Hrvatska se izolira kao središte zatucanog revizionizma

U Zagrebu, u Kulturnom informativnom centru, 28. listopada je održana rasprava ”Institucionalno sjećanje na ustaške logore u Drugom svjetskom ratu u Republici Hrvatskoj: izazovi i prilike u 21. stoljeću“.

Suočeni s izazovima revizije prošlosti, kreiranja politiziranih narativa o kolektivnom sjećanju, ali i novih pristupa i metoda u institucionalizaciji sjećanja, ovaj događaj okupio je vodeće stručnjake u području istraživanja povijesti i sjećanja na zločine ustaškog režima i pružio im platformu za raspravu o izazovima u komemoriranju različitih mjesta stradanja na području Republike Hrvatske, te prilikama da Hrvatska postane regionalni primjer historiografske i memorijalne prakse 21. stoljeća.

Raspravu su organizirali Centar za istraživanje Holokausta i genocida na jugoistoku Europe pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću i Kulturno informativni centar – KIC.

Ljiljana Radonić iz Austrijske akademije znanosti upozorila je na novi val revizionizma i podsjetila kako je ravnatelj JUSP Jasenovca Ivo Pejaković o razlogu za ostavku (5/2024) u intervjuu za Jutarnji list rekao kako: ”već neko vrijeme osjećam da postoje razlike u određenim tumačenjima povijesnih događaja koje se odnose na ustaški logor Jasenovac i razdoblje NDH, posebno što se tiče masovnih zločina počinjenih nad Srbima, odnosno korištenja pravnog pojma genocid u tom kontekstu.”

Svjedočimo nazadovanju i državnom revizionizmu: u postavu u muzeju iz 2006. govori se o holokaustu i genocidu nad Židovima, Srbima i Romima a danas se napadaju vodiči u Jasenovcu kad govore o genocidu nad Srbima.

Svjesna je odluka svakog muzeja i svake politike sjećanja hoće li u prezentaciji stradanja u Drugom svjetskom ratu prevladati crno-bijela nacionalistička priča o ”našoj patnji” ili individualnim žrtvama bez konteksta ideologije koja je vodila do genocida i Holokausta ili će otvarati kompleksna pitanja i poduprijeti bolno suočavanje s prošlošću kao dokaz zrelosti i samopouzdanja. Hoće li se primjerice u novom postavu u Jasenovcu postaviti pitanje zašto su, pored Njemačke, samo NDH i Rumunjska u Drugom svjetskom ratu imali logore smrti?

“Izgleda da je u politici sjećanja u Hrvatskoj u 21. stoljeću vlastima “lakše” tematizirati Holokaust i Samudaripen u NDH nego genocid nad Srbima, jer se mogu eksternalizirati u širem kontekstu nacističkih zločina. To je samo po sebi problematično jer negira specifičan ustaški antisemitizam i anticiganizam”. Ljiljana Radonić se u zaključku zapitala zašto se u doba globalizacije sjećanja Hrvatska, kao i Mađarska i Bugarska, trenutno izolira kao sjedište zatucanog revizionizma.

Nebojša Blanuša s Fakulteta političkih znanosti istakao je da na fakultetima rade bez političke podrške, u uvjetima u kojima se zadnjih trideset godina dezavuiralo prošlost i povijesnu istinu, ne samo u Hrvatskoj već širom Europe. Ispričao je i o iskustvu iz 2018. s posjete kući na jezeru Wannsee u kojoj su nacisti  dogovorili implementaciju odluke koju je Hitler donio na jesen 1941. o konačnom rješenju židovskog pitanja (Opaska Autografa: ispravili smo izjavu Nebojše Blanuše koji je rekao da je u Wannsee donešena odluka o konačnom rješenju, jer nije). Kustosica se požalila na politizaciju i rekla da neke grupe ne dolaze u posjetu, kao na mjesto nacionalne sramote, već kao na mjesto nacionalnog ponosa. “Najgori naš problem je pozitivna identifikacija s zločincima. Identifikacija s zločinom je identifikacija s dijaboličnim zlom. To se događa i kod nas i protiv tega se trebamo boriti. To me i potaklo na organiziranje terenske nastave u posljednjih nekoliko godina.”

Hrvoje Klasić, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istakao je kako je suočavanje s prošlošću Jasenovca i ustaškog režima kod nas primarno politički problem. “Nepoznanice ili dileme u vezi već provedenih istraživanja kod nas nisu poziv na znanstveno utemeljenu raspravu nego se uglavnom koriste u nacionalističke svrhe diskreditiranja jedne skupine, a čini mi se u najvećem dijelu za revidiranje našeg odnosa prema NDH. Znanje učenika koji dolaze iz osnovnih i srednjih škola na fakultet je vrlo slabo.

Mi precjenjujemo ulogu obrazovnog sustava, jer obrazovne institucije nemaju presudan utjecaj na javno mnijenje. No što zajedno radimo ima utjecaja. Od devedesetih do danas smo puno stvari promijenili. U praksi se mijenjaju imena ulica ali to ne znači da se trebamo opustiti. Kad netko uzvikuje na ulici “Za dom spremni” to treba prijaviti.

Nismo uspjeli u ključnoj stvari, nismo iz društva monologa ušli u društvo dijaloga. Ne znamo razgovarati ako ne mislimo isto, ne znamo slušati druge, posebno ako imaju argumente. To je problem, bez obzira na argumente, krenu salve uvreda. Nismo još dospjeli do toga da snagom argumenata uvjerimo drugoga da promjeni stavove ili barem da se stiša. Meni je jasno da je netko kome je otac ili djed stradao u Bleiburgu, Golom otoku, Jasenovcu ima drugačiji odnos od mene, kome nitko nije stradao. To treba imati u vidu i za to trebamo biti educirani. Ako zato ne možeš proglasiti partizane osloboditeljima, onda bar ne trebamo u javnosti slušati o ustašama, kao hrabrim patriotima”.

Milan Radanović, istraživač iz Arhiva Srba,  govorio je o srpskim selima u općini Crkveni Bok, za koja je kobna bila blizina logora Jasenovac, kao studiji slučaja genocida nad Srbima u NDH. “Više puta u vrijeme Drugog svjetskog rata mještani su bili izloženi nasilju od strane Ustaškog obrambenog zdruga. Zločini nisu počinjeni od strane susjeda, već od strane ustaških oružanih skupina.”

Istakao je i problem uništenih spomenika na mjestima masovnih stradanja. Obnovljen je spomenik žrtvama Jadovnog ali mnogi drugi nisu.

Nataša Mataušić, povjesničarka i nekadašnja predsjednica Upravnoj vijeća JUSP Jasenovac, naglasila je: “Iako naziv Spomen područje zvuči moćno, tamo uz ravnatelja radi samo četiri kustosa, koji su ujedno kad je potrebno i čuvari i obrazovni radnici. Uvijek smo tražili da se zaposle novi kustosi, pedagog i tehnička služba. Na žalost njihove vrijedne publikacije možete vidjeti samo u Jasenovcu a nisu dostupne na mreži.

Propale su mnoge  ideje, poput obnove Kule u Staroj Gradiški. Prošlo je dovoljno godina i vrijeme je za novi postav. S prekapanjima o kojima se nedavno govorilo u Hrvatskom saboru se nikad ne bih mogla složiti, jer bi se tako ponovo dehumaniziralo žrtve. Mijenja se odnos prema Jasenovcu. Osluškujemo tko će biti novi ravnatelj.”

Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina RH naglasio je: “Oko Slane vodi se igra bez granica koja traju već nekoliko godina. Znate da smo dva puta zajedno s Srpskim narodnim vijećem pokušali staviti ploču koja bi drugi dan bila srušena. Prošle smo godine bili na sastanku s načelnikom općine Novalja. Poslali smo prijedlog izmijenjenog teksta za ploču u uvali Slana na koji nismo dobili odgovor. Peko medija načelnik je poručio da Institut ‘Ivo Pilar’ prvo treba završiti istraživanje. Kao da bitne činjenice nisu odavno utvrđene. Nismo uspjeli s inicijativom za zabranu ustaškog pozdrava”.

“Ivi Pejakoviću, najozbiljnijem ravnatelju JUSP Jasenovac, podmetnuta je noga. Shvatio je da ne može bez politike napraviti ono što je želio. Pred obrazovnim centrom u Jasenovcu postavljene su ploče u kojima se ne spominju ni Holokaust, ni genocid nad Srbima, ni genocid nad Romima. Tekst je ispravljan u Ministarstvu kulture i medija.  Usprkos ponovljenim upitima nismo dobili imena recenzenata.”

Lovro Kralj s Filozofskog fakulteta u Rijeci, zapitao se “Je li s ovom temom trebamo prvenstveno snažnije reagirati odozdo, kroz snažnije civilno društvo i snažniju akademiju. Što nama znači priča o Drugom svjetskom ratu? Je li samo dio naše prošlosti ili je trebamo interdisciplinarno proširiti, jer nas informira za suvremenost, u dubokoj višestrukoj krizi? Povijest je istovremeno relevantna ne samo kao identitetsko pitanje već i znanost koja pruža vještine za svakidašnji život.”

Hrvoje Hribar, ravnatelj KIC-a najavio je nastavak podrške JUSP Jasenovac poput izložbi i popratnog programa “Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac”, autora Ive Pejakovića.

Vesna Teršelič iz Documente zaključno je podsjetila kako su nasljeđe holokausta i genocida antisemitizam, mržnja prema Srbima i mržnja prema Romima danas. “Svih nas se tiče pitanje tko će biti imenovan na mjesto ravnatelja JUSP Jasenovac. Svih nas se tiče hoće li u novom postavu biti mjesta i za prikazivanje prošlog i sadašnjeg revizionizma i osudu iskrivljavanja činjenica o Drugom svjetskom ratu”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Franjo Topić: Nemojmo kukati za mrakom nego palimo svjetlo
    •  O “Filozofskim pričama” Predraga Fincija
    •  Milorad Pupovac i Dejan Jović: Hvala Budimiru Lončaru!
    •  Papa Franjo: poštujmo primirje tijekom Olimpijskih igara
    •  Pamtimo heroja mira Josipa Reihl Kira
    •  HND o prijetnjama novinarima Nacionala: došli su opasni dani
    •  Prizanja HND-a za 2023. – glavna nagrada Dori Kršul
    •  In memoriam Damir Matković
    •  Biskupi Europe za proširenje EU kao “snažna poruka nade”
    •  Neoustaški nasrtaji na kampanju ''Hrvatska treba Srbe''

> Svi tekstovi ovog autora