Jača svijest o prepoznavanju potrebe za psihološkom podrškom

Osamnaesti Tjedan psihologije u Hrvatskoj u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva (HPD) održan je od 17. do 23. veljače 2025.g. kroz organizaciju različitih događanja struka se predstavlja zajednici.

HPD u svom pozivu za 2025.god piše: ”Tjedan psihologije prvi put smo organizirali 2008. godine kad smo pozvali kolegice i kolege psihologe da se različitim aktivnostima uključe u obilježavanje 55. godina postojanja naše najstarije strukovne udruge psihologa.

Odaziv je bio iznenađujuće dobar, veliki broj kolegica i kolega pokazao je entuzijazam i motivaciju da psihologiju približi i predstavi zajednici te da pokaže svu širinu uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice. Aktivnost smo nastavili i sljedećih godina pa smo tako u prošlom 17. tjednu imali uključenih preko 750 sudionika, s preko 1000 događanja u gotovo 100 hrvatskih gradova i mjesta uz dobru medijsku prezentaciju svih događanja.

Pozivamo vas, uključite se u događanja 18. Tjedna psihologije u Hrvatskoj što možete učiniti na najrazličitije načine u sredini u kojoj živite i radite – predavanjem, okruglim stolom, radionicom, izložbom i predstavljanjem knjige, plakata, demonstracijom rada psihologa u praksi, tribinom na neku temu koja je aktualna u vašoj zajednici, provođenjem i prezentacijom rezultata vašeg istraživanja, nastupom na radiju, televiziji, pisanim ili elektroničkim medijima, ili nekom sasvim novom aktivnosti za koju pretpostavljate da će pobuditi interes i doprinijeti poboljšanju kvalitete življenja pojedinca i zajednice.

Nositelji svih aktivnosti ste upravo vi, kolegice i kolege, psiholozi i psihologinje, članovi stručnih sekcija, županijskih društava psihologa, članovi akademske zajednice, studija psihologije, znanstvenih jedinica i ustanova, studenti psihologije. Pokažimo zajednici u kojoj živimo i radimo što sve znamo i možemo, budimo još vidljiviji u korist svakog hrvatskog psihologa i psihologinje i u korist ukupne zajednice.”

U sklopu Tjedna psihologa u srijedu, 19. veljače, u organizaciji Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održana je Tribina ”Uloga psihologije u suvremenom društvu – od pokretanja promjena do reakcija na potrebe društva”. Želja organizatora bila je poslati poruku kako život i pojedinca i zajednice može biti bolji, ugodniji, kvalitetniji. Time je ujedno obilježena 150. obljetnica Filozofskog fakulteta i 95. godina studija psihologije. Većina publike bili su studenti psihologije, te zainteresirani psiholozi i druga publika. Susret su moderirali prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić i prof. dr. sc. Damir Ljubotina.

Pozvani sudionici iznijeli su svoja iskustva prema područjima u kojima djeluju, nastojeći odgovoriti na postavljeno pitanje o ulozi i postignućima psihologije danas u Hrvatskoj. O svom djelovanju kazivali su iskreno i spontano.

Iznoseći svoja iskustva kroz profesionalnu karijeru u različitim institucijama i područjima primjene psihologije, nastajala je slika uloge psihologije, njezin razvoj i prisutnost u složenim procesima u našem društvu. Nastojeći biti pozitivni, sudionici nisu izbjegavali poteškoće na tom putu (ili izazove, kako to danas radije kažemo). U svakom slučaju, te večeri smo svjedočili naporima profesionalaca kojima bavljenje psihologijom nikako nije posao, nego poziv (među njima najdulje pratim Andreju Bogdan).

Na tribini je izostao civilni sektor (zbog spriječenosti pozvanih) u kome djeluje značajan broj psihologa, a zbog prirode djelovanja civilnih organizacija te raznolikih područja, oni imaju određeni, ponekad značajan utjecaj na procese u društvu, što u ovoj prigodi nije moglo biti osvijetljeno.

Izložena iskustva odnosila su se uglavnom na zadnjih dvadesetak, tridesetak godina, tj na razdoblje od osamostaljenja RH. Mi koji duže pamtimo mogli bi dati sliku prethodnog vremena, razvoja psihologije i njenog mjesta u Hrvatskoj društvu sagledavajući njezin razvoj od početaka. O tome su mnogi i pisali (npr. Ž. Pavlina, V. Kolesarić, K. Lacković – Grgin, K. Matešić i drugi).

Zaključak tribine bio je da su potrebe u društvu i područja za djelovanja psihologa i psihologije velike. Psihologija je danas svuda potrebna.

Kolega Boris Jokić skromno je, na vedar način, opisao svoje zalaganje za unapređenjem uloge psihologije u društvu onim čime ona raspolaže. Bez gorčine je spomenuo veliki napor oko kurikularne reforme koja nije prihvaćena, te posvjedočio je kako treba ići dalje, tražiti načine i mjesta gdje će se doprinijeti društvu i kada ne postoji volja za stvarnim kvalitetnim promjenama kao što je to slučaj u području obrazovanja.

Spomenuo je postignuće koje je bilo moguće ostvariti u sadašnjim okolnostima: to je uvođenje novog predmeta u škole sadržaj kojega se određuje u interakciji učenika i njihovih nastavnika, prema potrebama i interesima koji se pojave, a rezultati kojega su zanimljivi i važni za razvoj mladih!

U jednom momentu u šali je rekao kako nije političar, ali meni se čini da on to jest. Svakako, u nekoj drugačijoj definiciji i stvarnosti nego ovoj u kojoj svakodnevno doživljavamo mnoge političare.

Meni je bilo važno čuti nešto o prepoznavanja mehanizama kojima se od političkih elita onemogućuju ili zanemaruju stvarne potrebe u društvu u kojima bi psihologija i psiholozi imali što reći i doprinijeti.

Priznanje i podrška, stajanje na istoj strani u slučaju nedavne tragedije (krizne intervencije – prva psihološka pomoć nakon tragedije u školi Prečko u Zagrebu) je kratkotrajno, bez naznaka da bi se promišljalo o uzrocima, o funkcioniranju institucija, obrazovanju za ozdravljenje i boljitak, da ne spomenem istinitost, empatiju, jednakost, pravednost, odgovornost u društvu. Kurikularna reforma (mnoštvo suradnika iz područja obrazovanja i drugih), međutim, nije bila prihvatljiva.

U članku Odgovornost psihologa prema društvu: Javna politika i etika političkog djelovanja (Psychologists’ Responsibility to Society: Public Policy and the Ethics of Political Action, 2017, APA ) nailazim na ono što me zanima o ulozi psihologije i psihologa u društvu: Posljednjih desetljeća u literaturi i medijima (u SAD, op.a.) sve je veći naglasak na ulozi psihologa u političkom djelovanju i promicanju socijalne pravde. Koje su etičke obaveze psihologa prema društvenim promjenama, s obzirom na sve veću posvećenost polja psihologije socijalnoj pravdi?

Neki autori tvrde da etička predanost polju socijalne pravde zahtijeva od psihologa da prošire svoje profesionalne aktivnosti u političkoj domeni.  Ulazak psihologa u političku domenu (npr. u članku se spominje reforma kaznenog pravosuđa u SAD, politika o ovisnostima i dr.) predstavlja novi izazov i otvara nova (etička) pitanja o ulozi psihologa i mjestu psihologije.

I da ne duljim, evo riječi profesorice psihologije Dr. Julie Prescott (University of Law, Liverpool), kako vidi današnju važnost psihologije: ”Psihologija je posvuda i pokriva sve aspekte života. Radi se o ljudima i ljudskom umu. Proučavanje psihologije toliko je raznoliko i kao student morate naučiti niz teorija i tema te kako se one mogu primijeniti na stvarne situacije i okruženja.”

Psihologija je tako veliko područje da su dobrobiti široke, može uključivati istraživanje mentalnog zdravlja kako bi se poboljšala dobrobit, bolje razumijevanje odnosa koje stvaramo, samousavršavanje ili borba s ovisnošću. Također može biti od koristi u komunikaciji s drugim ljudima i razumijevanja drugih ljudi.

Nadilazi pojedinca i može također pomoći u poboljšanju društva, pomažući u oblikovanju i informiranju područja uključujući obrazovanje, pravosuđe, zapošljavanje, medicinu i poslovanje, da spomenemo samo neka. Može čak poboljšati tehnologiju (na primjer, naš predmet Znanost o računalima uključuje izborne module psihologije tako da studenti mogu istraživati interakciju između ljudskog ponašanja i tehnološkog napretka).

Pamtim iz mojih studentskih dana (otprilike) riječi našeg prof. Z. Bujasa: ”Vi ste došli studirati znanost u društvu koje se još nije umilo”. Ne znam na što je sve profesor mislio. Ali sada nisam sigurna, ni nakon 55 godina da smo kao društvo (dovoljno) umiveni… Ali ne treba se predati.

Sudionici tribine zaključili su da postoji svijest o znanju i sposobnosti psihologa za djelovanje na dobrobit društva povezivanjem, jasnim stavovima i zauzimanjem za znanstvene spoznaje, djelovanjem u institucijama i zajednici ne odustajući kod prepreka nego ustrajavajući na držanju do svog profesionalnog stava, do autoriteta struke i onda kada to nije oportuno.

A na kraju: ima nade!

Hrvatska psihološka komora (HPK) predložila je krajem 2024. godine Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku proglašenje 14. ožujka Nacionalnim danom psihologa, želeći istaknuti važnost brige o mentalnom zdravlju i prevencije mentalnih teškoća, jačanja svijesti o prepoznavanju i prihvaćanju potreba za psihološkom podrškom te uloge psihologije u tome.

U obrazloženju se navodi da psihologija i psiholozi bivaju u fokusu javnosti kod kriznih situacija, ali mogućnosti djelovanja u prevenciji u mentalnom zdravlju i doprinosu boljitku društva su daleko veće. Jesu li psiholozi nedovoljno aktivni, ili njihov doprinos i mogućnosti nisu dovoljno prepoznate, koja je uloga i odgovornost psihologije danas, neka su od pitanja koja traže odgovor.

Hrvatski sabor je na sjednici 28. 2. 2025. podržao inicijativu koju je spomenuti Odbor prihvatio, a datum je odabran u znak sjećanja na donošenje prvog Zakona o psihološkoj djelatnosti godine 2003. kojim su psiholozi postali regulirana profesija.

Prisjetimo se Snježane Biga Friganović (1960 – 2005.), psihologinje i političarke zaslužne za usvajanje spomenutog zakona i promociju psihološke struke i prve predsjednice HPK!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako osnažiti školu nakon tragedije u OŠ Prečko
    •  Problematični dječak: reagirati, ne izbjegavati problem
    •  Ljudi bez maske
    •  Boli me duša: što sve čeka Ukrajince nakon rata?
    •  Posljedice genocida se nose generacijama, na objema stranama
    •  Socijalna (ne)pravda
    •  Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
    •  Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
    •  Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
    •  Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu

> Svi tekstovi ovog autora