovinska prava da bi se obaveze mirovinskog sustava svele na spomenutu razinu od dva i pol godišnja bruto domaća proizvoda.

Političari (iz marionetskih hrvatskih vlada) uvjeravat će domaću javnost da je hrvatski mirovinski sustav održiv (smanjivanjem mirovinskih prava).

No, nije svejedno kojim umirovljeničkim skupinama i za koliko će se (morati) smanjivati mirovinska prava. Odnosno reforma mirovinskog sustava je neizbježiva, ali nije svejedno koliko će ”bolnih rezova” biti prevaljeno na pojedine skupine umirovljenika.

Danas se bez problema može točno izračunati prava na osnovu svih uplata doprinosa od 1970. godine. Nema tehničkih prepreka izračunavanju mirovinskih prava na temelju uplaćenoga doprinosa, odnosno trajanja radnog staža.

Potom nije teško ni izračunati kolike bi bile obaveze mirovinskog fonda za prava stečena isključivo na osnovu uplaćenih doprinosa.

I po logici tu bi trebalo najmanje smanjivati stečena prava.

Potpuno je drugačije kada se radi o mirovinskim pravima stečenima na osnovu drugih kriterija, a ne na osnovu uplaćenih doprinosa, odnosno trajanja radnoga staža.

Prvo bi trebalo precizirati iz kojih izvora financiranja (bez tekućih doprinosa) je moguće osigurati novac za financiranje tih mirovina (koje nisu stečene uplaćenim doprinosima).

A bogme bi i neke od tih, osobito tzv. povlaštenih mirovina bilo dobro i u potpunosti ukinuti na način propisan za postupke donošenja zakona sa retroaktivnim djelovanjem.

U dosadašnjim promjenama mirovinskog sustava umjesto preciznih izračunavanja iznosa mirovinskih prava bez uplaćenih doprinosa izračunavani su tzv. koeficijenti ”odokativno” po skupinama umirovljenika (primjerice, u istoj skupini su tako saborski zastupnici koji imaju tri ili pet godina staža zajedno sa zastupnicima koji imaju 40 ili 45 godina staža).

Pritom ne bi bilo dobro ukidati prava za sve tzv. povlaštene mirovine, primjerice, invalidima nikako.

Premda se državu ne može u stečajnom postupku likvidirati i brisati iz nekog registra slično kao tvrtke iz trgovačkog registra, države itekako mogu stvarno financijski bankrotirati. Inodugove umjesto vraćanja Hrvatska još može samo refinancirati uz stalno davanje raznih ustupaka kreditorima, a nema više (ili barem ne dovoljno) novca ni za ispunjavanje obaveza u mirovinskoj i zdravstvenoj zaštiti stanovništva, obrazovanju, kulturi i ostalim javnim djelatnostima

Pa i za branitelje bi trebalo ostaviti razumne mirovine, ali i reći otkuda novac (nema ga u atrofiranom fondu od uplaćenih doprinosa).

Prema dosadašnjim iskustvima, međutim, treba očekivati da će se zaslužena mirovinska prava (na osnovu uplaćenih doprinosa) kresati ”solidarno” sa svim mirovinskim pravima koja nisu stečena na osnovu uplaćenih doprinosa.

Sigurno će opet o stabiliziranju mirovinskog sustava odlučivati drugi, a ne oni koji su uplaćivali mirovinske doprinose.

Zbog toga je Bertrand Russell sredinom prošlog stoljeća rekao: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

A i na jednom grafitu je pisalo: ”Da se izborima nešto zbilja mijenja, odavno bi ih ukinuli”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora