Iz DORH-a i USKOK-a “ni bu, ni mu”

Čitatelj Ivica Steiner je 29. kolovoza 2014. godine Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH-u) podnio kaznene prijave protiv poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija, te nekoliko popratnih zahtjeva za žurne postupke zaustavljanja štete i požurnica.

A iz DORH-a, unatoč žurnosti, do danas “ni bu, ni mu”.

U ovoj kolumni se ne ocjenjuje je li čitatelj osnovano podnio kaznene prijave i ostale zahtjeve ili ih treba odbiti ili odbaciti, nego se radi o tome da iz DORH-a uopće ne reagiraju.

Potpisani novinar ima slično iskustvo. DORH-u je 27. ožujka 2015. podnio kaznenu prijavu protiv poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija s priloženim pravomoćnim zapisnikom i rješenjem Upravne inspekcije o počinjenim prekršajima poreznika i Porezne uprave.

No, 2. travnja 2015. je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu kaznenu prijavu potpisanog novinara proslijedilo Uredu za suzbijanje organiziranog kriminaliteta (USKOK-u), jer poreznici imaju svojstvo službene osobe, pa je prema zakonu nadležan USKOK, a ne DORH.

Praksu “ni bu ni mu” DORH i USKOK nerijetko primjenjuju kad oklijevaju postupati po kaznenim prijavama protiv dužnosnika i tijela državnih vlasti, osobito protiv poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija. DORH i USKOK godinama zataškavaju značajnu štetu za državni proračun (vidjeti presudu Ustavnog suda U-III-6002/2011 NN 121/12). Šteta premašuje ukupno pola milijarde kuna (konačni točan iznos moći će se utvrditi zbog kamata tek nakon posljednje isplate odštete)

A iz USKOK-a, slično kao i iz DORH-a, do danas “ni bu, ni mu”.

Praksu “ni bu, ni mu” DORH i USKOK nerijetko primjenjuju kad oklijevaju postupati po kaznenim prijavama protiv dužnosnika i tijela državnih vlasti, osobito protiv poreznika i Porezne uprave Ministarstva financija.

Primjerice, DORH i USKOK godinama zataškavaju značajnu štetu po državni proračun (vidjeti presudu Ustavnog suda U-III-6002/2011 NN 121/12). Šteta premašuje ukupno pola milijarde kuna (konačni točan iznos moći će se utvrditi zbog kamata tek nakon posljednje isplate odštete).

Riječ je o višegodišnjoj sudskoj “trakavici” okončanoj spomenutom presudom Ustavnog suda. Spor je započet zbog nezakonito prisilno naplaćenog poreza. Oštećeni obveznik poreza pokrenuo je sudski spor i začudo je presuđeno protiv poreznika u korist obveznika poreza.

A onda su razljućeni poreznici primijenili odmazdu prema odvjetničkom društvu koje je uspješno dobilo spor. I odvjetničko društvo je bilo primorano zatražiti sudsku zaštitu od nezakonite odmazde razgnjevljenih poreznika i dužnosnika Ministarstva financija.

Odvjetničko društvo je dobilo i taj spor. A velike odštete se obvezniku poreza i odvjetničkom društvu isplaćuju iz državnog proračuna, a ne iz imovine poreznika i dužnosnika Ministarstva financija koji su nezakonitim postupcima prouzročili štetu.

DORH je, kad ima saznanja o kaznenim prekršajima, zakonski dužan pokretati kaznene postupke protiv počinitelja, osobito tako velikih šteta po državni proračun.

Nakon što je Ustavni sud spomenutom pravomoćnom presudom dosudio da su državni dužnosnici i Ministarstvo financija postupali nezakonito i time oštetili državni proračun za pola milijarde kuna, DORH više nije, s obzirom na to da je u sudskom postupku zbog iste pravne stvari zastupao počinitelje štete, mogao protiv njih pokretati postupke koje je prema zakonu dužan pokretati za štete po državni proračun. Radi se o izlobiranoj “rupi u zakonu”

A saznanja o kaznenim prekršajima u ovom slučaju DORH ima iz spomenute presude Ustavnoga suda.

DORH je, međutim, prethodno u sudskim postupcima morao po službenoj dužnosti zastupati (braniti) poreznike i dužnosnike Ministarstva financija od optužbi za nezakonito postupanje.

A nakon što je Ustavni sud spomenutom pravomoćnom presudom dosudio da su dužnosnici i Ministarstvo financija postupali nezakonito i time oštetili državni proračun za pola milijarde kuna, DORH više nije, s obzirom na to da je u sudskom postupku zbog iste pravne stvari zastupao počinitelje štete, mogao protiv njih pokretati postupke koje je prema zakonu dužan pokretati za štete po državni proračun.

Radi se o izlobiranoj “rupi u zakonu”. Tuži li sudu netko dužnosnike za počinjenu štetu, zastupati ih kao službene osobe i(li) državne dužnosnike mora DORH. Ako sud presudi da su za nastalu štetu odgovorni dužnosnici, neetično bi bilo da isti DORH, nakon što je izgubio sudski spor kao zastupnik obrane optuženih, pokreće kaznene postupke protiv dužnosnika svojih dojučerašnjih klijenta.

Prema propisima i etičkom kodeksu, primjerice odvjetnika, mora se uskratiti pružanje pravne pomoći (zastupanje u sudskim postupcima) “ako je odvjetnik ili koji njegov kolega koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu”.

Ako “državu” na sudu mora zastupati isključivo “državni zastupnik”, onda je za to trebalo osnovati posebno državno pravobraniteljstvo koje bi djelovalo neovisno o DORH-u. A DORH bi u funkciji državnog tužitelja trebao neovisno o državnom pravobraniteljstvu pokretati (po službenoj dužnosti) kaznene postupke i protiv državnih dužnosnika-počinitelja kaznenih prekršaja (primjerice, velikih šteta po državni proračun). Ovako počinitelje velikih šteta po državni proračun, ako su državni dužnosnici, nema tko kazneno goniti. DORH ih kazneno ne goni jer je, u pravilu, prethodno po službenoj dužnosti zastupao “državu”, odnosno dužnosnike koji su oštetili državni proračun

Odvjetnicima je izričito zabranjeno pružanje pravne pomoći i “ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana prethodno radio kao sudac, državni odvjetnik, javni pravobranitelj ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku”.

I toga se u DORH-u i USKOK-u pridržavaju i ne pokreću propisane postupke protiv dužnosnika ako su ih prethodno po službenoj dužnosti zastupali u sudskim postupcima zbog počinjenja šteta za državni proračun.

Ako “državu” mora zastupati isključivo “državni zastupnik”, onda je za to trebalo osnovati posebno državno pravobraniteljstvo koje bi djelovalo neovisno o DORH-u.

A DORH bi u funkciji državnog tužitelja trebao neovisno o državnom pravobraniteljstvu pokretati (po službenoj dužnosti) kaznene postupke i protiv državnih dužnosnika-počinitelja kaznenih prekršaja (primjerice, velikih šteta po državni proračun).

Ovako počinitelje velikih šteta po državni proračun, ako su državni dužnosnici, nema tko kazneno goniti. DORH ih kazneno ne goni, jer je, u pravilu, prethodno po službenoj dužnosti zastupao “državu”, odnosno dužnosnike koji su oštetili državni proračun.

Kad je s računa Državnog proračuna temeljem sudske odluke prisilno naplaćeno odjednom više od 100 milijuna kuna odštete temeljem spomenute presude Ustavnog suda (U-III-4963/2008 NN 43/11), Martina Dalić, tadašnja ministrica financija, odmah je naredila istragu.

I isto tako odmah nakon toga i povukla nalog za istragu.

Unatoč otrcanim političkim naklapanjima na temu: “institucije sistema rade svoj posao”, čitatelju Ivici Šteineru treba reći da “institucije sistema” (DORH i USKOK) ne rade uvijek i za svakoga jednako.

Prema WikiLeaksu James Folley, veleposlanik SAD-a u Zagrebu, je o (tadašnjem) glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću izvijestio: “Nekoliko godina Bajić je izuzetno oklijevao s otvaranjem makar formalne istrage, a kamo li da bi tražio optužnice protiv visoko rangiranih dužnosnika, osim ako nije bio siguran da ima posve nepropustan slučaj”. Mladen Bajić je nakon toga pokušao umanjiti štetu u javnosti izjavom da je točno da je većina tih sastanaka održana u Veleposlanstvu SAD-a, ali da se radi o kompilacijama raznih tekstova i da nije odavao podatke iz istraga koje su bile tajne. No u citiranoj opasci se i iznosi ocjena o “oklijevanju s otvaranjem makar formalne istrage protiv visoko rangiranih dužnosnika”, koju ni Bajić ni Veleposlanstvo SAD-a do danas nisu opovrgnuli

Podsjetimo i na citat iz izvještaja s WikiLeaksa o korespondenciji veleposlanika SAD-a Jamesa Folleyja iz Zagreba o (tadašnjem) glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću: “Nekoliko godina Bajić je izuzetno oklijevao s otvaranjem makar formalne istrage, a kamo li da bi tražio optužnice protiv visoko rangiranih dužnosnika, osim ako nije bio siguran da ima posve nepropustan slučaj”.

Nakon objavljivanja da je državni odvjetnik unaprijed informirao Veleposlanstvo SAD-a o planiranim optužnicama, Mladen Bajić je pokušao umanjiti štetu u javnosti izjavom da je točno da je većina tih sastanaka održana u Veleposlanstvu SAD-a, ali da se radi o kompilacijama raznih tekstova i da nije odavao podatke iz istraga koje su bile tajne.

No u citiranoj opasci se i iznosi ocjena o “oklijevanju s otvaranjem makar formalne istrage protiv visoko rangiranih dužnosnika”, koju ni Bajić ni Veleposlanstvo SAD-a do danas nisu opovrgnuli.

Praksa “ni bu, ni mu” DORH-a i USKOK-a poznata je otprije, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

I čitatelj Steiner bi to morao uvažiti.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora