Izabrati krivu stranku uvijek je gluplje nego krivog komada

Dobro, od nekuda moramo početi. Najbolje od vas. Zašto ste došli?

– Budimo realni, građanin sam Hrvatske. Nije to lako ni poželjno. Da parafraziram najgori citat ove kampanje: nisam bogzna što, ali nisu ni drugi. I takav kakav jesam moram izabrati. U ozbiljnoj sam fazi, svi oko mene nekuda idu i streme, a jedino ja još podgrijavam splačine u mikrovalnoj, otvaram paštetu, izbjegavam ovrhe i gledam reklame o sretnom životu. Vratio bih se starcima da nisu umrli. Zaslužujem bolje.

Govorimo o nekoj traumi iz mladosti, prethodnog života?

– Vjerojatno. Tada su svi bili sretni, ali se danas stide toga.

– Što vam je SDP?

– Seks sa sponzorušom.

– Opa, govorimo o seksu?

– Ne baš doslovno. Seks je, naime, odličan događaj, a ovo je loša verzija. Ali, da, sve treba promatrati kroz seks, to je najzdraviji i najbolji način pristupa životu.

– Hajde da čujem. Dakle, SDP vam izgleda kao sponzoruša…

Naravno da jesam zahtjevan. Takva su pravila igre. Uostalom, oni se nude i grebu oko mog novca. Ja ću raditi pola godine da bi oni imali što trošiti, a tek nakon sredine lipnja počinjem raditi za sebe. To što govorim o ženama ima jednostavno objašnjenje, klasičan sam seljo, nemam iskustva s frajerima

– Pretvara se da ima stila, znanja i samopouzdanja, iako samo hoće fancy restorane jer je, realno, djevojka za zabavu, pri čemu mi drži ruku u novčaniku da bi kupila sve isto “kao na lutki u izlogu”. Pritom se stalno žali na bivše kao da je bila maloumna pa nije znala s kime provodi vrijeme. Na sreću, ne gnjavi suzama. Naravno da je seks bijedan i, u skladu s time, bijedno predvidljiv.

– Imate iskustva?

– Da.

– Mislio sam na SDP.

– Stvarno? Oprostite, i ja.

– Dobro, što mislite o HDZ-u?

– Jednostavnije, ali isto. Ona zna da ne izgleda osobito i da nema stila jer joj je zakržljao taj centar u mozgu pa nećemo trošiti na McQueena, Jacobsa i druge. Ona bi samo lovu, životni uspjeh joj je “nekoautonjemačko” koje se kupuje na namještenom javnom natječaju te obilna večera u nogometnom restoranu koji ne mora konkurirati za zvjezdicu. Njezin je kriterij heroj privatizacije, pobjednik javnih natječaja, nositelj ratne mirovine, lik kojemu se prilazi na pozdrav u Čavoglavama i kojemu se Hasanbegović povjerava na mobitel. Loše u oba slučaja, privid sreće kratko traje.

– Da, ali oni njeguju tradiciju.

– Kao i svi bez porijekla i prošlosti.

– Da razmislite o Mostu?

– Nema tu seksa. Puno priče, puno uvjeta, puno ovoga i onoga, donosi glavobolju, nudi zamor i dosadu, a na kraju od svega neće biti ništa, samo loše samozadovoljavanje i nabačena grižnja savjesti. To stvarno mogu sam. A ako i bude neke međusobne akcije, nema tu ničega zabavnog.

– A kakvi ste s pravašima?

– To je kao neki guilty pleasure pa ću, dok nitko ne gleda, navijati za ekipu koja promovira miris luka i prste masne od janjetine, a praviti se da sam stvarni pripadnik EU. Još od stoljeća sedmog. Dodatno, ona mi nikada neće oprostiti što nisam iz one stranke Za obitelj kako bismo zajedno maštali o grijehu i proganjali iskrene homoseksualce puni skrivene zavisti. Uvijek će mi zamjerati što nisam ono što želi. To nije život ni sretna budućnost, samo patnja i bizarno slavljenje pobijenih na Križnom putu.

– HNS?

– Nevjerni, a nevješti. Tu znaš u startu da na njih ne računaš.

– Kakvi ste s Pametnim?

Budimo realni, građanin sam Hrvatske. Nije to lako ni poželjno. Da parafraziram najgori citat ove kampanje: nisam bogzna što, ali nisu ni drugi. I takav kakav jesam moram izabrati. U ozbiljnoj sam fazi, svi oko mene nekuda idu i streme, a jedino ja još podgrijavam splačine u mikrovalnoj, otvaram paštetu, izbjegavam ovrhe i gledam reklame o sretnom životu. Vratio bih se starcima da nisu umrli. Zaslužujem bolje

– Pametan. Udruženi su sa strankom Za grad. Biraju, ali avantura s intelektualkom može biti tek zanosna stupica ako joj nedostaje stvarnosti. Nitko nije dobio zanimljiv ožiljak od eseja i dobro strukturirane ekonomske analize, iako je pamet ono što je ustvari seksi. Složeno je to, treba vam drska, prljava i smradna tjelesnost, ali ništa ne vrijedi bez mozga koji će čuvati dignitet, dati stil i opravdati ukus. Možda oni to imaju, vidjet ćemo.

– Srbi?

– Manjine su uvijek egzotične, ali je moj ego prevelik da bih navijao za malene.

– Možda ste prezahtjevni. Dodatno ste ograničeni pa se svetite ženama. Vidite da sve prikazujete kroz njih? A svi su vam loši.

– Naravno da jesam zahtjevan. Takva su pravila igre. Uostalom, oni se nude i grebu oko mog novca. Ja ću raditi pola godine da bi oni imali što trošiti, a tek nakon sredine lipnja počinjem raditi za sebe. To što govorim o ženama ima jednostavno objašnjenje, klasičan sam seljo, nemam iskustva s frajerima.

– Ovo nije normalno…

– To i ja kažem. Zato jesam ovdje, u ludnici, iako mi u usporedbi sa svime vani, ovo više djeluje kao utočište. Pa, pogledajte kako mi je. Moram izabrati.

– Pokemon?

– Fora, ali nedovoljno. Vlada koja zna što su Pokemoni, osoba s tom aplikacijom u svom mobitelu ima šanse biti moderna i suvremena. Suvremena mi je pritom bitnija odrednica. No, hoću još. Neku kojoj je dio života to što sama tvita, čita Politico, koristi Uber i Bratoljuba, zna što je članak 50. u primjeni Brexita i zašto su novinari zatvoreni u Turskoj, vozi se tramvajem i zna u kojoj pekari će platiti kruh za poslije, to bi mogla biti zanimljiva osoba.  Još ako se smije i zna što je zaigranost…

– Što ustvari želite?

– Izaći iz ove ludnice. Po mogućnosti na izborima.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Kako pobijediti Zokija u drugom krugu
    •  Kako je Marko Skejo napravio budalu od MORH-a i Hrvatske
    •  Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude
    •  Teško je biti HDZ-ovac s takvom kandidatkinjom za predsjednicu
    •  Kako je Hrvatska uspjela izgraditi sustav koji štiti samo sebe
    •  Ona je plakala u jastuk
    •  Kako Miroslav Škoro voli Hrvatsku srcem i čekićem
    •  Kakav predsjednik treba Hrvatima
    •  Istina koja nikome nije po volji
    •  Gdje je bio Bog onog svibnja tisuću devetsto četrdeset i neke

> Svi tekstovi ovog autora