Istine i laži o marakeškom Paktu o migracijama

Vrući krumpir zvan (skraćeno) Pakt o migracijama ili jednostavno ”Marakeš” (riječ je o Global Compact For Safe, Orderly and Regular Migration) prebačen je iz Ureda PRH u Ministarstvo vanjskih poslova (kamo tematika ustvari i spada).

Nešto začuđuje: da postoji UN-ov dokument vezan uz reguliranje migracije i da će ga zemlje članice UN-a prihvaćati aklamacijom u prosincu ove godine u Marakešu, bilo je poznato (najkasnije) od 23. srpnja o. g., kad je utvrđen datum i mjesto dogovora o njemu, odnosno njegovo prihvaćenje od strane zemalja članica UN-a.

Tijekom cijeloga ljeta znalo se, dakle, no nitko se posebno nije zanimao – još jedan papir, dogovor, tema međunarodne politike kakvih ima napretek.

Ništa nije bilo čudno ni politici ni medijima, civilnim udrugama ni ostalima. Odjednom: žustre rasprave čiji je fanal vjerojatno bila Predsjedničina najava da neće u Marakeš, jer i druge zemlje odustaju. (Nije mi drago da je moja zemlja među onima koje se ograđuju).

Maroko je UN-u ponudio da bude domaćin susretu na kojem treba prihvatiti taj pakt o migracijama – Maroko je životno zainteresiran za reguliranje migracije, za razlučivanje izbjeglica, ta razlučivanje legalnih od ilegalnih migranata te za suzbijanje svih pojava koje prate ilegalne migracije

Marakeš? Maroko? Što odande može doći korisno i Europljanima prihvatljivo?

Može!

Maroko je UN-u ponudio da bude domaćin susretu na kojem treba prihvatiti taj pakt o migracijama – Maroko je životno zainteresiran za reguliranje migracije, za razlučivanje izbjeglica, ta razlučivanje legalnih od ilegalnih migranata te za suzbijanje svih pojava koje prate ilegalne migracije.

Zemlje uz obalu Sredozemlja sačuvale su historijsku memoriju da su kroz povijest bile poprišta kretanja izbjeglica, gospodarskih, političkih i inih migranata, u pravcu Jug-Sjever i Istok-Zapad. Povijest ih je poučila da se ta kretanja ne mogu zaustaviti – Sredozemno more je, kako je papa Franjo rekao, ”veliko plavo groblje ljudi”.

Bura koja se protiv migranata i protiv tog Pakta digla u cijeloj Europi bjesni uz prozirne argumente koje je lako pobiti ako ste tekst pročitali od početka do kraja, u izvorniku i u prijevodima, u jednoj i u drugoj verziji, jer se npr. u njemačkom tekstu nalazi pogrešan prijevod izraza regular. Njemački prevoditelj je regular, koji u engleskom izvorniku znači regularno, preveo kao ”planski” – a značenje te riječi sugerira da je riječ o ”planskim”, tj. organiziranim, poticanim, namjerno izazvanim migracijama.

Kao da je taj tekst izašao iz ”kuhinje”/ureda kakvog desničarskog aktivista koji je politici htio podvaliti svoju interpretaciju Pakta kao jedinu vjerodostojnu ne bi li polučio opće zgražanje.

Nisu se desničarske skupine diljem cjelokupnog njemačkog govornog područja sasvim slučajno digle kao organizirane i protestnim marševima i bučnim uličnim demonstracijama prosvjedovale protiv ”nasilnog oduzimanja suvereniteta” i ”nametanja neželjenog internacionalizma” u cilju uništenja nacionalnog identiteta. U Hrvatskoj su također progutali udicu – koliko li se puta potvrdilo da ni jedan slogan ne može biti toliko priglup i bezvezan da ga netko ne bi usvojio.

”Povreda suvereniteta” odzvanja otkad su se tog Pakta dohvatile osobe koje jamačno nisu pročitale ni redak teksta, ni u izvorniku, čak ni u prijevodima. Pitam se jesu li ti branitelji suvereniteta ikada, tijekom školovanja ili studija bili upozoreni da dokumente o kojima se diskutira trebaju najprije oni sami temeljito pročitati i shvatiti, jer je citiranje iz druge i treće ruke nepouzdano i nedostojno akademskog građanina.

Prebacivanje nadležnosti za Global compact u Ministarstvo vanjskih poslova možda je solomonsko rješenje ako iskusni diplomati budu o njemu racionalno razmišljali i budu dovoljno hrabri da dužnosnicima koji odlučuju poruče: Migracije su današnja stvarnost i ostat će to na nepredvidivo dugi rok. Migracije će postojati uhvatili se mi s njima u koštac ili ih ignorirali.

”The empire strikes back” (Imperij uzvraća udarac), kažu Britanci i gotovo da čuju kako im useljenici iz prijašnjih britanskih kolonija šapću u uho: ”We are here, because you were there” (Evo nas kod vas, jer ste vi nekoć bili kod nas).

Sa ili bez kolonijalne prošlosti, ne budemo li mi brinuli o Trećem i Četvrtom svijetu, ti će svjetovi dolaziti k nama. Mislimo li mi to spriječiti primjenom sile, nećemo uspjeti, ali ćemo izdati sve naše temeljne vrijednosti. Razum – ekonomski, ekološki, politički – nam nalaže da ih prihvatimo kao zadatak i izazov.

Zemlje uz obalu Sredozemlja sačuvale su historijsku memoriju da su kroz povijest bile poprišta kretanja izbjeglica, gospodarskih, političkih i inih migranata, u pravcu Jug-Sjever i Istok-Zapad. Povijest ih je poučila da se ta kretanja ne mogu zaustaviti – Sredozemno more je, kako je papa Franjo rekao, ”veliko plavo groblje ljudi”

Global Compact nije dokument o poticanju migracijskih kretanja – iako je npr. Njemački institut za razvojnu politiku upozorio na to da migracije na dugu stazu pozitivno utječu na gospodarstvo, socijalnu i demografsku sliku prihvatnih zemalja. U svakom je slučaju u interesu svake zemlje srediti sadašnje kaotične imigracije kojima rukovode ”šleperi” i trgovci ljudima.

Taj dokument je okvir za koordiniranje mjera i usklađivanje pravila za migracije i naprosto je nužan – kao što je nužan i Pakt o klimatskoj politici, integralni paket mjera za održivu politiku i smanjenje nepovoljnih utjecaja klimatskih promjena.

Izgleda da postulat međunarodne suradnje za humanu i održivu budućnost nije prodro u svijest ljudi, jer se izolacionizmom polučuje mnogo više odjeka u javnosti.

Međunarodna suradnja predstavlja već sama po sebi odricanje od dijela nacionalne suverenosti, ali to je žrtva od koje ćemo imati koristi svi: od prekogranične koordinacije štednje energije, mjera za održivu poljoprivredu, za čistoću zraka, zaštitu od prirodnih nepogoda…

Sada je međunarodna zajednica dokumentirala da je svjesna kako su i migracije tema koja mora zaokupiti sve i kako se svaka zemlja treba odreći prava na gledanje samo svojih interesa.

Trabunjanje o povredi suvereniteta je ili zlonamjerno tendenciozno ili znak neinformiranosti. Prvo: ne radi se o izbjegličkoj politici – za to postoji već drugi plan, drugi instrumenti i izvršni organ (UNHCR), a za Pakt o migrantima ga treba tek stvoriti, odnosno promicati status Međunarodne imigracijske organizacije (IOM).

Drugo: Pakt za migracije tek treba postati obvezatnim sporazumom, a treće: on se odnosi na legalnu imigraciju.

Za legalne imigrante dokument predviđa reguliranje politika izdavanja vize, uvjeta za dobivanje azila te sklapanje međudržavnih sporazuma za reguliranje ekonomske i radne migracije. Legalnim migrantima obećava se pravna zaštita, ravnopravan pristup školovanju, kvalificiranju i zapošljavanju, zaštita od izrabljivanja i socijalnog dumpinga na radnim mjestima.

Hrvatskoj to možda nije bitno s obzirom na to da zabrinuto gleda na porast odlazaka Hrvatica i Hrvata iz zemlje; no njihovu pravnu i socijalnu sigurnost Hrvatska bi ipak trebala štititi u suradnji s prihvatnim zemljama.

A što se tiče imigracija u Hrvatsku (poželjnih i nepoželjnih) valja reći da će zemlje moći uređivati svoju imigracijsku politiku i crpsti prijedloge iz Pakta do 2022. godine bez sankcija ako ih ne implementiraju. Legalne imigracije će se regulirati, a ilegalnima potkresati temelji.

Suzbit će se ”šlepanje” i trgovina ljudima. Pakt će zadržati prijedloge strukturalnih mjera za otklanjanje siromaštva i klimatskih katastrofa, ali i raditi na političkoj stabilizaciji u emitivnim zemljama.

”Povreda suvereniteta” odzvanja otkad su se tog Pakta dohvatile osobe koje jamačno nisu pročitale ni redak teksta, ni u izvorniku, čak ni u prijevodima. Pitam se jesu li ti branitelji suvereniteta ikada, tijekom školovanja ili studija bili upozoreni da dokumente o kojima se diskutira trebaju najprije oni sami temeljito pročitati i shvatiti, jer je citiranje iz druge i treće ruke nepouzdano i nedostojno akademskog građanina

Migranti nisu samo primatelji tuđe pomoći, nego u slučajevima uspješne integracije pridonose dobrobiti, inovacijama i održivom razvoju u zemljama domaćinima.

Već godinama raste stopa doznaka ostvarenih prihoda u zemlje porijekla bivših imigranata. Niz emitivnih zemalja – Bangladeš, Meksiko, Maroko – deponirale su svoju namjeru pridonositi ostvarivanju Pakta (kad se on prihvati), a to je i razlog zbog kojeg je Maroko ponudilo gostoprimstvo susretu državnika koji će Pakt prihvaćati per acclamationem.

Njemački institut za politiku razvoja procjenjuje realnom mogućnost da Pakt, uz doradu u pogledu ekološke i ekonomske politike, snažno unaprijedi sada relativno nekoordinirane mjere pojedinih zemalja.

Ove godine obilježavamo godišnjice koje teško opterećuju savjest: grozni su to događaji koji su izazvali rijeke židovskih izbjeglica iz Njemačke – nedavno smo se prisjećali Kristalne noći. Ljetos je donekle nezapaženo prošla obljetnica jedne konferencije koja je zapravo ”zatvorila posljednja vrata” nadi da će Židovi izbjeći istrebljenje (Arno Lustiger).

Međudržavna konferencija u toplicama Évian-les-Bains (na francuskoj obali Ženevskog jezera, 6. – 20. 7. 1938. godine) bila je posvećena problemu Židova koji su htjeli emigrirati iz nacističke Njemačke (i anektirane Austrije), no okupljene države nisu raspravljale o mjerama pomoći tim ljudima.

Naprotiv.

Države sudionice su se složile o tome kako najdjelotvornije ograničiti broj onih koji su tražili zaštitu. Znakovita je izjava kanadskog sudionika: ”Not one is too much” (Nijedan je već previše). Nacistička propaganda se rugala i likovala: “Židovi su jeftini, no nitko ih neće”.

Na konferenciji u Evian-les-Bainesu propuštena je prilika da se spase mnogi ljudski životi. To je zaboravljena, ali zato ništa manje sramotna epizoda europske povijesti.

Godine 2015. činilo se da je svijet ipak nešto naučio od povijesti: U zemljama kojima su težile tadašnje izbjeglice nadvladao je duh gostoprimstva i obveze zbog odgovornosti za povijest. Mislilo se tada da je povijest ljude podučila ”kulturi dobrodošlice” (Willkommenskultur).

Tek će se kasnije odvažiti izaći iz svojih skrovišta ksenofobi i šovinisti i dati oduška svojim osobnim frustracijama – koje nisu imale veze sa strancima i došljacima – nego s njihovim osobnim resentimanima, jer im je život, kao, nešto ostao dužan. Imigrant je dobio posao – pa netko od domaćih nije – to ne može!

Neki su imigranti ili izbjeglice ”čak imali moderne mobitele” – zar ćemo im mi morati pomoći?! To su bili razlozi za bukače protiv imigracije – to su još uvijek isti argumenti.

Sa ili bez kolonijalne prošlosti, ne budemo li mi brinuli o Trećem i Četvrtom svijetu, ti će svjetovi dolaziti k nama. Mislimo li mi to spriječiti primjenom sile, nećemo uspjeti, ali ćemo izdati sve naše temeljne vrijednosti. Razum – ekonomski, ekološki, politički – nam nalaže da ih prihvatimo kao zadatak i izazov

A kad su tim ksenofobima infiltrirani teroristi učinili uslugu vršeći terorističke napade (u Nici, u Parizu, Berlinu…), eh, onda više nije bilo moguće argumentima pobijati sve iracionalnije neprijateljstvo. ”Ulica” je bila uvjerena da su izbjeglice ne potencijalna, nego realna opasnost po zapadne demokracije i uređene države.

Svejedno, uličnim bukačima, televizijskim huškačima i političarima slabog intelektualnog dometa treba utuviti u glavu da je upravo zbog velike konfuzije oko prihvata i odbijanja izbjeglica, te zbog nepreciznog i stoga pravno nejasnog razlučivanja izbjeglica i imigranata nužno 1) imati okvir za koordiniranje prihvata i neprihvata, te provesti s jedne strane mjere za izbjeglice, a s druge strane 2) imigrante selektirati prema sigurnosnim i pravnim aspektima, drugim riječima: uvesti reda.

Shvaćam kao svoj zadatak da pomognem razumu da prevlada i da ondje gdje mogu pobijem huškačke i ksenofobične argumente.

Politika ima svoje zadatke – a civilno društvo prije svega ne smije odšutjeti njeno podilaženje bučnim huškačima.

Svako tko to shvaća trebao bi se očitovati.

Da je 1938. bilo prosvjeda, moćnici bi u najmanju ruku shvatili da njihova cinična poruka o ”organiziranom bijesu naroda” ne zrcali narod, njego njihovu stvarnu zločinačku narav.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora