autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Hrvatska kontra Belgije: Može li Štimac zasvijetliti u sumrak?

AUTOR: Renato Baretić / 11.10.2013.

Igor Štimac danas predvečer (Maksimir, 18:00 sati) vodi utakmicu karijere. Već sutra otići će u Rusanovu sa štitom ili na njemu, ovisno o tome kako će njegov raštimani orkestar zasvirati protiv Belgijanaca. Zli jezici u internetskim komentarima već govore kako mu je propao zadnji taktički trik ‒ ono u srijedu, s pijanim vozačem autobusa ‒ za svladavanje ključnog protivnika i da sad više nema nikakvih šansi protiv Wilmotsove ekipe iz čekaonice hitnoga kirurškog prijema.

Da nevolja bude veća, kapetan (satnik?) Srna i rovokopač Šimunić upakirani su u kartonsku ambalažu, a čovjeku koji je dobio kapetansku vrpcu, Ćorluki, neki je dan javno izletjelo da atmosfera u reprezentaciji nije dobra. Pa je onda to brzo polizao, otrcanim trikom, svalivši krivnju na novinare koji su ga krivo razumjeli (ma tko je uopće selektor tih novinara, ljudi moji, otkad znam za njih ‒ uvijek sve krivo razumiju!?) i dodavši da je ozračje među igračima sjajno kao i uvijek prije.

U redu je to s igračima, nek se mladost zabavlja, bolje i to nego da ih ulica odgaja, ali bilo bi zanimljivo doznati kakvi su doista odnosi između njih i izbornika. To bi vrijedilo istražiti. No, zapravo ‒ čemu? Ionako bi to bilo samo novo poglavlje u sagi “Krivo ste razumjeli moje riječi”…

Kako god bilo, danas se igra ‒ ili bi se barem trebala igrati ‒ utakmica odluke za Igora Štimca kao izbornika osme reprezentacije na FIFA-noj ljestvici. Ponovimo: osme na svijetu. Iskreno vjerujući da je ovu noć proveo u molitvenom bdijenju uz krunicu, sa svojim uobičajenim mislima na Vukovar, Hercegovinu i svekoliku dijasporu, ali barem malo i na predstojeću utakmicu te svoj status u nogometnoj javnosti, želim mu, kao obični, banalni, navijač svih hrvatskih reprezentacija, da vjerničkim zanosom nadmudri onog sotonista Wilmotsa i sve njegove “crvene vragove”, naročito golmana. Pa da napokon priušti malo veselja nama koji u ovoj dolini suza nismo ni vjernici, ni Vukovarci, ni Hercegovci, niti dijaspora.

Uspije li ostvariti to čudo, neću imati ništa protiv ni ako se u zagrebačkom sumraku ukoči uz rub terena i zasvijetli fluorescentno zeleno, kao da je onaj, božemeprosti, kineski kipić iz Međugorja.

Još tekstova ovog autora: