Hrvatski antivakserski terorizam

Uskoro ćemo ”slaviti” drugu godišnjicu od početka širenja COVID pandemije, iako neki tvrde da je pandemija počela potkraj 2019., u Kini. Za to vrijeme očekivali smo da će svjetski vlastodršci, bilo oni koji drže vlast silom ili konsenzusom građana, adekvatno odgovoriti na globalni kaos koji stvara ova pandemija.

Nisu. Nisu odgovorili adekvatno, od prvih koraka traženja cjepiva, zatim preko distribucije tog cjepiva, pa sve do dodatnih mjera za sprječavanje širenja pandemije.

Sada se COVID pandemija, nakon prvog vala, vraća u novim valovima i varijantama. Pokazuje se da se pandemija iz globalnog kaosa pretvara u apokalipsu iz koje se ne vidi izlaza.

Nove varijante se smjenjuju jedna iza druge, a vlastodršci vrludaju i sve se više zapliću u besplodne rasprave o tome krše li se cijepljenjem osnovna ljudska prava i imaju li pravo države, organizirane političke zajednice građana ili podanika, tražiti potvrde o cijepljenju i ograničavati kretanje i direktnu, fizičku komunikaciju ljudi, čime se bolest širi na sve veći broj stanovnika.

Brojni apeli na cijepljenje čak i kad dolaze iz najautoritativnijih mjesta – a papa Franjo je bez sumnje jedan od tih najvećih moralnih autoriteta iza kojeg ne stoje ni policije ni vojske – odbacuju se ili namjerno iskrivljuju, sve pod lažnom parolom zaštite ljudskih prava.

Nove varijante smjenjuju se jedna iza druge, a vlastodršci vrludaju i sve se više zapliću u besplodne rasprave o tome krše li se cijepljenjem osnovna ljudska prava i imaju li pravo države, organizirane političke zajednice građana ili podanika, tražiti potvrde o cijepljenju i ograničavati kretanje i direktnu, fizičku komunikaciju ljudi, čime se bolest širi na sve veći broj stanovnika

U ovom slučaju, radi se o manipulaciji javnim mnijenjem, jer ljudsko pravo na život i zdravlje imaju svi ljudi.

Prema tome, oni koji se ne žele cijepiti i koji se pozivaju na pravo slobodnog kretanja i druženja onih koji nisu cijepljeni s onima koji se žele cijepiti i obraniti od najtežih oblika bolesti, zapravo su teroristi koji svjesno krše temeljna ljudska prava onih koji se žele zaštititi od bolesti.

U tom kontekstu treba pročitati i inicijativu Mosta za raspisivanje referenduma o COVID potvrdama i ”stožerokraciji”. Bez obzira na to jesu li uspjeli skupiti 400.000 potpisa za pokretanje referenduma, sama ideja o takvom referendumu je toliko iracionalna, da nas vraća u doba srednjovjekovnog opskurantizma.

Iracionalno je tražiti od nacionalnog parlamenta, u ovom slučaju Hrvatskog sabora, da odlučuje na ”politički način” o jednom pitanju, koje spada u osnovna ljudska prava onih, koji se žele cijepiti i liječiti svim mogućim sredstvima moderne medicine protiv te opake bolesti i njezinih sve novijih varijanti.

To je utvrdio nedavno ministar rada Josip Aladrović koji, međutim, replicira inicijatorima ove inicijative politikantskom retorikom, kao uostalom i premijer Andrej Plenković.

Tu imamo jedan paradoks: inicijativa za referendum je legitimna, ali nije racionalna, a po mogućim konzekvencama predstavlja, ako rezultat referenduma bude pozitivan, kršenje i napad na ljudska prava onih, koji se imaju pravo pozivati na osnovno ljudsko pravo na život i zdravlje.

Međutim, opravdano bi moglo biti jedino pitanje koje inicijatori referenduma postavljaju, a to je funkcioniranje ”stožerokracije”.

Nije stvar u tome da Stožer civilne zaštite, onakav kakav je uspostavljen u Hrvatskoj, uzurpira vlast, već je stvar u tome kako je taj Stožer sastavljen i kako funkcionira.

Jesu li doista u njemu izabrani pravi ljudi, eksperti svjetskog glasa, pa čak i među onim Hrvatima koji žive i rade u inozemstvu i koji su se tamo afirmirali?

Ako pogledamo susjednu Italiju, onda ćemo vidjeti da su u njihovom stožeru civilne zaštite – koga vodi jedan aktivni general alpinaca, pješačkog roda vojske, uvršteni i brojni stručnjaci iz inozemstva, Talijani koji su kroz proces odljeva mozgova otišli u bijeli svijet i tamo se afirmirali.

I sam general, koji je na čelu stožera, stalno se poziva na stručnu ekspertizu tih svjetski poznatih stručnjaka koji, između ostaloga, opravdano postavljaju pitanje svrsishodnosti borbe protiv pandemije, ako u njoj nisu propisane mjere distanciranja u dvjema institucijama kroz koje se nove varijante koronavirusa rapidno šire: a to su škole i crkve.

Naprotiv, članovi našeg, hrvatskog Stožera, od njegovog šefa Vilija Beroša i Alemke Markotić trude se da ne povrijede lokalno čelništvo Katoličke Crkve, koja unatoč Papinim sugestijama i dalje inzistira da se crkveni obredi obavljaju na stari način, kao da pandemije nema.

Ovakav Stožer, odnosno Znanstveni savjet iz koga je na jedvite jade isključen Gordan Lauc, sastavljen je od bogobojaznih eksperata kojima je prije stalo da potvrde svoju lojalnost vrhovima lokalne Katoličke Crkve i njenoj tihoj opstrukciji i prešućivanju Papinog autoriteta, koji se pokazuje kao najdosljedniji branitelj ljudskih prava na život i zdravlje.

O besmislenosti ovog referenduma, i uopće nedorečenosti instituta referenduma u hrvatskom političkom sustavu svjedoči nedavno i riječki znanstvenik Matija Miloš s katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, iz kojeg često dolaze vrlo kvalificirane ocjene o nefunkcioniranju, odnosno o lošem funkcioniranju hrvatskog političkog i pravnog sustava.

Iracionalno je tražiti od nacionalnog parlamenta, u ovom slučaju Hrvatskog sabora, da odlučuje na ”politički način” o jednom pitanju, koje spada u osnovna ljudska prava onih, koji se žele cijepiti i liječiti svim mogućim sredstvima moderne medicine protiv te opake bolesti i njezinih sve novijih varijanti

Inicijativa Mosta je, tako, zamaskirana u hipokritsku, lažnu brigu za ljudska prava, a radi se baš o obrnutom djelovanju – u prilog politikantstva upregnutog u primitivne antivakserske i religiozno-fundamentalističke ideologije.

Ivan Đikić, koji je nedavno uputio pismo ministru Berošu i premijeru Plenkoviću, upozorava na opasnost od petog vala i poziva Vladu da donese efikasne mjere kojim će se spriječiti širenje omikron varijante.

U te mjere, osim cijepljenja booster dozom, Đikić poziva na prekid pogrešnog informiranja građana, na primjeru poziva na testiranje staničnog imuniteta, kao što poziva Vladu da ne smije dopustiti profiterstvo vezano uz testove na koronavirus.

Đikić je, kao glasnik apokalipse, već nekoliko puta kroz javne apele hrvatskoj javnosti i vlastodršcima upozorio na krivo djelovanje Vlade i njezina Stožera, kojeg mostovci krive za kršenje demokracije.

Razvoj događaja je već u nekoliko navrata dao za pravo Đikiću, dok su drugi imunolozi i eksperti izvana također upozoravali na dolazeću opasnost i mogući rast zaraženih i bolesnih.

Sve se to obistinilo, i doista i mi i cijeli svijet kao da hrlimo u apokalipsu, baš kao mjesečari koji srljaju i glavinjaju okolo bez ikakvog cilja ni smisla.

Zato rješenje nije u referendumu, koji bi u slučaju uspjeha mogao voditi u antivakserski terorizam, već je rješenje u uspostavi jednog novog stožera, u kojem će biti i oni, koji su dosad javno, apelima, upozoravali na moguće opasnosti koje nadolaze, i čije su se strepnje i realizirale.

Umjesto verbalnih konflikata, međusobnog vrijeđanja i demagoških eskapada, i vlast i mostovska opozicija morali bi postati svjesni da umjesto da zaustavljaju pandemiju, oni tako siju zbunjenost u javnosti i omogućuju antivakserskom terorizmu i primitivizmu da se šire zemljom i da se protiv pandemije ne poduzimaju prave mjere, da se zaštite ljudska prava na život i zdravlje većine građana.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora